BBC si je zabio autogol iz kontranapada, a primanje golova vjerojatno mu tek slijedi. Sve je počelo s dva prošlotjedna tvita Garyja Linekera, legendarnog centarfora engleske nogometne reprezentacije i najpopularnijeg voditelja veoma popularne emisije "Match of the Day". U njima se Lineker osvrnuo na imigrantsku politiku britanske vlade. Preciznije rečeno, komentirao je plan o zaustavljanju dolaska migranata koji La Manche prelaze čamcima, a izjavu ministrice vanjskih poslova Suelle Braverman o tome da je Britanija "preplavljena" usporedio je s jezikom koji je tridesetih godina koristila nacistička Njemačka.
Linekera na Otoku smatraju ljevičarem, a i inače komentira i politička zbivanja. Braverman se potužila na Linekerovu objavu, a BBC je žurno reagirao i najavio da će s vrlo popularnim voditeljem i najbolje plaćenim čovjekom na BBC-ju, čiji je godišnji ugovor vrijedan 1,35 milijuna funti, iskreno razgovarati. Udaljili su ga iz emisije dok se "ne postigne dogovor i jasna pozicija oko njegovog korištenja društvenih mreža". Uprava BBC-ja smatrala je da je Lineker prekršio pravila komentiranja na društvenim mrežama koja se odnose na zaposlenika kada je riječ o političkim, stranačkim i kontroverznim temama. Lineker je dobio golemu podršku opozicije i slobodarskog dijela javnosti i prozivke vladajućih konzervativaca. Postao je vijest broj jedan (čak i na portalu BBC-a) i zaključio da nije normalno da je on prva vijest, a ne vladina politika koju je komentirao. Problemi za BBC tek su počeli, a manifestirali su se u solidarizaciji važnih osoba sportskog programa BBC-ja s Linekerom. Njegovi kolege iz emisije, isto veliki napadači, Ian Wright i Alan Shearer, također su otkazali sudjelovanje sve dok Lineker ne bude vraćen, pa je BBC objavio da neće biti komentara i analiza nogometnih utakmica engleskog prvenstva. Nevoljama po BBC tu nije bio kraj. Val solidarizacije je nastavljen. BBC je morao otkazati emisije "Final Score" i "Football Focus" i znatan dio sportskog programa preko vikenda. U ponedjeljak je uprava vratila Linekera pred kamere, a generalni direktor Tim Davies najavio je da će korporacija napraviti nezavisnu analizu smjernica za društvene mreže. Lineker je za sada pobijedio, BBC izgubio, a mogao bi doživjeti katastrofalan poraz.
Nije riječ "samo" o slobodi govora i tome koliko se može komentirati na društvenim mrežama, a čime se prelazi crvena linija. Radi se i o tome da što je dopušteno bogovima (konzervativcima), nije dopušteno volovima (laburistima). Bivši predsjednik BBC-ja Michael Lyons, laburist, podsjetio je da je nekim zvijezdama BBC-ja dopušteno komentirati laburiste pa je lord Alan Sugar, inače milijarder, tvitovima pozivao da se ne glasa za Jeremyja Corbina. Pozadinske igre itekako nadrastaju Linekera i njegov slučaj. Godinama se vodi rasprava o financiranju BBC-ja iz pretplate (trenutačno iznosi 159 funti godišnje, za crno-bijele televizore 13,5) s jasnim ciljem konzervativaca da je ukinu, promijene način financiranja i unište instituciju koja je, svim manjkavostima usprkos, ne samo britansko kulturno i znanstveno dobro, i sve prepuste blagodatima slobodnog tržišta, interesa javnosti (a ne javnog interesa) i profita. Torijevski zastupnik u parlamentu Philip Davies je nakon odluke BBC-ja o vraćanju Linekera u program izjavio da je to "patetična kapitulacija" i da "počinje kraj pretplate". I aktualni zastupnik, milijarder i bivši konzervativni ministar u čijem je resoru bio i Brexit, Jacob Rees-Mogg, najavio je kraj pretplate koju konzervativci pokušavaju ukinuti godinama. BBC sklapa trogodišnje ugovore s vladom kojim se definira i pretplata. Postojeći traje do 2024., a nakon toga slijedi još jedan i prema konzervativcima to je kraj načina financiranja kakav BBC održava desetljećima. Na tome je energično radio bivši premijer Boris Johnson, njegovi nasljednici, uključujući i Rishija Sunaka, nešto diskretnije, a sada su krenuli u novu ofenzivu. Mantra je znana, treba pronaći novi model financiranja, prilagođen digitalnom dobu, a od BBC-ja se traži, gle čuda, da sreže programske troškove. Inače, BBC kao i svaki medij postoji zbog programa, odnosno onoga što objavljuje.
Pitanje je i koliko je BBC sposoban oduprijeti se pritisku vlade. U ovom slučaju pokazao je da se nije sposoban oduprijeti pritisku uopće, prvo vlade, potom javnosti (pri čemu je ovo drugo ovom zgodom bilo blagotvorno, ali u drugačijim okolnostima može biti i kobno). Na ruku mu ne ide ni aktualni predsjednik korporacije Richard Sharp, konzervativac čija se smjena traži zbog toga što je sređivao kredit bivšem premijeru Johnsonu neposredno prije nego što je imenovan predsjednikom BBC-ja.
