The Land Report, američki kvartalni časopis specijaliziran za investiranje u zemljišta, objavio je u svom posljednjem broju da je američki milijarder Bill Gates, četvrti na Forbesovoj listi najbogatijih ljudi na svijetu (130,4 milijarde dolara), nedavno postao i najveći privatni vlasnik poljoprivrednog zemljišta u Americi.
Taj kuriozitet – budući da utemeljitelj Microsofta dosad nije bio poznat kao investitor u poljoprivredno zemljište, a još manje kao poljoprivrednik – prenijeli su brojni svjetski mediji, no s obzirom na to da je Gates istovremeno i biznismen i filantrop, nije do kraja jasno iz kojih je motiva nakupovao 98 tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta u 19 saveznih država, a ni sam se o tome nije izjašnjavao.
Prema izvještaju The Land Reporta, Gatesova zemlja vrijedna je skoro 700 milijuna dolara, a posljednja velika akvizicija dogodila se 2018., kada je kupio 5869 hektara veliko zemljište na istoku države Washington, teritoriju indijanskog plemena Yakama
Prema izvještaju The Land Reporta, Gatesova zemlja ukupno je vrijedna skoro 700 milijuna dolara, a posljednja velika akvizicija dogodila se 2018. godine, kada je kupio 5869 hektara veliko zemljište na istoku države Washington, mjestu koje je tradicionalno, kako je u Guardianu napisao Nick Estes, bilo označeno kao teritorij indijanskog plemena Yakama. Estes, inače pripadnik naroda Sijuksa, kaže i da Gates nipošto nije jedini bijelac u čije je ruke dospjela zemlja koja je u prošlosti, različitim državnim sporazumima, bila namijenjena starosjedilačkim narodima. Primjerice, medijski mogul Ted Turner vlasnik je 57 tisuća hektara velikog ranča Bad River u Južnoj Dakoti, a time ujedno i "najvećeg privatnog krda bizona na svijetu", koje broji 50 tisuća jedinki. Taj se ranč, piše Estes, nalazi na području za koje je sporazumom Fort Laramie iz 1868. američka vlada garantirala da je to "trajni dom" naroda Lakota.
Za razliku od Turnera, čije posjede uglavnom čine neobrađeni pašnjaci, Gates se fokusirao na poljoprivredno zemljište, a na onome u istočnom Washingtonu, nazvanom 100 Circles, dosad su se uzgajali kukuruz, pšenica i krumpir. Autor izvještaja The Land Reporta Eric O'Keefe napisao je da je prije dvije godine prisustvovao akviziciji susjednog ranča, gdje je zemlja tako plodna da se smatra svojevrsnim "geološkim čudom". Investitor je ondje doveo tešku mehanizaciju i geologa, piše O'Keefe, koji ni nakon tri metra kopanja u dubinu još nije bio naišao ni na kamenčić, a područje je pritom iznimno bogato i vodnim resursima.
Bill Gates je u svojem razgranatom poslovnom i filantropskom portfelju već ranije iskazivao interes za ulaganje u održivu poljoprivredu. Primjerice, jedan od njegovih poslovnih entiteta inauguracijski je član projekta Leading Harvest, čiji je cilj standardizirati "održivu poljoprivredu" i koji obuhvaća više od 800 tisuća hektara zemljišta u 22 savezne države. Gates je također suvlasnik kompanija za proizvodnju biljnih proteina (zamjena za meso) Beyond Meat i Impossible Foods, kao i jedne od najvećih svjetskih tvornica za proizvodnju poljoprivrednih strojeva John Deere. Njegova filantropska organizacija Bill & Melinda Gates Foundation ulaže u razvoj male poljoprivrede u zemljama u razvoju, a nedavno je objavio i knjigu pod naslovom "Kako izbjeći klimatsku katastrofu" koja se bavi i poljoprivredom.
Organizacija International Land Coalition objavila je da nejednakost u pristupu tlu direktno ugrožava egzistencije 2,5 milijarde ljudi u svijetu koji se bave poljoprivredom. Najmanja je nejednakost u Kini i Vijetnamu, a najveća u Latinskoj Americi
No na nedavnoj sesiji na forumu Reddit, održanoj povodom izlaska knjige, Gates je na pitanje zašto je kupio toliko poljoprivrednog zemljišta odgovorio da kupnja "nije povezana s klimom" te da je to bila "odluka njegove investicijske grupe". To je ujedno sve što je Gates rekao o činjenici da je postao najveći privatni vlasnik poljoprivrednog zemljišta u Americi. Ono što je sigurno jest da se takva plodna zemlja već godinama smatra jednom od najboljih investicija uopće te da se njome naveliko trguje, dok je s druge strane Gates iznimno tajnovit oko svih svojih investicija, pa tako i poljoprivrednih.
Štoviše, Eric O'Keefe iz The Land Reporta i sam se prilično namučio nakon što je pročitao da je ranč 100 Circles prodan za 171 milijun dolara, s obzirom na to da je ime kupca bilo nedostupno, izuzev informacije da se radi o "investitoru iz Louisiane". Budući da tako velike površine mogu kupiti samo državni fondovi i institucionalni investitori, dok navedena tvrtka ima samo dva zaposlena, godišnje prihode od 300 tisuća dolara i adresu u limenoj kućici uz jedan autoput, O'Keefe je počeo istraživati. Ustanovio je da je zemljište promijenilo niz vlasnika, počevši od bivšeg izvršnog direktora tehnološke kompanije WorldCom Bernieja Ebbersa, koji je 2005. završio u zatvoru zbog porezne prevare. Zemlju je kasnije kupio kanadski mirovinski fond, a od njega Gatesova investicijska tvrtka Cascade Investment LLC.
U periodu od pet godina Mirovinski investicijski odbor Kanade bio je nakupovao preko 40 tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta diljem Amerike, koje je potom počeo prodavati. Pritom, piše O'Keefe, o tome nije bilo nikakve prethodne javne objave. Fond je tek naknadno u svom kvartalnom izvještaju objavio da je prodao poljoprivredno zemljište u Americi vrijedno 520 milijuna dolara, kako se ispostavilo, Gatesovoj investicijskoj firmi.
Bill Gates je firmu Cascade Investment osnovao 1995., malo nakon što je prodao 45 posto dionica Microsofta kako bi diversificirao svoju imovinu. Otad njome upravlja Gatesov čovjek od povjerenja Michael Larson, kojega zbog low-profile pristupa zovu Vratar. Zaposlenici firme moraju potpisati ugovor o tajnosti, a od njih se očekuje i da ne koriste društvene mreže. Sam Larson, kako piše Wall Street Journal (WSJ), ima autonomiju da kupuje i prodaje Gatesovim novcem onako kako misli da treba, a njegov diskretan pristup znači i da se investicije ne oglašavaju na sva zvona.
Tlom se trguje kao robom (Foto: Julian Stratenschulte/DPA/PIXSELL)
Uz desetke tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta, tvrtka je tijekom 25 godina kupila udjele i u lancima hotela Four Seasons i Ritz-Carlton, kanadskoj državnoj željeznici, spomenutim tvrtkama za proizvodnju biljnih proteina, kompaniji za trgovinu automobilima, a ima i 34-postotni udio u drugoj najvećoj američkoj kompaniji za upravljanje otpadom Republic Services. Osim poljoprivrednog zemljišta, Cascade je 2017. godine kupio i veliku površinu takozvanog tranzicijskog zemljišta u Phoenixu, desetom najvećem metropolitanskom području u SAD-u, na kojemu se planira izgradnja novog naselja s 80 tisuća stambenih jedinica.
Sve to ukazuje da je, barem zasad, Gatesova kupovina poljoprivrednog zemljišta prije ulagački nego poljoprivredni potez, no isto tako, piše WSJ, Larsonova investicijska filozofija uglavnom se bazira na pristupu "kupi i zadrži", a ne na standardnom mešetarenju. Gates se time u svakom slučaju svrstao među 50 pojedinaca ili obitelji s najvećim površinama poljoprivrednog zemljišta u SAD-u. Oni ukupno posjeduju 12,5 milijuna hektara ili 1,4 posto kopnene površine Amerike, dok nešto više od četvrtine posjeduje federalna vlada. Ta je zemlja treća po veličini u svijetu kada je u pitanju kopnena površina, poslije Kine i Rusije, pri čemu 44 posto čini poljoprivredno zemljište. Sva privatna zemlja, osim što je sama po sebi iznimno vrijedna roba, u nekoj je komercijalnoj funkciji, bilo da se radi o ratarstvu i stočarstvu ili drvnoj industriji i proizvodnji električne energije. Upravo se u SAD-u od 1980-ih naovamo odvija najveća koncentracija vlasništva nad tlom, no fenomen je univerzalan, pa danas samo jedan posto farmi na svijetu kontrolira čak 70 posto svih obradivih površina.
Uz Billa Gatesa, u Americi su najveći vlasnici obitelj Offutt koja se u Sjevernoj Dakoti tradicionalno bavi poljoprivredom, obitelj Resnick koja proizvodi voćne sokove, buteljiranu vodu, bademe i pistacije, zatim kubanska braća Fanjul koja proizvode šećer te također poljoprivredno carstvo obitelji Boswell. Iako se desetljećima, a neke i stoljećima, bave poljoprivredom, sve su te obitelji ispod Gatesovih kada je u pitanju površina poljoprivrednog zemljišta u njihovom vlasništvu.
Da tlo spada u najcjenjenije resurse za investiranje svjedoči i popis sto najvećih privatnih vlasnika zemljišta koje nije isključivo poljoprivredno. Na vrhu te liste nalaze se telekomunikacijski tajkun John Malone i spomenuti medijski mogul i osnivač televizije CNN Ted Turner, a na popisu su i neki vlasnici koji se ne bave proizvodnjom hrane, poput dinastija naftaša, proizvođača automobila i osnivača Amazona Jeffa Bezosa.
U nedavno objavljenom izvještaju o nejednakosti u pristupu tlu na globalnoj razini, organizacija International Land Coalition objavila je da ta nejednakost direktno ugrožava egzistencije 2,5 milijarde ljudi u svijetu koji se bave poljoprivredom te da danas gornjih deset posto ruralne populacije posjeduje 60 posto vrijednosti zemlje, dok donjih 50 posto stanovništva kontrolira samo tri posto. Najmanja je nejednakost u Kini i Vijetnamu, a najveća u Latinskoj Americi, dok Afrika i Azija imaju najveći udio malih gospodarstava, na kojima se poljoprivreda više temelji na ljudskom radu nego na kemijskim i mehaničkim procesima proizvodnje.
Organizacija smatra da su glavni pokretač trenda rasta nejednakosti u pristupu zemlji "kratkoročni financijski instrumenti", odnosno trgovanje tlom kao robom, pa je u 2019. godini zabilježen 40-postotni rast trgovanja u odnosu na prethodnu godinu, koja je također bila rekordna. Gledajući iz ekološke perspektive, poznato je da se čak 80 posto svjetske bioraznolikosti nalazi na područjima kojima upravljaju starosjedilački narodi i lokalne zajednice, dok koncentracija vlasništva za sobom uvijek povlači ekološki štetan industrijski uzgoj monokultura.
I u Evropi sve veća koncentracija
Istraživanje nizozemskog Transnacionalnog instituta s kraja 2016. pokazalo je da se u Evropi također događa sve veća koncentracija vlasništva nad zemljom, naročito u istočnim članicama u kojima je zemlja prije bila u vlasništvu države. Najeklatantniji je primjer Rumunjske, gdje je već 2009. čak deset posto ukupnog poljoprivrednog zemljišta bilo u rukama vlasnika izvan EU-a, a još 20 do 30 posto kontrolirali su vlasnici iz EU-a. No pad broja malih poljoprivrednih gospodarstava događa se u svim članicama, pa se taj udio u periodu od 1990. do 2013. najviše smanjio u Njemačkoj, za čak 79 posto, u Italiji 68 posto, a u Bugarskoj 65 posto. Prema Eurostatu, 2013. velika su gospodarstva (više od 100 hektara) činila 3,1 posto svih farmi u EU-u, ali su obuhvaćala polovicu ukupne obrađivane površine, dok su tri četvrtine svih malih farmi (manje od 10 hektara) obuhvaćale samo 11 posto. Time je razina nejednakosti u pristupu tlu dosegla onu kakvu po tom pitanju imaju najgore zemlje kao Brazil, Kolumbija i Filipini.
