Iako je razmjena teške artiljerije koje su se krajem veljače prihvatile dvije nuklearne sile, Indija i Pakistan, prilično brzo sišla s naslovnica, nasilje se u osporavanom području Kašmira nastavilo i u idućim tjednima, a nekolicina ljudi je poginula. Zabrinjavajući incident brzo se ispuhao do razine na kojoj više nema mjesta zamišljanju apokaliptičkih scenarija, no činjenica je također i da zamrznuti konflikt u Kašmiru, jedan od najdugovječnijih na svijetu, nije ni blizu razrješenju, dapače, da rješenje nikada nije bilo udaljenije otkad je 2004. godine potpisano posljednje u nizu primirja između dvije države koje svojataju spornu himalajsku regiju.

un i druge relevantne organizacije indijsku vojsku često optužuju za kršenje međunarodnog prava, naročito u periodima eskalacije nasilja, kada se redovito bilježe masovna silovanja, premlaćivanja i sakaćenja

Povod za najnoviji sraz Indije i Pakistana bio je samoubilački teroristički napad koji se dogodio 14. veljače, kada se 20-godišnjak koji je živio u dijelu Kašmira pod indijskom kontrolom kamionom napunjenim eksplozivom zabio u konvoj indijskih vojnika, uslijed čega je njih 42 poginulo. Bio je to najsmrtonosniji slučaj nasilja u Kašmiru u posljednja tri desetljeća, a odgovornost za napad preuzela je islamistička organizacija Jaish-e-Mohammed (JeM). Indijska vlada odmah je poduzela niz osvetničkih mjera koje su sezale od racija i hapšenja kašmirskih aktivista za neovisnost do zračnih udara na navodne položaje JeM-a na teritoriju Pakistana. Na to je pakistanska vojska uzvratila obaranjem dva indijska borbena aviona i privremenim zarobljavanjem jednog pilota, koji je nakon nekoliko dana oslobođen.

Prema riječima indijskog ministra vanjskih poslova Vidžaja Gokalea, zračni udari indijske vojske bili su preventivni napadi na uporišta JeM-a, potaknuti obavještajnim podacima da se priprema još jedan teroristički napad, dok su pakistanske vlasti objavile da su djelovale po naputku tamošnjeg premijera Imrana Khana, koji je vojsku ovlastio da u slučaju indijske agresije reagira ‘odlučno i sveobuhvatno’.

Unatoč tome što je indijski pilot oslobođen a zračni udari brzo obustavljeni, nasilje niskog intenziteta u Kašmiru odvijalo se i u idućim danima. Time je nastavljena tradicija sukoba koji praktički bez prekida traje od 1947. godine, kada je Kašmir podijeljen u procesu dekolonizacije od britanske vlasti. Pakistan je okupirao oko trećine teritorija, Indija kontrolira 43 posto teritorija na kojem živi 70 posto stanovništva (12,5 milijuna), a Kina oko 20 posto teritorija na istoku regije. U tom istom procesu nastale su i države Indija i Pakistan, no za razliku od ove dvije, danas nuklearne sile, koje su više ili manje precizno podijeljene po liniji vjerske pripadnosti, Kašmir je većinski muslimansko područje. Indijski Kašmir, poznat kao Džamu i Kašmir, stoga je jedina indijska država s većinski muslimanskim stanovništvom.

Od podjele teritorija Pakistan i Indija ratovale su dva puta, 1965., kada je u samo 22 dana rata poginulo 11.500 ljudi, te 1971. godine, kada je kao rezultat tog sukoba stvorena još jedna nova država, Bangladeš. No sukob oko svojatanja Kašmira nikada nije potpuno zaustavljen, a pakistanska vojska već desetljećima logistički i financijski potpomaže oružanu pobunu kojoj je cilj odcjepljenje od Indije i uspostava samostalne države ili priključenje Pakistanu, ovisno o tome o kojoj se skupini radi. Pakistanska vojska, pretpostavlja se, podupire i organizaciju JeM, unatoč tome što je pakistanska vlada tu skupinu formalno zabranila i konfiscirala njezinu imovinu na svom teritoriju, uključujući i vjerske škole i džamije.

Iznimno moćna pakistanska vojska smatra se glavnim sponzorom islamističkog nasilja u Kašmiru, ne samo iz razloga teritorijalnih pretenzija, već i onih unutrašnjih, kako bi kontinuirano imala opravdanje za enormna proračunska izdvajanja za svoje potrebe i stalnog neprijatelja koji joj služi kao argument za redovite intervencije u domaću politiku. Posljednji ozbiljniji oružani ustanak u Kašmiru dogodio se 1989. godine, kada su poginuli deseci tisuća ljudi i kada je međusobno granatiranje preko kontrolne linije, granice razdvajanja koju nadziru Ujedinjeni narodi, također prijetilo da eskalira do mjere u kojoj ni upotreba nuklearnog oružja nije sasvim nezamisliva. Godinu dana kasnije Indija je u regiju počela slati vojnike, kojih danas ima oko 700.000, što Kašmir čini jednim od najmilitariziranijih područja na svijetu. Pet godina nakon tog oružanog ustanka započet je mirovni proces koji, međutim, nije urodio trajnim rješenjem i koji je kontinuirano podvrgnut političkim mijenama u sukobljenim državama, naročito kada na vlast dolaze nacionalističke vlade koje ga koriste kao sredstvo za mobiliziranje podrške na domaćem terenu.

Michael Kugelman, stručnjak za istočnu Aziju u američkom Institutu Woodrow Wilson, objavio je u magazinu Foreign Policy analizu u kojoj tvrdi da se ponovno aktiviranje terorističke skupine JeM u Kašmiru moglo predvidjeti te da se početak te reaktivacije može locirati u ponovnim javnim pojavljivanjima vođe skupine Masuda Azhara. Azhara indijske vlasti optužuju za nekoliko terorističkih napada, uključujući i onaj na zgradu indijskog parlamenta 2001. i pokušaj atentata na bivšeg pakistanskog premijera Perveza Mušarafa 2003. godine. Azhar se nakon tog atentata povukao, da bi se ponovno počeo javno oglašavati 2014. godine, nedugo nakon čega su zaredali i teroristički napadi u izvedbi JeM-a. Kugelman tvrdi i da je drugi ključan faktor splašnjavanje sukoba u Afganistanu, gdje je JeM također operirao, da bi se sada ponovno fokusirao na Kašmir, gdje su se u međuvremenu pojavili i ogranci konkurentskih skupina, ISIL-a i Al Kaide.

Posljedice višedesetljetnog nasilja u Kašmiru ilustrirala je prošle godine indijska novinarka Rakša Kumar na portalu Truthdig, u tekstu koji se bavi traumama kašmirskih civila. Kumar je iznijela zapanjujuće statistike o razmjerima psiholoških problema s kojima se nose stanovnici regije preplavljene vojskom i okružene trima nuklearnim silama. Ujedinjeni narodi i druge relevantne organizacije indijsku vojsku često optužuju za kršenje međunarodnog prava, naročito u periodima eskalacije nasilja, kada se redovito bilježe masovna silovanja, torture, premlaćivanja i sakaćenja, a naročito su učestali slučajevi ljudi koji su izgubili vid uslijed ozljeda metalnim peletima. U izvještaju iz 2015. Liječnici bez granica zabilježili su da oko milijun kašmirskih žena, naročito udovica, pati od ozbiljnih psiholoških problema kao što su depresija, anksiozni poremećaj i posttraumatski stresni poremećaj, a dodatnom su stresu izložene zbog društvene stigme psihičkih bolesti koje se smatraju preprekom za sklapanje braka.

Recentna eskalacija nasilja događa se pak u politički osjetljivom trenutku nadolazećih parlamentarnih izbora u Indiji na kojima premijer Narendra Modi očekuje drugi mandat pa sada preko leđa Kašmiraca demonstrira snagu i ideološku pravovjernost. Modijevu vladavinu od 2014. karakterizira radikalno neoliberalna ekonomska politika u kombinaciji s jačanjem hinduskog nacionalizma koji se naročito manifestira kroz institucionalnu represiju nad ljevičarskom opozicijom. Nakon terorističkog napada u Kašmiru lokalni mediji pokrenuli su huškačku kampanju, pa je Modijeva vlada reagirala disproporcionalnom silom i pohapsila nekoliko stotina aktivista te uvela policijski sat i u regiju poslala dodatnih 20.000 vojnika.

Indijska vlada, osim toga, nedavno je donijela odluku o ukidanju članka ustava kojim se uspostavljaju autonomni odnosi između Indijske Unije i Džamu i Kašmira, a vlada je najavila i moguće brisanje članka kojim se Indijcima zabranjuje kupovina zemlje na spornim područjima. U Kašmiru je ovo protumačeno kao uvod u dugoročnu strategiju vlade da pokuša izmijeniti demografsku sliku u koristi hindusa, pri čemu bi se, u tom scenariju, tako izmijenjena demografija mogla koristiti kao pokriće za aneksiju sada većinski muslimanskog područja. Regionalna vlada Džamu i Kašmira, inače, raspala se u ljeto prošle godine, nakon što je tri godine njome upravljala ‘neprirodna’ koalicija indijske vladajuće stranke BJP Narendre Modija i autonomaške Narodne demokratske stranke (PDP). Koalicija je formirana nakon izbora na kojima nijedna stranka nije dobila većinu, ali je PDP osvojio većinu glasova u većinski muslimanskoj kašmirskog dolini, a BJP u hinduskoj regiji Džamu.

Šef državne vlade postao je PDP-ov muftija Mohamed Sajid, a koalicija je potpisala detaljan sporazum koji je sadržavao i odredbu da će se članak koji Kašmiru garantira poseban status autonomije sačuvati. Sporazumom su se trebale ograničiti ovlasti indijske vojske na teritoriju Kašmira, a izražavala se i namjera nastojanja da se ‘normaliziraju odnosi s Pakistanom’ i općenito demokratiziraju politički procesi, uključujući i s onima koji zastupaju separatističke stavove. Koalicija se, međutim, pokazala disfunkcionalnom već iduće godine, da bi je Modijeva vlada razvrgnula prošlog lipnja. Bio je to početak kraja razdoblja u kojem se činilo da će kašmirski zamrznuti konflikt napokon krenuti u smjeru razrješenja, no umjesto toga vratio se u fazu za koju se mislilo da je prevladana godinama, ako ne i desetljećima ranije.