Višegodišnja agonija Radija 101 završena je ovih dana neočekivanom odlukom Vijeća za elektroničke medije, koje je dodijelilo njihovu frekvenciju tvrtki TOP RADIO d.o.o. Na javni natječaj javilo se osam firmi, a od sedmero članica i članova Vijeća njih čak šest je glasalo za sretnog dobitnika, dok je samo jedan glas otišao tvrtki ZWEI 01 d.o.o. u suvlasništvu poduzetnika Emila Tedeschija, odvjetnika Čede Prodanovića i radijskog voditelja Siniše Šveca. Tako čvrsta uvjerenost Vijeća u to da je baš TOP RADIO najbolji kandidat za 15-godišnju koncesiju na području grada Zagreba i Zagrebačke županije čudi prvenstveno zbog novinarskih otkrića tjednika Nacional, koji je u nekoliko navrata opsežnom dokumentacijom dokazivao da su iza vlasnika te kompanije, radijskog mogula Ivana Jurića-Kaćunića, godinama stajali mnogo krupniji ekonomski interesi privatizacijskog terminatora hrvatske privrede iz devedesetih Miroslava Kutle, da bi Jurić-Kaćunić – koji, naravno, ove indicije odbacuje – zatim izdao svog poslovnog mentora i prešao pod zaštitu Petra Pripuza, medijski ozloglašenog "gospodara otpada" iz ere pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Ništa od svega toga nije zasmetalo Vijeću da donese skoro jednoglasnu odluku, a nije im zasmetalo ni to što su prije samo dva mjeseca javno tvrdili kako će natječaj provesti držeći na umu "položaj radnika Radija 101" i njegovu "tradiciju i dugovječnost na tržištu elektroničkih medija". Radnici su, evo, brzo zaboravljeni, a koncesija je otišla firmi čija "tradicija i dugovječnost" seže jedva par mjeseci unatrag, do ovog proljeća, kada je osnovana.
Putanja Radija 101 tako je na kraju opisala isti onaj luk od entuzijazma do razočaranja zakonima medijskog tržišta koji su još mnogo ranije prošli i neki drugi opozicijski mediji iz devedesetih. Osnovana 1984. kao Omladinski radio, Stojedinica je pod svojim novim imenom bila na vrhuncima popularnosti u doba Tuđmana, a kada joj je pravi gospodar svih hrvatskih valova 1996. pokušao ukinuti koncesiju na onom čuvenom zagrebačkom prosvjedu okupilo se oko sto hiljada ljudi. Čitava povijest Radija 101 nakon ovog razdoblja, međutim, povijest je postupnog propadanja, gubitka publike i nekadašnjeg statusa. Pokušavajući da se otrgne od kontrole svog većinskog vlasnika, Grada Zagreba, Stojedinica je prvo privatizirana i prodana malim dioničarima. Grad Zagreb je 2008. u potpunosti izišao iz vlasničke strukture, a uspjeh privatizacijske operacije najbolje se ogleda u tome što je samo dvije godine kasnije Radio 101 od istog tog svog bivšeg vlasnika morao tražiti hitnu financijsku pomoć, koju im je gradonačelnik Milan Bandić, procijenivši da u tome nema većeg interesa, glatko uskratio. Još dvije godine kasnije, 2012., posrnula Stojedinica prelazi u vlasništvo njemačkog poslovnjaka Thomasa Alexandera Thimmea, ali ni pod njim se nije naročito usrećila pa je njen sadašnji neslavni kraj, koliko god žalostan, donekle i logičan.
Mnogo manje logike ima, kao što smo vidjeli, u izboru njenoga nasljednika. Ime vlasnika TOP RADIJA Ivana Jurića-Kaćunića vezivalo se do sada za niz konfekcijskih radijskih stanica poput Antene, Narodnog radija, Extra FM-a i sličnih, a trenutačno je direktor Media Servisa i vlasnik Radio Dalmacije. Čak i ako ostavimo po strani sve one novinarske informacije o njegovim mutnim vezama s Miroslavom Kutlom i Petrom Pripuzom, očito je da na radijskom tržištu vlada neformalna mreža stanica koje eter pune sistemom džuboksa, s puno lakoprobavljive glazbe prekinute tu i tamo ponekom servisnom informacijom. Prema dostupnim informacijama o programskim planovima novog zagrebačkog radija, ista takva otužna koncepcija stanovat će odsad, zahvaljujući Vijeću za elektroničke medije, i na kultnoj frekvenciji 101 MHz.
