Prije nekoliko godina Centar za mirovne studije objavio je analizu sustava javne nabave Grada Zagreba. Rezultati su pokazali da su u samo pet godina, u razdoblju od 2011. do 2016., kroz poslove s privatnim firmama iz gradskog proračuna neopravdano iscurile skoro tri milijarde kuna. Ispostavilo se da je Grad Zagreb apsolutni šampion u negativnoj praksi reguliranja i provođenja javnih natječaja i da je koruptivni rizik koji iz te prakse proizlazi veći od svih usporedivih primjera drugih evropskih metropola.
Čistoća između ostalog nema dozvolu za zbrinjavanje otpada. Da navedem još jedan primjer, stroj za mljevenje određenog krupnog otpada bio je ponuđen Holdingu, ali ga Grad nije kupio nego Pripuzova tvrtka, nabraja Renato Petek
Premise iz studije za nekoliko bi mjeseci mogle doživjeti prvo terensko testiranje. Kandidata za gradonačelnika političke platforme Možemo! Tomislava Tomaševića prije nekoliko su dana pitali kako će u slučaju pobjede stabilizirati nezavidan financijski saldo Grada Zagreba. Među glavnim planova naveo je reorganizaciju i kontrolu javne nabave, u kojoj više neće biti favorita. Najavio je i reviziju svih potencijalno štetnih ugovora s privatnicima, posebice za poslove koji su "prirodni monopoli", a za koje vjeruje da ih gradska poduzeća i uprava s ljudskim i materijalnim kapacitetima mogu sami obavljati. Dovede li se u red samo ovaj sektor gradskog upravljanja, uvjeren je da će godišnje smanjiti troškove za za 600 milijuna kuna.
Sustav u kojem se godišnje obrću milijarde kuna najunosniji je za interese privatnika koji su bili povezivani s pokojnim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Kada se govori o klijentelizmu i korupciji, onda se dobar dio toga odnosi upravo na područje javne nabave. U počecima primitivan i očit, sistem se u međuvremenu adaptirao u znatno kompleksnije inačice koje će predstavljati nemali izazov budućim upravljačima gradskog proračuna. Premise iz one studije o curenju milijardi iz gradske kase uspostavljene su na temelju činjenice da se na svaki četvrti natječaj prijavljivao samo jedan takmac. To je gotovo u pravilu značilo i znatno veću predloženu cijenu radova u odnosu na tendere s dva ili više natjecatelja. Dodatni problem je bio i što su bez konkurencije, uz enormno poskupljenje nabave, dogovarani najunosniji poslovi, često u iznosima većim od 100 milijuna kuna. Izrađivači studije nazvali su taj problem "direktnim socijalnim gubitkom", odnosno viškom novca koji se slijeva u džepove privatnika, umjesto za druge javne svrhe. Tako je na godišnjoj razini isparilo više od pola milijarde kuna.
Princip je uspostavljen davno prije studije CMS-a. U knjizi "Kumek" Saše Paparelle i Hrvoja Appelta postoji anegdota o tvrtki Vodotehnika i poslu od 100 milijuna kuna koji joj je dodijeljen za vrijeme gradonačelnice Marine Matulović Dropulić. Tadašnji zastupnik u Skupštini Tomislav Jelić analizirao je sadržaj tendera i došao do zaključka da je riječ o sumnjivom poslovnom dogovoru. Jelić je predao dokumente Bandiću, računajući da će kao istureni oporbenjak prozvati vlast. "Znate što je on napravio? Otišao u Vodotehniku, s njima se nagodio, i nikada od toga nije ništa bilo", ispričao je Jelić. Vodotehnika ga je neuspješno tužila zbog tih tvrdnji. Sutkinja je na koncu pohvalila Jelića zbog brige za javno dobro.
Ako je bilo koji posao štetan za Grad, onda će se to efikasno riješiti i vidjeti koje poslove mogu obavljati gradske firme, poručuje Rada Borić iz Nove ljevice
Ista je tvrtka u međuvremenu postala izdašni sponzor Bandićeve političke karijere i jedan od najvećih dobitnika gradskih natječaja. Samo od 2011. do 2016. s Gradom su ugovorili poslove vrijedne 210 milijuna kuna, a zadnje četiri godine taj je iznos značajno uvećan. Vodotehnika se jedina u partnerstvu s firmom Tigra javila na prvom i ponovljenom natječaju za izradu Spomenika domovini, a prije toga izvodila je radove na Bandićevim fontanama. Uoči njegova uhićenja 2014. godine, Grad je s ovom firmom sklopio posao gradnje i zadnje tri fontane. Slično kao kod Spomenika domovini, početna procijenjena vrijednost od 19 milijuna kasnije se popela na gotovo 31 milijun kuna. Vodotehnika je, usprkos postojanju nadležnih i višestruko jeftinijih usluga gradskih firmi, dobila i zadaću održavanja fontana. Pretprošle godine sklopila je posao od tri milijuna kuna, a od 2016. joj je za istu gažu uplaćeno desetak milijuna. Tvrtka Tigra, njihov partner u poslu oko Spomenika domovini, u zadnjih desetak godina dobila je niz ugovora preko natječaja u iznosu većem od 300 milijuna kuna. Uz Tigru i Vodotehniku, rad na Spomeniku domovini nadzirala je tvrtka Mlasing koja je od 2011. do 2016. bila na 15. mjestu po količini novca zarađenog od Grada, više od 200 milijuna kuna. Ušla je u Uskokovu optužnicu zbog afere "Nadstrešnice" pod optužbom da je, pri višemilijunskoj šteti u gradskome proračunu, njen vlasnik Mladen Siketić u dogovoru s Bandićevim suradnicima zloupotrijebio poziciju nadzornog inženjera, odnosno funkciju koju je njegova firma obavila i u projektu Spomenika domovini. Iako je postupak i dalje u tijeku, njegova novoimenovana firma u zadnje je vrijeme od Zagreba dobila niz istovjetnih i jednako unosnih poslova za nadziranje različitih komunalnih radova. Tu su također poslovi nadzora nad uređenjem okoline nekih drugih zagrebačkih spomenika te nad gradnjom kontroverzne žičare na Sljemenu.
Tvrtka Gip Pionir, koja je bila dio koncerna s kompanijama Munis i Gradko, izvođačima radova na žičari, a koje su u međuvremenu preuzeli sumnjivi poduzetnici iz Srbije i Crne Gore, zaradila je od grada u spomenutom petogodišnjem razdoblju skoro 200 milijuna kuna, i to često u poslovima čija je vrijednost udvostručena u postupku nabave. Među najvećim dobitnicima u poslovima s Gradom nalaze se još i Georad, Crodux, Pugar, Gut, Tehnika, Graditelj svratišta, Prigorac-građenje, Electus, Ikom, Hvar, GTM, P.G.P., Palić Inženjering, Temex, Georad, Spektar gradnja, Bolčević gradnja, M. B. Auto, Gradatin, Auto-Mag, Montel, Institut IGH, Bilić-Erić, Elicom, MBM, King ICT, Plangrad, Sanacija, ID Eko, AKD Zaštita i drugi.
Zagrebački sustav javne nabave proizveo je u međuvremenu problem koji je puno kompleksniji od pukog odabira određenih firmi na natječaju: doslovne sektorske monopole privatnika u komunalnim poslovima. Grad je, naime, u pravilu dogovarao enormne poslove s istim firmama koje su se zahvaljujući tome tehnološki unaprijedile do mjere da su ostale bez privatne i javne konkurencije, u vidu gradskih komunalnih i drugih službi. Službe su, naime, voljom nositelja političke moći išle obrnutim smjerom tehničke i kadrovske regresije.
Renato Petek (Foto: Boris Ščitar/PIXSELL)
Skica sa suđenja za aferu "Agram" plastično opisuje nametanje takve paradigme. Ključni dio optužnice sastajao se od nauma Bandića i sekundanata da ono što Grad može raditi predaju u ruke C.I.O.S. grupi u vlasništvu tajkuna Petra Pripuza, kojeg su mediji odavno okarakterizirali kao Bandićevog prijatelja. Uskok je ustvrdio da 2013. godine čelni ljudi Grada Zagreba i Holdinga nisu željeli da se gospodarenje otpadom riješi na način koji je bilo predložilo Ministarstvo zaštite okoliša, ali i nadležne komunalne službe, koje su mogle u kratkom roku osigurati adekvatno gospodarenje temeljem raspoloživih vlastitih resursa. Opstrukcijom gradskih vlasti stvoreno je ozračje koje će u konačnici dovesti do pogodovanja društvima u sklopu C.I.O.S. grupe, a o čemu su već tada evidentno postojali dogovori, zaključio je Uskok.
Renato Petek, nezavisni zastupnik u Skupštini i kandidat za zamjenika gradonačelnika na listi SDP-ovog Joška Klisovića, minuciozno je zadnjih godina listao papire iz sustava nabave i bilježio stvaranje gradske ovisnosti o tvrtkama za prikupljanje, svrstavanje i obradu otpada. Jedan od zaključaka mu je da se postojeća praksa svakako treba zaustaviti, ali da to nije moguće prvoga dana nove vlasti jer je riječ o dugogodišnjim ugovorima. Drugi je razlog tehnološka superiornost privatnika u nekim aspektima nad gradskim firmama, koje su po Peteku namjerno osiromašene.
- Čistoća između ostalog nema dozvolu za zbrinjavanje otpada. Oduzeta joj je, s time da nikada nije zatražena nova dozvola. Pored toga, da navedem još jedan primjer, stroj za mljevenje određenog krupnog otpada bio je ponuđen Holdingu, ali ga Grad nije kupio nego Pripuzova tvrtka. Probrani privatnici tako jedini zadovoljavaju uvjete natječaja - kaže Petek, dodajući da samo kompanije iz C.I.O.S. grupe i tvrtke s kojima surađuju imaju "strahovit broj" dugogodišnjih ugovora s Gradom.
- I to u ukupnoj vrijednosti od više stotina milijuna kuna, za poslove koje su mogle obaviti gradske tvrtke i same podružnice. Sve će to dočekati novu vlast - kaže Petek.
Svojevrstan outsourcing desio se i u slučaju zaštitarskih poslova. Djelatnost čuvanja gradske imovine koja je bili u domeni javnih službi, proslijeđena je privatnicima. Među njima je i tvrtka Bilić-Erić u suvlasništvu Matije Jozića, supruga Bandićeve pročelnice za gospodarstvo Mirke Jozić. Spomenuta je kompanija u zadnje dvije godine uspješno sudjelovala u natječajima čija je vrijednost veća od 100 milijuna kuna.
- Ugovori su rasli s godinama, s 20 na 30, potom na 40 milijuna kuna, a udio Bilić-Erića u pobjedničkoj grupi ponuđača rastao je iz godine u godinu - ističe Petek, ukazujući na činjenicu da je u sustavu javne nabave, uz raniju praksu pojave samo jednog ponuđača, nastao običaj da se s jedinstvenom ponudom javi više partnerskih tvrtki.
Konkurencija je potom najčešće eliminirana tako što je Grad počeo objedinjavati različite poslove u istoj nabavi. Afera "Agram" i tu nudi ponajbolju ilustraciju. U spomenutom natječaju, koji je predmet sudskog postupka, bilo je objedinjeno 12 različitih vrsta otpada. Jedan svjedok Uskoka rekao je da uopće nije bilo razloga za to. Osim što te djelatnosti nisu međusobno povezane, Grad je po njemu lošije prolazio zbog veće cijene. Suprotno tome, raspisivanje natječaja za svaku pojedinu grupu otvaralo je mogućnost javljanja različitih ponuđača i konkurentnijih cijena, pa su akumuliranjem ovih poslova iz natječajne računice automatski izbačena manja trgovačka društava koja imaju dozvole samo za pojedine kategorije otpada.
Osim u poslovima s otpadom i zaštitarskim biznisom to se desilo i s dimnjačarskim uslugama, koje su se nekad sastojale od malih obrta po kvartovima. Nabava poslova koje bi mogle obavljati javne službe proširila se na djelatnosti deratizacije i dezinsekcije. Slično je i s uslugama mrtvozornika za koje se plaća između tri i četiri milijuna kuna godišnje. Gotovo da ne postoji djelatnost, poput javne rasvjete, u kojoj nije uveden ovakav model. Veći od 60 milijuna kuna su godišnji troškovi za privatnike koji održavaju gradski otpad. Petek kaže da se čak plaća i pranje guma za vozila Čistoće prilikom izlaska iz odlagališta. Sustav hidranata također je stavljen u ruke privatnika.
- Što rade Čistoća, Zrinjevac, Vodovod? - pita se Petek, upozoravajući i na ugovore o održavanju autobusa i tramvaja u vrijednosti od 100 milijuna kuna.
- Gradske službe ZET-a svedene su na najmanju moguću mjeru – ne smiju promijeniti niti žarulju, koja u ovom poslu ne iznosi 20 nego 120 kuna - konstatira naš sugovornik.
Rada Borić (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)
Rada Borić, saborska i skupštinska zastupnica Nove ljevice, koja će izaći na izbore sa strankom Možemo!, slaže se da je pitanje nabave najveći problem kada je riječ o curenju financija ka privatnicima i obesmišljavanja gradskih firmi. Navodi pritom primjer u kojem je prošle godine posao održavanja uređenja dvorišta dječjih vrtića u iznosu od devet milijuna kuna dobio obrt Poljo-prom iz Hrašča u vlasništvu Zlatka Križanića, inače predsjednika Vatrogasne zajednice Grada Zagreba.
- Zrinjevac, kao podružnica Holdinga koja se bavi ovom djelatnošću, nije dobio posao - ističe Borić, dodajući da se od najmanjih natječaja provodi dugogodišnja praksa davanja preplaćenih poslova privatnicima.
Gledano u širem kontekstu, skandalozno je i ujedno očekivano da je ovakav model rezultirao potpunim porazom za javni interes. Izuzev izrazito skupog spomeničkog kiča i gubitaških projekata poput Arene ili žičare, malo je toga izgrađeno u zadnjih 20 godina. Infrastruktura je u rasulu, a dugovi iznose više od 1,3 milijarde kuna. Samo za kamate na gradnji preplaćene žičare u sljedećih deset godina plaćat će se više od 100 milijuna kuna. Za projekt pročistača otpadnih voda podignuta je optužnica zbog malverzacije u iznosu od 40 milijuna kuna. No suma je u tom poslu još puno gora nauštrb građana Zagreba. Bandić je preuzeo obavezu da se privatnim koncesionarima, Zagrebačkim otpadnim vodama, isplati 1,4 milijarde eura. Tomašević je izračunao da je cijena vode s pet-šest kuna po kubiku poskupjela na 15 kuna po kubiku. "Sada kao 'točka na i' na građane ide i teret plaćanja dogradnje trećeg stupnja pročišćavanja otpadnih voda, a ne mogu se povući sredstva iz EU-ovih fondova jer je ta usluga privatizirana", rekao je i upozorio da se radi o trošku investicije od 54 milijuna eura.
Rada Borić se slaže da nova vlast ne može napraviti reset istoga dana, barem kada je riječ o dugogodišnjim javno-privatnim partnerstvima i monopolima privatnika nad cijelim komunalnim sektorima.
- Treba za početak prionuti reviziji svih potencijalno štetnih pogodbi. Ako je bilo koji posao štetan za Grad, onda će se to efikasno riješiti i vidjeti koje poslove mogu obavljati gradske firme. U svakom slučaju toga se ne bojimo. Dođemo li na poziciju odlučivanja, sustav nabave će se, sasvim sigurno, transparentno i radikalno promijeniti - poručila je Borić.
