Novinar Éric Zemmour već mjesecima ne silazi s naslovnica francuskih medija. Povod za to je njegova moguća, ali još formalno nenajavljena kandidatura za predsjedničke izbore u aprilu sljedeće godine. Potencijalni ulazak Zemmoura u arenu već je izazvao potres na političkoj sceni. Još polovicom ove godine činilo se izvjesnim da će naredni izbori za najvažniju političku funkciju u Francuskoj biti repriza prethodnih, održanih 2017., kada su se suočili aktualni predsjednik Emmanuel Macron i liderica tada Nacionalne fronte, danas Nacionalnog okupljanja, Marine Le Pen. Macron je tijesno dobio prvi krug, ali je zato u drugom osvojio gotovo dvije trećine glasova. Razlog za to je toksičnost "brenda" Le Pen. Naime, Marine je svoju funkciju liderice ekstremne desnice naslijedila od oca Jean-Marie Le Pena koji je stranku vodio od ranih 1970-ih. Njegov antisemitizam, nostalgija prema fašizmu i otvoreni rasizam osiguravali su mu pažnju medija, ali i averziju znatnog dijela birača. Iako je Marine Le Pen nastojala napraviti odmak od obiteljske tradicije, između ostalog i izbacujući oca iz stranke, cijela politička scena od ljevice do desnice ostala je čvrsto odlučna da održi "sanitarni kordon" prema Nacionalnoj fronti.
To objašnjava i visok rezultat Macrona koji je – iako je u trenutku kandidature bio bivši socijalistički ministar – pazio da iza sebe okupi dijelove i desnog i lijevog centra. Računajući usput i na sigurne glasove svih onih koji ne žele da rasist vodi državu. Pet godina kasnije, kalkulacija glavnih aktera se zakomplicirala vjerojatnim ulaskom Zammoura u utrku. Macron je izgubio znatan dio potpore provodeći antisocijalnu politiku, što se najsnažnije pokazalo u višemjesečnim protestima "žutih prsluka". Le Pen je pak, osim na socijalnu demagogiju, računala i na postepenu detoksifikaciju svog imena i stranke, nastojeći se predstaviti kao prihvatljivija opcija čak i onima skeptičnima prema ekstremnoj desnici.
Kako je Le Pen oprezno nastojala ublažiti svoju sliku, s desnog krila ju je ugrozio Zemmour. Ovaj "polemist" ne bira riječi. Tamo gdje Le Pen nastoji argumentirati kako njezin "suverenizam" i "patriotizam" nisu rasistički i isključivi, Zemmour bombastično najavljuje izbacivanje muslimana iz Francuske. Na upozorenja kako to nije moguće, samo znakovito objašnjava kako povijesti nudi i naizgled nemoguća rješenja. Osim toga, predlaže i da se sva novorođena djeca u Francuskoj obavezno nazivaju kršćanskim imenima. Muslimani inače čine oko pet posto stanovništva Francuske, odnosno više od tri milijuna ljudi. Islamofobija, odnosno averzija prema muslimanima kao najvećoj francuskoj "manjini" nije neuobičajena pojava, ali Zemmour u svojoj eksplicitnosti ipak ide korak dalje. Otvoreni je pobornik rasističke teorije zavjere o "velikoj zamjeni" po kojoj neimenovane elite nastoje promijeniti karakter kršćanske Evrope. Muslimani u Evropi navodno provode "džihad" kojim pljačkaju, siluju i ubijaju evropsku civilizaciju. Upotreba ratničkog jezika trebala bi opravdati poduzimanje oštrih mjera protiv sugrađana koji se konfesionalno razlikuju.
Francuska je službeno laička zemlja, odnosno inzistira na čvršćem formalnom odvajanju državnih od religijskih institucija od mnogih drugih zemalja Evrope. No brojni muslimani u Francuskoj smatraju da se "laicizam" danas češće koristi kako bi se eliminirala javna vidljivost islama nego kako bi se garantirala jednakost. Zemmourovo inzistiranje na nespojivosti svakog islama s "francuskim vrijednostima", pogotovo onom laicizma, prilog je toj tezi. Možda je najciničnija fraza koju upotrebljava ona o muslimanima kao "kolonizatorima" Francuske, s obzirom na to da je većina francuskih muslimana porijeklom upravo iz zemalja koje je Francuska stoljećima kolonizirala, a u većini i dalje ima znatnu ekonomsku ili vojnu prisutnost. Zbog svojih stavova Zemmour ima dvije osude za poticanje mržnje iz 2011. i opet iz 2018., dok je u još šest slučajeva oslobođen iste optužbe. Za mnoge podržavatelje, on je borac protiv "političke korektnosti". Pažnja javnosti koju dobiva kršeći tabue mnoge je potaknula na usporedbe s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Baš poput njega, Zemmour zna da ne postoji "loša reklama", pogotovo kada u politiku ulazite kao autsajder. Prema podacima agencije Acrimed ,već sad je u medijima višestruko češće nego drugi opozicijski kandidati, a prema posljednjim anketama, dobiva 15 posto glasova, samo postotak manje od Le Pen. Sudjelovao je i u vrlo gledanoj debati s jednim od predsjedničkih kandidata ljevice, Jean-Lucom Mélenchonom, krajem septembra.
Le Pen je krajem prošlog mjeseca medijsku pažnju nastojala privući susretima s mađarskim, slovenskim i poljskim premijerima Viktorom Orbánom, Janezom Janšom i Mateuszom Morawieckim, u nadi da će pored njih izgledati kao političarka koja može i vladati, a ne samo prigovarati. No njezina slaba točka bi, osim relativne "umjerenosti", mogao biti i njezin rod. Naime, osim protiv islamizacije zapada Zemmour često grmi i protiv njegove navodne feminizacije, odnosno gubitka muške dominacije. Pojedine ankete već mu daju prednost pred Le Pen za ulazak u drugi krug.
