Izbori
Na izborima u Zagrebu kandidirat će se Bruna Esih što je razgalilo Andriju Hebranga, jer se ona bavi ubijanjima bez suda u Jugoslaviji. Da se bavi smaknutima na pravdi Boga u Republici Hrvatskoj, ne bi je Hebrang čestito ni pogledao. Prema dubokom uvjerenju zdruga njezinih simpatizera, a uz Hebranga predvodi ga i Zlatko Hasanbegović, Esih za vođenje Zagreba preporučuju gorljivi antikomunizam i tanašni znanstveni opus pretežno posvećen Drugom svjetskom ratu i poraću. Na parlamentarnim izborima prije dvije godine srca Hrvata osvojio je Most. Lijep broj hrvatskih birača povjerovao je da se u sekti Bože Petrova, neretvanskog karizmatika, krije rješenje za sve domovinske boljke. Pritom, čitav etički i politički kapital s kojim su Petrov i ministranti ušli u izbornu kampanju, bili su uspjesi u matičnim sredinama gdje su uvodili red u administraciji i smanjivali dugove nastale u mandatu prethodnika, uglavnom politički zloglasnih pojava iz HDZ-a. Poanta: Hrvati su na Zapadu kupili višestranačje, donijeli ga doma, raspakirali, uključili, ali im nitko nije preveo upute za upotrebu. I, što sad imamo? Od desne kandidatkinje za zagrebačku gradonačelnicu očekuje se još jedan ritualni obračun s pokojnim komunizmom u cijeloj Hrvatskoj, dok se na nacionalnim izborima vrednuju komunalni uspjesi Mostovih uzdanica u Omišu i Metkoviću.
Relković
Imamo novo godišnje doba, zatim novo računanje vremena, ali ponešto je nepromijenjeno. Na primjer, Ivica Relković opet je podnio ostavku. Jedan od utemeljitelja ultrakonzervativnog Hrasta i Mostov savjetnik iz sjene. Iz nje, sjene, izašao je nedavno, najavljujući ostavku ministra uprave Ivana Kovačića ne ispriča li mu se Josip Đakić. Koji dan kasnije, obojica su se javno ispričala Đakiću. Sada je, bez vidljivog povoda, Relković rekao doviđenja mjestu posebnog savjetnika potpredsjednika Vlade i ministra uprave, a novinari izvještavaju da se ‘odrekao plaće od 9000 kuna radi pisanja bloga’. Strah nas je i pomisliti kako će se domovinska uprava snaći bez njega, ostaju nam zebnja i molitva. Novinari s boljim pamćenjem prisjetili su se da je ostavku dao i lani, uoči pada prve vlade HDZ-a i Mosta u kojoj je savjetima filovao prvog potpredsjednika Božu Petrova. Relkovića spremnost za davanje savjeta mjerljiva je samo s njegovom voljom za ispisivanjem ostavki.
Rat
Uz vijesti o tragediji kod Vodica, gdje je devetnaestogodišnjak ubio majku i oca jer mu nisu dopustili odlazak na prijateljevu rođendansku zabavu, objavljeni su detalji o pokojnikovu ratnom putu s nekoliko opaski suboraca o njegovoj hrabrosti i domoljublju. Što duže živimo u miru, rat postaje sve važnija vrijednost i baš ništa – od politike i ekonomije, preko crne kronike, do kulture i sporta – pod milim Bogom ništa više u ovoj zemlji nije toliko svakodnevno ili mirnodopsko da ne bi zaslužilo odmjeravanje s ‘Domovinskim ratom’. A nema ni tjedna u kojem se visoke političke adrese ne trude dati barem mali doprinos militarizaciji društva. O opremanju vojske, oružju, tehnici i vojnom roku priča se odlučnije nego o besplatnom školovanju, na novinskim fotografijama gledamo naizgled ozbiljne osobe, na naizgled odgovornim pozicijama, kako poziraju s puškama u rukama… Kad joj već, kako zapažaju ugledni autori, gorljivi domoljubi pripisuju ljudske odlike, zapazit ćemo da se uvažena Domovina previše pali na uniforme.
Poduzetnici
Nasuprot uvriježenim libertarijanskim stavovima o Hrvatskoj kao državi s manjkavim sluhom za poduzetništvo, vidimo i dokaze da se u ovoj zemlji marljivim radom može steći lijep imetak. Obitelj i prijatelji Vinka Žuljevića Klice, uvaženog biznismena smaknutog po povratku s mise 3. svibnja 2014. godine u sačekuši u Zagrebu, izdali su priopćenje u kojem pokreću privatnu potjeru za ubojicom pa uz već objavljenu policijsku nagradu od pedeset tisuća kuna daju još milijun kuna ‘za relevantnu informaciju koja će pomoći u otkrivanju i rješavanju ovog kaznenog djela’. Elem, iza poduzetnika Žuljevića evidentno je ostala pristojna svota ili dobro uhodani poslovi, možda oboje. I Žuljevićev kolega, poduzetnik Blaž Petrović, razvija posao. Mediji informiraju da u Makarskoj bespravno gradi nedaleko od mora.
Ministar
Ne, nema opravdanja. Zanemarivanje Milana Kujundžića na ovom mjestu i u ovoj rubrici prešlo je svaku razumnu mjeru dok on i Ministarstvo zdravstva, na čijem je čelu milošću Božjom i voljom Andreja Plenkovića, bilježe sjajne rezultate. Samo njegova izjava da jedan svećenik vrijedi više od 20 liječnika, izgovorena na nekoj crkvenoj tribini, zaslužuje osvrt, intervju, reportažu i opjevavanje rukom Miroslava Škore. Istina, naknadno je rekao da uopće nije uspoređivao liječnike i svećenike, nego spominjao pacijente ‘kojima medicina više ne može pomoći, ali im svećenik može toplom riječi i psihološkom potporom olakšati teške trenutke, osobito vjernicima’. Objašnjenje je, međutim, na stranicama prijestolničke štampe objavljeno tek kao manji okvir uz temu o ‘eksploziji’ bolničkih dugova u Kujundžićevu mandatu. Veledrogerije prijete tužbama i ovrhama, dugovi za lijekove i potrošni materijal popeli su se, vele, na 2,5 milijardi, za samo četiri mjeseca narasli su za 350 milijuna kuna, cijelo hrvatsko zdravstvo pod sigurnim ministrovim vodstvom postaje bolesnik kojem ekonomija više ne može pomoći, ali mu, čini se, ‘svećenik može toplom riječi i psihološkom potporom olakšati teške trenutke’. Rješenje je jednostavno, ministru bi dalo svjetonazorsku satisfakciju, Plenkovića učvrstilo na poziciji lidera desnice, a Željku Markić rascvjetalo od sreće: Vladu Košića za ministra zdravstva!
Hvala
Najčitanija rubrika u nekom manjinskom mediju – tako bismo se reklamirali da nam dragi prijatelji iz katoličkog i braniteljskog kruga besplatno ne osiguravaju slavu. Nakon Željke Markić, oglasila se neka koordinacija ratnih udruga i uz primjerenu medijsku pažnju podnijela kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu protiv ‘Novosti’ zbog tekstova Viktora Ivančića, Borisa Dežulovića te nekih rečenica objavljenih na ovoj stranici. Hvala na čitanju i predanom praćenju. Nema većeg zadovoljstva od saznanja da ste naša vjerna publika. Vaša pažnja obavezuje. Trudit ćemo se i dalje.
