Novosti

Društvo

Projekti i viđeniji subjekti

Iako se javno financirani projekti i javna dužnost ne bi trebali preklapati, za sada za to nema zakonske prepreke pa tako sredstva na natječajima Hrvatske zaklade za znanost mogu dobivati i članovi Znanstvenog savjeta Vlade, poput Gordana Lauca, a voditelji projekata, poput Blaženke Divjak, mogu to ostati i nakon što su postali ministri u nadležnom resoru

Large dragan znanost

Blaženka Divjak i Andrej Plenković na uručivanju ugovora prema natječaju Zaklade (foto Željko Lukunić/PIXSELL)

U prilog borbi protiv pandemije koronavirusa Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ) raspisala je krajem ožujka, u okolnostima sveopće karantene, natječaj u iznosu od 14 milijuna kuna za projekt "Upravljanje zaraznim bolestima uzrokovanim koronavirusima te društvenim i obrazovnim aspektima pandemije", a novac je krajem lipnja podijeljen između 11 najbolje rangiranih od ukupno 96 vrednovanih projekata. Natječaj, koji je financiralo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, zanimljiv je bio znanstvenicima s Instituta Ruđer Bošković, stručnjacima s riječkog Medicinskog i Pravnog fakulteta, zagrebački Institut za društvena istraživanja bavi se otpornošću hrvatskog društva uslijed pandemije, a neki od financiranih projekta odvijaju se i na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom i Filozofskom fakultetu, čiji je tim uzeo za zadatak istraživati društveni oporavak u Hrvatskoj nakon pandemije.

Zanimljiva je činjenica da je maksimalni iznos od 1,49 milijuna kuna dobio projekt "Glikani kao biomarkeri i funkcionalni efektori teškog oblika COVID-19" privatne tvrtke Genos d.o.o. čiji je vlasnik molekularni biolog Gordan Lauc. Kako je ovaj medijski eksponirani znanstvenik istovremeno član Znanstvenog savjeta Vlade za suzbijanje epidemije koronavirusa, o čemu savjetuje i premijera Andreja Plenkovića, propitali smo postoji li u ovom slučaju potencijalni etički prijepor.

Za HRZZ prijepora, očekivano, nema – upućuju nas na slovo njihovog matičnog zakona u kojem piše da su prijava i sudjelovanje u projektima i programima ustanove zabranjeni isključivo članovima zakladinih tijela, članovima Upravnog odbora i izvršnom direktoru i to za vrijeme njihovog članstva u zakladinim tijelima te godinu dana po završetku članstva. Riječima Petre Doležalove, savjetnice za pravne poslove HRZZ-a, stoga ne postoji zakonska prepreka da Gordan Lauc i njegova tvrtka, inače specijalizirana za vještačenje i analize, sudjeluju na natječajima za dodjelu sredstava Zaklade. "Jednako tako ne postoji zakonska prepreka za sve članove Znanstvenog savjeta Vlade RH da sudjeluju na bilo kojem natječaju Zaklade", ističe u svom dopisu Novostima.

Kontaktirali smo i znanstvenika Gordana Lauca, koji također ne nalazi ništa etički sporno u vezi svoje prijave na natječaj. Kazao nam je da se natječajnim novcem pokrivaju samo materijalni troškovi istraživanja, dok se njime ne financira trošak rada istraživača. Ni on osobno ni njegova institucija koja provodi projekt, kako kaže, nisu "dobili" nikakav novac, već projekt pokriva samo dio materijalnih troškova istraživanja koronavirusa koje su se obavezali provesti potpisujući ugovor o projektu. Lauc nam je u dopisu sugerirao i da je Vladin savjet za Covid-19 neformalno tijelo, dok su sve drugo medijske formulacije, stoga članovi savjeta nemaju nikakav formalni utjecaj koji bi mogli zloupotrijebiti pritiskom na neka državna ili, kako kaže, kvazidržavna tijela poput Zaklade. Inače, njegov je četverogodišnji projekt i lanjske veljače Zaklada financirala s 2,2 milijuna kuna, pa nam se taj znanstvenik također pohvalio da aktualni projekt pokušava pronaći biomarkere koji bi mogli identificirati ljude koji će razviti teški oblik Covida-19, pri čemu je, kako neskromno ističe, njegov laboratorij jedan od najboljih u svijetu u tom području.

Bilo kako bilo, činjenica je da je nakon reforme znanstvenog sektora iz 2013. kao jedini izvor financiranja kompetitivnih istraživačkih projekata u Hrvatskoj ostala Hrvatska zaklada za znanost. Budući da je ona važan izvor financiranja znanstvenoistraživačkog rada, a da je malo kome izvan struke u fokusu, zanimljivo je vidjeti kako njezin rad ocjenjuju u samoj znanstvenoj zajednici. Istraživanje koje je Institut društvenih znanosti Ivo Pilar dovršio 2018. pokazalo je, između ostalog, da su ispitanici iz znanstvene zajednice doprinos Hrvatske zaklade za znanost unapređenju znanstvenog rada ocijenili poražavajuće niskim. Pritom su ispitana četiri aspekata utjecaja Zaklade na znanstveni rad: povećanje kvalitete projekata, povećanje znanstvene izvrsnosti (većom konkurencijom među znanstvenicima), unapređenje metoda evaluacije i smanjenje utjecaja interesnih grupa na znanstvenu djelatnost. Prema rezultatima, HRZZ je "nimalo" ili "u manjoj mjeri" doprinio kvaliteti znanstvenog rada.

U posljednje četiri godine na račun HRZZ-a, čiji je osnivač Sabor kojemu dostavlja godišnja izvješća, iz posebnog dijela proračuna uplaćeno je ukupno 566,7 milijuna kuna, od čega se najveći dio novca za projektno financiranje znanstvene djelatnosti distribuira preko računa Ministarstva znanosti i obrazovanja. Lani je Zaklada financirala ukupno 571 nacionalni znanstvenoistraživački projekt u iznosu od 117,8 milijuna kuna i 34 međunarodna znanstvenoistraživačka projekta u iznosu od 20,9 milijuna kuna, što je ukupno 138,7 milijuna kuna za 605 projekata.

Za rješenje detektiranih problema ili barem njihovog većeg dijela, kazao je Novostima jedan od viđenijih domaćih znanstvenika, bilo bi uputno uspostaviti još jedno neovisno tijelo za financiranje ionako oskudno financirane znanosti. Teško je očekivati natječajni novac, kaže naš sugovornik, ako ste se sukobili s bilo kime tko sjedi u strukturama Zaklade.

A da je financiranje projekata iz Zaklade primamljivo i onima koji su bliski politici ili streme vlasti razvidno je i iz slučaja Blaženke Divjak, koja je 1. lipnja 2015. imenovana voditeljicom projekta "Razvoj metodološkog okvira za strateško odlučivanje u visokom obrazovanju – primjer implementacije otvorenog učenja i učenja na daljinu 2015 – 2019", koji je Zaklada financirala s 583.377,48 kuna. Nakon što je u lipnju 2017. imenovana ministricom znanosti i obrazovanja, Divjak se, prema informacijama iz Zaklade, nije izuzela iz cijele priče, već je uz potporu matične institucije – Fakulteta organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu, na kojem se odvijao projekt – i dalje obavljala ulogu voditeljice projekta.

Iako je i u ovom slučaju sve zakonski čisto, ne čini se osobitom demokratskom praksom da ministrica čije ministarstvo financira Zakladine projekte osobno vodi jedan od njih. Preporučena bi praksa bila, ističu za Novosti iz Gonga, da osobe koje vode projekte financirane iz javnih izvora u trenutku preuzimanja javne dužnosti prenesu koordinaciju ili drugu ulogu koju u tom trenutku imaju na projektu na nekoga drugoga te da ne obavljaju druge poslove koji se preklapaju s njihovim plaćenim dužnosničkim mjestima.

Iz Zaklade naglašavaju da voditelji nacionalnih projekata ne dobivaju nikakve novčane naknade poput plaća ili honorara iz njihovih projektnih sredstava, što je rezervirano isključivo za doktorande i poslijedoktorande koji se zapošljavaju na projektima, pa ispada da je Divjak u spomenutom projektu samo volontirala. Iz Gonga ističu da se javno financirani projekti i javna dužnost ne bi trebali preklapati. Štoviše, već su predlagali da se uz dužnosnike u Zakon o sprječavanju sukoba interesa uvrste i svi Vladini odnosno premijerovi savjetnici. Drugim riječima, svaka situacija koja nije transparentna i u kojoj ne postoji propisana procedura koja se može slijediti ostavlja prostor za sumnju i propitivanje.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više