Jedan od najvećih napora koji posljednjih godina poduzima skupina okupljena uz Damira Borasa, rektora Sveučilišta u Zagrebu, jest pokušaj zadržavanja po njih kompromitirajućih spisa u ladicama. Najbolji poznati primjer su četiri krajnje ozbiljne etičke prijave koje se još od 2011. godine pacaju u mraku bez naročitih izgleda da ikad budu procesuirane. Riječ je o predmetima otvorenim protiv filozofa Pava Barišića, Ante Čovića, Mislava Kukoča, Lina Veljaka i Branka Despota, a koje su podnijeli njihovi kolege Tomislav Bracanović, Pavel Gregorić, Tomislav Janović i Davor Pećnjak.
Prijave se mahom bave dosta raširenim problemom plagiranja i autoplagiranja te lažiranja podataka prilikom izbora u nastavno zvanje. No još pamtimo epilog prošlog nastojanja da se takvoj praksi – očito ekskluzivnoj navici akademskih moćnika – stane na kraj, prije dvije godine, konačno zaživjelim procesom na Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju. Klika je tad izvršila pritisak na Hrvatski sabor, tražeći raspuštanje odbora i prijeteći ustavnim tužbama, sve dok se četiri člana odbora nisu povukli iz toga tijela, dok je njegov predsjednik Vlatko Silobrčić podnio ostavku.
Ipak, budući da kosturi imaju običaj klepetati, pa i ispadati iz ormara, ovih dana je do nas dopro eho najnovijeg slučaja koji se otima sudbini namijenjenoj mu odozgo, iz najutjecajnijih krugova. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu aktivirana je prijava protiv Čovića, tamošnjeg profesora etike i Borasova prorektora, a prvi efekti uopće ne ukazuju na dobar ishod po njegovu karijeru. Prijava se zasniva na tvrdnji da je većina znanstvenih radova koji su bili temelj Čovićeva imenovanje za redovnog profesora 2005. godine već bila uzeta u obzir šest godina ranije, pri njegovu imenovanju za izvanrednog profesora. Osim toga, neki od novijih mu radova vrednovani su dvaput u okviru istog postupka 2005. godine, ukazujući na nezabilježen reciklažni potencijal hrvatske znanosti.
Sve je to bilo faktički adaktirano dok su Filozofski fakultet vodili nasljednici i povjerenici bivšeg dekana, sadašnjeg rektora Borasa, Vlatko Previšić i Željko Holjevac. Etičko povjerenstvo FF-a, međutim, naposljetku je proradilo, pa u dogledno vrijeme možemo s te strane očekivati prilično dramatične vijesti o prešućivanoj pozadini nastavnog i, potom, funkcionerskog proboja najizvrsnijih filozofskih muževa Hrvatske. Ali da vidimo što je već napismeno zaključilo povjerenstvo, i to jednoglasno, u sastavu: predsjednik Damir Agičić, Željka Kamenov, Snježana Rodek, Nikola Tomašegović, Marko Liker. ‘Ponašanje prof. Ante Čovića te profesora Line Veljaka i Branka Despota u konkretnom prijavljenom slučaju predstavlja ozbiljno kršenje etičkih načela i običaja dobre prakse u humanističkim znanostima’, glasi ključni dio nalaza.
‘Naime, u humanističkim znanostima nije uobičajeno’, nastavlja povjerenstvo, ‘ili barem ne bi trebalo biti, višestruko vrednovanje objavljenih radova – tekstovi objavljeni u časopisima ili zbornicima radova ne bi se trebali ponovno vrednovati ako su po drugi put u istom obliku objavljeni u knjizi ili pak u prijevodu na drugi jezik. U humanističkim je znanostima uobičajeno da se u slučaju višestrukog publiciranja, bilo da je riječ o objavljivanju nekog teksta po drugi put na drugome jeziku nego je tekst bio prvotno objavljen, bilo da je riječ o objavljivanju teksta u knjizi (ili kao dio cjelovite knjige, dakle monografije, ili kao zaseban članak u knjizi-zbirci tekstova), to i navede prilikom drugog objavljivanja. Osobito je važno da kandidat u postupku napredovanja u znanstveno zvanje u natječajnoj dokumentaciji naglasi da je neki tekst višestruko publiciran, kako ne bi nedostatno i netočno informirao povjerenstvo koje daje izvješće o njegovu radu.’
Na kraju, povjerenstvo zaključuje da je prijaviteljski kvartet s Hrvatskih studija – koji čitavu prošlu godinu podnose osvetničko i, moguće, po njih fatalno iživljavanje Čovića i Borasa – jasno ukazao na problem. Ali i da su ga Despot i Veljak već prije njih trebali i morali uočiti, pa se i njima bilježi prekršaj fakultetskog Etičkog kodeksa. Štoviše, iznosi se i mišljenje dvoje umirovljenih profesora FF-a koji su zamoljeni da razmotre predmet, Nadežde Čačinovič i Hotimira Burgera.
Tako je Čačinovič ustvrdila kako ‘problem nije da li autor tekstova zapada u neoriginalnost, što je nažalost učestala pojava u znanstvenoj zajednici, već o tome da se gotovo istovjetnim tekstovima, već objavljenim i vrednovanim radovima, ponovnim objavljivanjem dodatno ulazi u vrednovanje znanstvenikove produkcije pa time i ostvaruje napredovanje mimo uobičajenih kriterija’, te nadalje zaključuje ‘da je ovdje došlo do ozbiljnog napuštanja dobre prakse’. Burger je povjerenstvu uputio samo svoju raniju izjavu povodom odluke FF-a o produljenju radnog vijeka Ante Čovića 2014. godine, gdje stoji da ‘kandidat dr. A. Čović ima vrlo oskudnu bibliografiju (objavljene radove), tako da je osporavan već njegov izbor u zvanje znanstvenog savjetnika i redovnog profesora, a potom i izbor u trajno zvanje redovnog profesora’.
Nakon tako katarzičnih konstatacija s najvišim legitimitetom dalo bi se pomisliti kako infamnom primjeru Ante Čovića nedostaje samo još primjerena sankcija, pa da već jednom i njega zaboravimo. Ali procedura je malčice zapela na jednom formalnom detalju – povjerenstvo nije zaprimilo pisani nalog dekanice za otvaranje predmeta, nego samo usmeno odobrenje, a nije sigurno da je to dovoljno. O postupku bi trebao biti obaviješten i sveučilišni Etički savjet, dok bi zacijelo i samim prijavljenicima trebalo omogućiti da se o prijavi očituju pred povjerenstvom FF-a. Stav profesora Čačinovič i Burgera, kao najmjerodavniji za orijentaciju članova povjerenstva, s druge strane, ne ovisi o tim promašenim momentima i ne bi se smio mijenjati u obnovljenoj proceduri.
Ako sam Čović i pokaže volju da se izravno brani, teško da može ikako pobiti Bracanovića i Gregorića, Janovića i Pećnjaka. Njegovi grijesi odviše su eklatantni, čak jednostavni, i moguće ih je neutralizirati tek zataškavanjem u koje su upregnute najizrazitije poluge moći akademske zajednice i državnih vlasti, od Vlade do Sabora. Nadati se da proces na Filozofskom fakultetu nije usporen s istovjetnim motivima te interesom čiji eksponenti još djeluju na toj instituciji, premda im je utjecaj opao. To i jest razlog iz kojeg smo odlučili već sad upoznati javnost s nedovršenim dijelom postupka, zlu ne trebalo. Sve ono dalje trebalo bi bez viška izmotavanja i jednoznačno voditi k urednom okončanju priče i, ravnamo li se zdravim razumom, valjda, oduzimanju redovnoprofesorskog zvanja Ante Čovića.
