Kad je 23. maja 2012. godine Emir Hodžić sam sa bijelom trakom oko ruke stao na glavni trg u Prijedoru, jer tadašnji gradonačelnik Marko Pavić nije dozvolio dan ranije na istom tom trgu instalaciju od 266 bijelih vreća i crvenih ruža, koja je građane Prijedora trebala podsjetiti na 266 žena i djevojčica ubijenih 1992. u tom gradu, teško da se moglo očekivati da će u osam narednih godina taj čin podstaći širu akciju, koja konačno ima izgleda da urodi plodom, odnosno spomenikom ubijenoj djeci Prijedora.
Od te godine u Prijedoru se svakog 31. maja obilježava Dan bijelih traka, kao podsjetnik na naredbu iz 1992. po kojoj je nesrpsko stanovništvo moralo nositi bijele trake i označiti kuće bijelim čaršavima. Nosili – ne nosili, od tog trenutka do kraja rata 1995. godine više od 30.000 stanovnika, Bošnjaka i Hrvata, završilo je u logorima, preko 50.000 je iseljeno, a ubijeno je 3176 civila, od čega 102 djece.
Taj dan je postao protestni jer su i naredne gradske vlasti pratile politiku svog prethodnika Marka Pavića, no ova godina je specifična jer su konačno prihvatile ideju da se podigne spomenik ubijenoj djeci Prijedora. Predstavnici inicijative roditelja ubijene djece ‘Jer me se tiče’, Centra za mlade Kvart i Fondacije za izgradnju kulture sjećanja predložili su gradskim vlastima sedam lokacija za budući spomenik.
Ovogodišnji Dan bijelih traka obilježen je u skladu sa još važećim mjerama distanciranja zbog pandemije korona virusa. U saopštenju inicijative ‘Jer me se tiče’, pred samo njegovo obilježavanje, pisalo je: ‘Ovom prilikom se eksplicitno i nedvosmisleno ograđujemo od bilo kakvih aktivnosti na obilježavanju Dana bijelih traka u drugim sredinama koje se koriste u svrhu promocije političkih ili nacionalističkih poruka i raspirivanja mržnje.’ Fikret Bačić, predstavnik inicijative roditelja ubijene djece, obratio se tog dana vlastima: ‘Danas pozivamo gradonačelnika Milenka Đakovića, predsjednika skupštine grada i odbornike gradske skupštine da budu ljudi i da ne dozvole bilo kakvo odugovlačenje u ovom procesu. Spomenik koji želimo podignuti našoj djeci ubijenoj 1992. i 1993. godine treba da bude opomena i garancija da se nikada više u našem gradu ne ubije niti jedno dijete.’
Da Prijedorom pušu drugačiji vjetrovi govori i izvinjenje javnog poduzeća Komunalne usluge nakon prozivki da su brzo uklonili bijele ruže sa imenima ubijene djece. ‘Na kraju, želimo da uputimo iskreno izvinjenje svim učesnicima na obilježavanju Dana bijelih traka, a posebno svim porodicama kojima su ubijena djeca, razumijevajući njihovu patnju i bol, te još jednom ističemo da nije bilo nikakve namjere da se učini nešto neprimjereno, a posebno da nije bilo naredbe da se izvrši uklanjanje bijelih ruža sa trga odmah po završetku obilježavanja’, istaknuli su iz Komunalnih usluga.
