Dokument tipično europskounijskog administrativnog naziva "Situacija seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU u okviru ženskog zdravlja" prošlog tjedna podigao je veliku buru ne samo u Hrvatskoj, što se moglo pretpostaviti s obzirom na temu kao i činjenicu da je njegov predlagač socijaldemokrat Predrag Fred Matić, nego i u cijeloj Europi, s naglaskom na tranzicijske države. Tim povodom razgovarali smo s Matićem, čija je fotografija i video-snimka slavlja nakon što je Europski parlament prihvatio rezoluciju postala viralnija od mnogih objava estradnih zvijezda na društvenim mrežama.

Zastupniče Matić, kako stoji stvar s ovom rezolucijom? Po jednima, njeno usvajanje znači veliku pobjedu u borbi za ljudska prava u Europskoj uniji, posebno što se tiče prava na abortus koje zadnjih godina dio država želi ženama ograničiti ili oduzeti. Po drugima, radi se o neizmjernoj sramoti ne samo za vas osobno nego i za cijeli Europski parlament, dok treći kažu da se ovom rezolucijom zapravo ništa neće promijeniti. Što je istina?

Usvajanje ovog teksta prije svega je jedna velika pobjeda napredne Europe i svih onih koji su godinama pod terorom nazadnjačke agende. Istina, ona nije obvezujuća za države članice, ali ima veliku političku težinu. U jeku strašnih stvari koje dolaze iz Poljske i Mađarske ovakav dokument, koji je podržalo 378 zastupnika i zastupnica u Europskom parlamentu, snažan je signal da nećemo tolerirati ukidanje stečenih prava. To je isto tako i zacrtani smjer za buduće aktivnosti, dokumente i politike u području seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava i poruka svim ženama diljem Europe – niste same.

Moj stav je isti kao i onaj odražen u tekstu – priziv savjesti razumijem, no pravo pacijentice na zdravstvenu zaštitu je apsolutno primarno

Koliko činjenica da rezolucija nije obvezujuća može pomoći u pokušaju sprečavanja oduzimanja prava na pobačaj? Neke države su u tome, poput Poljske koju ste spomenuli, otišle prilično daleko.

Otišle su predaleko. I nije stvar samo Poljske, iako najčešće moramo gledati u njihovom smjeru. Tu su i druge države gdje je pobačaj kriminaliziran, a i one gdje, iako je na papiru dostupan, u praksi to nije. Svakakve prepreke se nameću i žene se opstruira u pristupu pobačaju čak i tamo gdje imaju to zakonsko pravo. I na to smo se jasno osvrnuli ovim tekstom i pozvali države da to promijene. Sada kada se netko dosjeti nekakvih restriktivnih zakona, imat će ovaj tekst nad glavom, da se tako izrazim. Jednako tako, on je temelj za neka daljnja zagovaranja i promjene nabolje, nadam se.

 

Timski rad

Zašto Europska unija gotovo pa šutke gleda na pokušaje dokidanja prava u svojim članicama?

Moramo biti svjesni činjenice da Unija djeluje unutar svojih mogućnosti i da je istina da postoji granica do koje se može intervenirati u pitanja iz nadležnosti država članica. No tu je Europski parlament najjasniji i najoštriji – već dulje vrijeme tražimo da se reagira, posebice u pogledu vladavine prava. Ne možemo tolerirati situaciju da neke države potpuno krše temeljne vrijednosti EU-a, a pritom sasvim punopravno koristeći sve benefite ove zajednice, od fondova nadalje. Nedavno sam se u jednom govoru pitao kako je moguće da neki žele europski novac, ali ne bi europske vrijednosti koje nas ujedinjuju i koje su srž cijelog europskog projekta.

Kao predlagač bili ste izloženi grubim verbalnim napadima desničara. Prije koji dan zastupnica Mosta Marija Selak Raspudić vašu usporedbu u vezi priziva savjesti nazvala je "monstruoznom". Kazali ste prije glasanja da su najžešći napadi dolazili iz tranzicijskih država jer su one, kako te rekli, "najzadrtije". Što se to dogodilo da su postkomunističke države postale rigidno konzervativne?

Ne mogu ni sam to shvatiti ni pojasniti, nevjerojatno mi je da one države koje su godinama bile pod čizmom sada zagovaraju nekakve politike koje nas vraćaju u ta vremena. Pritom prvenstveno mislim na to da se žele vratiti u vrijeme kada su osobne slobode bile ograničene i to im je sasvim normalno. A pojedinke i pojedince koji sada traže svojih pet minuta medijskog prostora preko mojih leđa neću ni komentirati. Sve je reklo i 378 zastupnika i zastupnica.

Nevjerojatno je dokle ide ta rigidna kampanja protiv ženskih prava i sloboda. Crkva, kojekakve udruge protiv izbora, takozvani intelektualci i tko sve ne. Zamislite, da biskupi pišu nama da svoj posao radimo krivo!

Ovo nije bio prvi pokušaj donošenja ovakve rezolucije. Sličan je propao prije desetak godina, a i vi ste neposredno pred glasanje izgubili optimizam što se tiče ishoda? Kako ste ipak uspjeli? Koliko je bilo lobiranja?

Ne mogu reći da smo izgubili optimizam, ali svakako su nas neke odluke koje su dolazile od kolegica u zadnjih nekoliko dana razočarale i očekivali smo ipak da će proces biti malo mirniji. No lobiranje i kampanja protiv traju već mjesecima, iako su se zadnjih tjedana i dana osobito angažirali. Bilo je tu svega, od lutkica fetusa koje su mi slali u ured pa do usporedbi s Hitlerom, ali moj cilj je bio ne uvući se u tu prljavu politiku – vjerovao sam dovoljno u kvalitetu i važnost teksta pa nam je strategija bila samo isticati činjenice i sve ono dobro što taj dokument nosi. Nije bilo lako, ali uspjeli smo.

Pripremajući se za intervju razgovarao sam s više ljudi i svi su oni istaknuli ulogu vaše asistentice Mateje Medlobi u donošenju ovog dokumenta?

Mateja je moja najbliža suradnica i njen doprinos donošenju ovog dokumenta je velik, apsolutno. Tu su i druge kolegice i kolege koji su sudjelovali, svima se zahvaljujem i ponovno ću reći – dodana vrijednost ovog dokumenta je timski rad koji je doveo do usvajanja. Na to sam zaista ponosan.

Desne organizacije dobro su umrežene i povezane, posebno kada uz njih – kao što je ovdje slučaj – stane Katolička crkva. Ipak, pokazali ste da se može, premda ste bili suočeni s gomilom laži vezanih uz sadržaj dokumenta, vrlo slično kao što je desnica radila u kampanji za zagrebačkog gradonačelnika protiv kandidata platforme Možemo! Jedna od njih je tvrdnja da želite ukinuti priziv savjesti liječnicima...

Tvrdili su svašta, a najsmješniji pokušaj je bio kada su citirali same odredbe iz teksta i doslovno lagali. Pokazali su koliko malo vjere imaju u građane i građanke kada su bili dojma da nitko neće otvoriti tekst i pročitati ga, već nasjesti na te laži. Meni nikada nije bio problem pojasniti, objasniti, protumačiti svim tim kolegicama i kolegama koji očito samostalno ne mogu shvatiti. Iako dobar dio njih jednostavno zlonamjerno laže i manipulira, u čemu ih je poduprla jedna ogromna mreža, to je nevjerojatno dokle ta rigidna kampanja protiv ženskih prava i sloboda ide. Crkva, kojekakve udruge protiv izbora, takozvani intelektualci i tko sve ne. Zamislite, da biskupi pišu nama da svoj posao radimo krivo. Pa je to nezamislivo.

Matić slavi donošenje rezolucije (Instagram)

Što s prizivom savjesti liječnika? Taj je institut doveo do toga da se pobačaj ne može obaviti u brojnim bolnicama u Hrvatskoj. Prema istraživanju iz 2019. godine, 58 posto ginekologinja i ginekologa ne želi raditi pobačaj.

Puno se rasprava vodilo oko ove teme i nju su nekako nametnuli kao najvažniju u ovoj rezoluciji, a ona to zaista nije. Moj stav je isti kao i onaj odražen u tekstu – priziv savjesti razumijem, no pravo pacijentice na zdravstvenu zaštitu je apsolutno primarno. I to je problem u Hrvatskoj, ali i drugim državama. Pa mi imamo situacije da cijele bolnice ne obavljaju taj zahvat, a imaju zaposleno nekoliko ginekologa. Ako njih troje ne obavlja taj zahvat, bolnica mora osigurati četvrtog koji će ga obaviti – bez ikakve odgode. I nije stvar samo ginekologa, tu su i anesteziolozi i ljekarnici. Žena dođe po zdravstvenu uslugu, koju i plaća kroz izdavanja za zdravstvo, a kažu joj da ne može jer, eto, nema liječnika koji bi to obavio. Nedopustivo, zaista.

 

Koji je HDZ pravi

Osim dostupnosti, pobačaj je i ekonomski problem. Cijene abortusa u bolnicama dosežu i 3000 kuna. Može li se oko tog pitanja nešto napraviti?

Cijena pobačaja je još jedna tema koja je izuzetno važna. Naplata i visoke cijene pobačaja onemogućuju puni pristup toj usluzi. I to je jedna od prepreka o kojoj i u rezoluciji govorimo. Dodatno, tu smo u situaciji da se cijene razlikuju ovisno o tome u kojem ste gradu, što dovodi do velikih geografskih nejednakosti u pristupu. Ali oko toga je naš stav jasan: pobačaj mora biti siguran, legalan i besplatan. I na tome inzistiramo već dugo u Hrvatskoj, a temeljem teksta rezolucije jasno je naloženo državama članicama da pobačaj mora biti dostupan. To uključuje i financijsku dostupnost.

Eurozastupnici HDZ-a glasali su protiv i nije im prvi put da staju uz bok ultrakonzervativcima u Europskom parlamentu. Premijer Plenković vodi ipak drukčiju politiku u Hrvatskoj. Imate iskustva i s jednima i s drugima. Koji je HDZ pravi?

Pravi HDZ je onaj zbog kojeg Plenković i povlači takve sramotne poteze na razini Europe, dakle onaj koji dijeli, mrzi, laže i manipulira. Može on pričati svašta po hodnicima Bruxellesa, ali o tome gdje se oni trenutno nalaze najbolji govori to da se konstantno svrstavaju u najrigidniju desnicu EPP grupe u Parlamentu. Činjenica da je ovu rezoluciju podržalo više od 30 zastupnika i zastupnica EPP-a, a da se tu nije našao HDZ, sramota je i dođe vam da se zapitate koje je to europejstvo koje se premijeru pripisuje. Poljsko?

Kazali ste u jednom od posljednjih istupa da Hrvatska, gledano iz Bruxellesa, izgleda kao "seljačija teška". Je li u Hrvatskoj pravo na pobačaj u opasnosti?

Ono ne smije biti u opasnosti, ma koliko jedna aktivna grupa ljudi to zazivala. Ustavni sud je rekao svoje, ova rezolucija je rekla svoje, a mi ćemo pozorno pratiti što i kako će se dogoditi s novim zakonom koji će to pitanje regulirati. SDP je odavno uputio u proceduru jedan moderan zakon koji će zaštititi pravo svake pacijentice na medicinsku uslugu i bilo bi dobro da se on donese i da to pitanje zatvorimo. Nije dobro politizirati oko toga. Od početka cijelog ovog procesa odbacujem pokušaje da se ta tema pretvori u ideološku raspravu, to mora biti razgovor o pristupu zdravstvenim uslugama i pravu na zdravlje.

 

Jednaka prava svim civilnim žrtvama rata

Reagirali ste i na prošli tjedan usvojen Zakon o civilnim žrtvama rata kojim se civilne žrtve dijele na "naše" i "njihove" tako da srpske civilne žrtve nemaju pravo na odštetu?

Prvo moram istaknuti da su najveće žrtve svakog rata upravo civilne žrtve. I ovaj zakon podržavam, pa on je i došao od mene još prije nekoliko godina kada sam bio ministar. No ne slažem se s odredbom prema kojoj obitelji onih koji su sudjelovali u pobuni protiv RH nemaju pravo na odštetu. Naravno da oni koji su bili dio pobune nemaju pravo na odštetu, ali njihova djeca, majke, supruge i sestre koje su stradale kao civilne žrtve na odštetu moraju imati pravo. Time stvaramo i nove odnose, razvijamo pripadnost našoj državi kod mlađih generacija i na neki način zaustavljamo taj generacijski prijenos mržnje. To ne bi smjelo biti sporno, kao ni činjenica da civilne žrtve rata moraju imati pravo na odštetu, bez obzira na nacionalnost.