Sa Predragom Fredom Matićem, SDP-ovcem i ministrom branitelja u Milanovićevoj vladi, sada zastupnikom u Europskom parlamentu, razgovarali smo o otvorenim pitanjima civilnih žrtava Domovinskog rata, potrazi za nestalim osobama i obnovi Banije poslije potresa.
Na našoj političkoj sceni rijetko svjedočimo istupima kao što je bio vaš nedavni, kad ste na panelu Dubai EXPO-a napustili dvoranu tokom govora bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Što ne možete zaboraviti bivšoj predsjednici, odnosno što vam to vaš politički i moralni kodeks ne dopušta?
Na marginama konferencije o miru i toleranciji, bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović održala je predavanje. Kad je počela govoriti o miru i toleranciji, uistinu to nisam mogao slušati. Grabar-Kitarović je zadnja osoba koja može govoriti o miru. Donedavno je govorila kako u Bosni i Hercegovini postoji 10 tisuća islamskih ekstremista spavača, da bi sad u Dubaiju, pred publikom koju 90 posto čini upravo arapski svijet, govorila o miru i toleranciji. Sjećamo se da su nju i Milijana Brkića doslovno odljepljivali od Zida plača, da bi došavši u Hrvatsku govorila kako je "Za dom spremni" stari hrvatski pozdrav. To je jednostavno licemjerje. Na njenoj inauguraciji, u prvom redu, okupilo se društveno dno Hrvatske: ratni zločinci, bjegunci od hrvatskog pravosuđa, kriminalci, narkodileri... Birala je goste da nije mogla gore izabrati. Bojanu Glavaševiću i meni na vukovarskom groblju, gdje je sahranjeno dosta mojih prijatelja, odbila je pružiti ruku. Usred rata bih neprijatelju pružio ruku bez obzira na to što ja o tom neprijatelju zaista mislio. Naravno da sam se sjetio i "legendarnog" šatora. Najmanje što sam mogao je izaći iz dvorane.
Rado ponavljam riječi bivšeg predsjednika Stipe Mesića koji je prvi istaknuo da je krivnja za ratne zločine individualna i da ne smijemo kriviti cijele etničke grupe i nacije
Mnogi danas glorificiraju ratne zločince, poželjno ih je vidjeti na javnim događajima, obljetnicama...
Mi živimo na Balkanu, gdje se mnogi ponašaju po onoj narodnoj izreci "čega se pametan stidi, time se budala ponosi". Prestižno je biti u društvu kriminalaca, zločinaca ili silovatelja. Posebno je to bilo izraženo 1990-ih godina, ali i kasnije, uglavnom uvijek kad je HDZ na vlasti. Dok god neke skupine glorificiraju ratne zločine, oni će se u ratovima nastaviti događati. Od tih se ljudi treba distancirati. Rat je generalno prljava igra, ali pucati u čovjeka sa sto metara nije isto kao kad ga zakolješ. Nikad nisam imao doticaja s takvim ljudima, pa ni za vrijeme svog ministarskog mandata. Oni su uvijek znali što mislim o njima i njihovim postupcima. Rat je završio, samo postupci protiv ratnih zločina nisu. Rado ponavljam riječi bivšeg predsjednika Stipe Mesića koji je prvi istaknuo da je krivnja za ratne zločine individualna i da ne smijemo kriviti cijele etničke grupe i nacije.
Spojeni popisi nestalih
U političkom i javnom prostoru uglavnom se šuti o nestalim osobama, sve dok ne dođe neka posebna prilika pa se na toj osjetljivoj temi skupljaju politički bodovi. Koliko se u zadnjih nekoliko godina uradilo na rješavanju sudbine nestalih s obiju strana?
Iako javno govore da je taj proces "konačno krenuo", on je ustvari stao. Ministarstvo branitelja sad uglavnom pronalazi ustaše. Za svog mandata nisu pronašli ni četiri branitelja, ali su zato pronašli sedam tisuća ustaša. Nemam ništa protiv, svatko zaslužuje svoje grobno mjesto, bez obzira na to što je i tko je bio, ali rezultate te politike treba jasno reći. Takvu politiku sad vode osobe koje su se javno na pojedinim skupovima deklarirale kao ustaše. Za uspješan proces traženja nestalih potrebne su dvije strane. Moj bivši pomoćnik, pukovnik Ivan Grujić, imao je službene i prijateljske odnose sa šefom Komisije za nestale Vlade Republike Srbije Veljkom Odalovićem. I tada je taj proces bio nedovoljno brz, ali je barem tekao. Prvo što je uradila HDZ-ova vlast jest to da je javno izvrijeđala Odalovića na osobnoj razini i sve je stalo. U procesu pronalaženja nestalih osoba važno je međusobno povjerenje. Moram spomenuti bitnu stvar, a to je da je do dolaska moje malenkosti na čelo ministarstva krajem 2011. Hrvatska tražila 900 nestalih osoba, a zatim se taj broj povećao na skoro 1.800 jer smo spojili popise nestalih osoba hrvatske i srpske nacionalnosti zato što su svi oni građani i državljani Hrvatske. To je popis nestalih hrvatskih građana, a ne nestalih Hrvata. Jednako smo tražili i jedne i druge. Poslije nas HDZ nije mogao ponovno odvojiti te popise, iako bi to najradije uradili. Za vrijeme našeg mandata organizirali smo međunacionalne tribine, okupljanja obitelji nestalih Srba i Hrvata na kojima su se iznosile njihove tužne sudbine, ali i stjecalo povjerenje. Na naše tribine dolazili su i svećenici i sveštenici. Nismo imali neke sjajne rezultate, ali ljudi su sjeli zajedno za stol i to je bila velika stvar. Sve je to danas ova Vlada zanemarila.
Na Baniji za HDZ-ove pojmove ima previše Srba i premalo njihovih birača da bi se potrudili oko obnove, jer im to ne donosi političku korist. Također, HDZ neće pomoći Sisku dokle god je gradonačelnica iz SDP-a
Za vrijeme vašeg mandata i Uprave za nestale na čelu s Grujićem identifikacijama srpskih žrtava prisustvovala je i Komisija za nestale Vlade Srbije. Sad se identifikacije odvijaju u sve većoj tišini, na njih se ne poziva spomenuta Komisija ako obitelji žrtava nisu državljani Srbije ili ne žive u Srbiji, a od javnosti se podaci sa identifikacija skrivaju pod krinkom zaštite osobnih podataka. Hoće li takav pristup pomoći pronalaženju nestalih?
To je jako stresno humanitarno pitanje u kojem nema mjesta politici. Da bismo temu nestalih držali živom i aktualnom, potreban je pritisak na politiku. Hrvatskoj strani trebaju obitelji nestalih iz Srbije, jer oni isto tako vrše pritisak na srpske vlasti koje su se nakon 30 godina uljuljkale i ohladile povodom ove najteže teme iz minulog rata. Zaštita osobnih podataka se sprovodi ukoliko osobe koje dođu na identifikaciju to izričito zahtijevaju. Iz mog iskustva, obitelji nestalih su skromni i mirni ljudi koji su konačno dočekali da na zagrebačkoj Šalati, na Zavodu za sudsku medicinu, doznaju istinu o svojim najmilijima. Uvijek su, bez izuzetka, ispoštovali svaku našu proceduru. U tom hodniku zagrebačke Šalate sjedili su svi zajedno dok su čekali red na identifikaciju svojih najmilijih. Raspadao sam se kad sam morao proći kroz taj hodnik. To su najdirljivija iskustva iz mog ministarskog mandata. Mogu misliti kako je tim ljudima, ali nikad nitko od njih nije rekao "nemojte koristiti moje podatke". Tu je i ključna razlika u politikama HDZ-a i SDP-a. HDZ-ovce ne zanima proces traženja nestalih. Za rješavanje te teške problematike morao bi na njih jače utjecati koalicijski partner SDSS.
Jedan od vaših ministarskih "grijeha" bio je rad na Zakonu o civilnim žrtvama rata. On je konačno donesen u ljeto 2021., u vrijeme ove HDZ-ove vlade.
Jedan od većih projekata na kojima sam radio u vrijeme svog mandata je upravo Zakon o civilnim žrtvama rata koji smo pripremili 2015., a za koji sam od HDZ-a prozvan Jugoslavenom i četnikom i da izjednačavam žrtvu i agresora. Tad smo radili istraživanje na temelju kojeg smo utvrdili da bi pravo ostvarilo oko 10 tisuća civilnih žrtava, među kojima je skoro devet tisuća hrvatske nacionalnosti, a ostatak su građani srpske nacionalnosti koji su živjeli u hrvatskim gradovima Karlovcu, Osijeku ili Sisku, a tu je bilo i oko 100 civilnih žrtava s područja tzv. Krajine koje bi dobile status jer smo i mi neke granate ispalili prema tim krajevima. Uvijek koristim primjer i kažem da mali Jovica koji je ostao bez noge mora dobiti protezu jer je naš državljanin. Ako ne dobije protezu, on nikad ovu zemlju neće voljeti. Između ostalog, zbog tog zakona digli su ispred ministarstva šatore, koji su stajali godinu i pol dana, doživljavali smo prijetnje, da bi šest godina kasnije taj isti tekst javno objavio jedan od tih šatoraša koji su nam prijetili, današnji ministar Tomo Medved. Iako je on rekao da je tim zakonom "izmislio toplu vodu", potpuno je jasno da se naš zakon i ovaj koji je donesen razlikuju samo po datumu i potpisu ministra. Međutim, najvažnije je da je zakon ipak donesen. Vjerujem da je tu bilo i utjecaja SDSS-a kao Vladinog koalicijskog partnera. Taj zakon je civilizacijski doseg Hrvatske. Ja sam o tome govorio prije više od 10 godina, a HDZ od jučer, jer civilne žrtve su uvijek najveće žrtve svih ratova.
Koliko branitelja?
Kako prolazi vrijeme od zadnjeg rata, tako raste i broj branitelja i ratnih i vojnih invalida. Kako je to moguće?
To je klasična HDZ-ovska politika održavanja na vlasti. Ni Tomo Medved, a ni Gordan Jandroković neće platiti te nagomilane braniteljske i invalidske mirovine iz svog džepa, nego iz državnog proračuna, a biračko tijelo za HDZ je osigurano. Kad sam završio mandat, bilo je oko 505 tisuća branitelja, a i ta je brojka bila prenapuhana. U međuvremenu se popela na 520 do 530 tisuća. To što broj branitelja raste nanosi sramotu časnim ljudima, ali još je veći problem što raste broj invalida. Pojava nekoliko tisuća novih ratnih vojnih invalida 30 godina nakon rata nije normalna. Novi invalidi podrazumijevaju dodjelu novih stanova, novih mirovina, novi pritisak na zdravstveni sustav, na državni proračun, ali sve to HDZ-u ide u korist. Brojka od nekoliko tisuća novih invalida, to je jedna dobra brigada. Ne znam kako su ti ljudi, ako su zaista invalidi iz Domovinskog rata, dopustili da im netko 30 godina uskraćuje njihovo pravo, to je čak i u Hrvatskoj nemoguće. Nažalost, ni ta brojka neće biti konačna. Ministar Medved ističe da je 430 tisuća živućih branitelja, ali i pokojni branitelj ostaje u evidenciji branitelja, dok status invalida prestaje sa smrću. Po matematici i biologiji, otprilike na 10 branitelja ide jedan invalid. Ako je umrlo otprilike 70 tisuća branitelja, to znači da je pokojnih sedam tisuća invalida koji se smrću brišu iz evidencije. Ako je za mog mandata bilo 56 tisuća invalida, a sad se ta brojka popela na preko 60 tisuća, to znači da je uz tih pet-šest tisuća novih invalida i još onih pokojnih sedam tisuća, sad ukupno 13-14 tisuća novih ratnih vojnih invalida. Jako dobro znamo što je i zašto HDZ radio kad smo objavili Registar branitelja, za koji i dalje tvrdim da je najčasniji popis. Kad SDP ponovno dođe na vlast, jedna od prvih stvari koje ćemo opet napraviti jest javna objava Registra branitelja.
S obzirom na negativne demografske trendove, kako vladajući misle financijski izdržati taj znatno povećani izdatak za braniteljska i invalidska prava?
To je vrlo zabrinjavajuće, ali kao da je HDZ za to briga. Osuđena kriminalna organizacija bi konačnim provođenjem jedne poštene politike mogla izgubiti izbore, ali oni to ne žele. Sve ide preko leđa ljudi. Građani koji imaju najniže mirovine nisu glasačko tijelo HDZ-a. Stranku "zna se" interesira samo danas. Oni ne vide sutra, niti ih to zanima.
Kako ocjenjujete opozicijsku političku scenu u Hrvatskoj? Opozicija zaziva prijevremene izbore, no čini se da bi oni donijeli istu situaciju, odnosno HDZ na vlasti?
Sve političke stranke prije ili kasnije prolaze kroz katarzu, pa tako i SDP. Katarzu nikako da doživi HDZ, vjerujem da bi Hrvatska tad prodisala. Važno je da smo zaustavili svađe unutar SDP-a. Društvena i politička klima ovisi i o nesretnim okolnostima pandemije i sad rata u Ukrajini, što HDZ jako dobro koristi. Nažalost, u teškim kriznim vremenima u većini zemalja ljudi se okreću desničarenju. Mnogi misle da će izaći jači i snažniji oslanjajući se na desne političke stranke koje njeguju kult ličnosti, iako je ljudima teško objasniti da demokracija mora još više živjeti u tim teškim vremenima. Ljudi ne žele promjene, misle da će im biti još gore. Uspjeli su SDP-u nametnuti nadimak "komunjare", iako je 90 tisuća bivših članova SKJ prešlo u HDZ, dok sebe predstavljaju kao jedine zaštitnike nacionalnih interesa. Naravno, ništa od toga ne drži vodu. Država je organizirana tako da biračko tijelo ovisi o HDZ-u. Nažalost, SDP nikad nije proveo obećanu reformu lokalne i regionalne samouprave pa da ukine tih 20 županija i 555 jedinica lokalne samouprave. Sad je svako veće selo općina, a to znači mercedes, tajnica, mobitel... HDZ na taj način funkcionira i opstaje.
Na dan razornog potresa na Baniji bili ste u Majskim Poljanama, selu koje je najviše stradalo. Otada je prošla godina i tri mjeseca. Financijskih sredstava čak ima, ali obnove nema. Gdje je problem?
Na Baniji za HDZ-ove pojmove ima previše Srba i premalo njihovih birača da bi se potrudili oko obnove, jer im to ne donosi političku korist. Nakon Domovinskog rata i poslijeratne obnove tko je najviše trpio? Banija. Zbog čega? Budimo iskreni, zato što je za neke političke opcije na tom prostoru prevelik broj Srba da bi se ulagalo. Također, HDZ neće pomoći Sisku dokle god je gradonačelnica iz SDP-a. Oni upravo žele da obnova bude katastrofalna da bi krivnja pala na gradonačelnicu, kako bi na sljedećim izborima dobili svog kandidata na čelu Siska. U Petrinji i Glini HDZ nema dovoljan broj interesantnog biračkog tijela za sebe. Tu je zatim financijska situacija iz EU fondova, gdje su malverzacije svedene na najmanju moguću mjeru, u odnosu na vrijeme kad je obnova financirana iz državnog proračuna i kad su HDZ i njima bliski partneri mogli debelo omastiti brk.
