Pozdrav iz Hrvatske

Na sramotu Kusićevog vijeća, donosimo 20 ustaških dokumenata potpisanih pozdravom ‘Za dom spremni!’ kojima su provođeni rasni zakoni i otpravljani Židovi, Srbi i Romi u smrt u koncentracijskim logorima

Pozdravom ‘Za dom spremni!’ završavale su brojne ustaške naredbe i drugi dokumenti NDH koji su se odnosili na provođenje fašističkih rasnih zakona i slanje Židova, Srba, Roma i komunista u smrt u koncentracijskim logorima. Taj odvratni zločinački pozdrav iz Drugog svjetskog rata kao svoj slogan koristile su tokom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini paravojne postrojbe HOS-a, koje je organizirala proustaška Hrvatska stranka prava Dobroslava Parage i Ante Đapića, otvorenih sljedbenika poglavnika Ante Pavelića. Usvajanjem ustaškog pozdrava te su paravojne postrojbe, koje su se i nazivale prema ustaškim zapovjednicima kakvi su bili Jure Francetić i Rafael Boban, svjesno širile fašističku ideologiju. Iako se Franjo Tuđman znao negativno očitovati o HOS-ovcima, nakon što su njihove postrojbe bile integrirane u redovni sastav Hrvatske vojske neke su zadržale svoja ustaška imena i obilježja. To nije svjedočilo samo o Tuđmanovom oportunizmu, nego i o elementima fašizma u njegovom autoritarnom režimu.

Obilježja HOS-a koja su 1990-ih služila za otvorenu legitimizaciju fašizma istom cilju služe i danas. Oni koji su fašizam promicali u ratu, promiču ga i u miru. Politički stavovi ljudi koji danas zagovaraju javnu upotrebu ustaškog pozdrava bez iznimke su na krajnjoj nacionalističkoj desnici. Pa ipak, Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, koje je oformio premijer Andrej Plenković, pod vodstvom predsjednika HAZU-a Zvonka Kusića u svojem je ‘Dokumentu dijaloga’ preporučilo da se taj odvratni zločinački pozdrav ograničeno legalizira. Ta preporuka članova Vijeća ne svjedoči samo o njihovom oportunizmu, nego i o prihvaćenosti elemenata fašizma u današnjem hrvatskom društvu.

Na sramotu Kusićevog vijeća, donosimo 20 ustaških dokumenata potpisanih pozdravom ‘Za dom spremni!’ u njegovom izvornom i jedinom značenju. Dokumente čiji se originali većinom čuvaju u Državnom arhivu prikupili smo uz pomoć Arhiva Srba u Hrvatskoj, odabravši među dostupnima one očuvanije i kraće, poput naredbe ustaškog stožernika Ive Rojnice kojom se Židovima i Srbima zabranjuje slobodno kretanje. Tu je i nekoliko općih naredbi o hapšenju i odvođenju Židova i Srba u koncentracijske logore u Gospiću i Jasenovcu, ali i više dokumenata s poimeničnim popisima Židova i Srba koji se upućuju u te logore. Donosimo, također, i dokument o slanju ‘cigana iz okolice grada Zagreba’ u Jasenovac, s poimeničnim popisom 69 zatočenika, te dokument o slanju preko 2000 ‘cigana’ (opet pisanih malim početnim slovom, kako su često pisani i ‘židovi’) s područja Kotarske oblasti Županja u Jasenovac. Tu se navodi kako im je oduzeta sva imovina i rasprodana na javnoj dražbi ili dana ‘na čuvanje i upotrebu našim siromašnim ljudima’. Očito se znalo da se iz Jasenovca neće vratiti nitko od ‘cigana’. Opisan je i visoki učinak u hvatanju više od 2000 ‘cigana’, od kojih je samo nekolicina uspjela pobjeći. Jedan od izvještaja opisuje ustašku raciju u srpskim selima čije je stanovništvo odvedeno u logore, a nekoliko dokumenata svjedoči o masovnim deportacijama pravoslavnog stanovništva u Srbiju te zapljeni privatne i crkvene imovine.

‘Za dom spremni!’ uzvikuju prije potpisivanja tih naredbi ustaški stožernik Ivo Rojnica, ravnatelj Ustaškog redarstva Božidar Cerovski, redarstveni upravitelj Zagreba Josip Vragović i drugi ustaški dužnosnici. Uz spoznaju da je ugledno članstvo premijerovog vijeća, predvođeno predsjednikom nacionalne akademije, preporučilo legalizaciju njihovog zločinačkog uzvika, i to u prigodama kada se ‘odaje poštovanje’ onima koji su se, poput njih, pod tim uzvikom borili, čitanje ovih povijesnih dokumenata izaziva jezu. Jezu naročito izazivaju popisi s imenima, godinama rođenja i zanimanjima konkretnih ljudi, Židova, Srba i Roma, koji se uz pozdrav ‘Za dom spremni!’ šalju u logore smrti. ‘Moli se potvrditi prijem gore imenovanih nakon zaprimljenja u logor’, ponekad bi, prije samog ustaškog pozdrava, glasila završna napomena u tim dokumentima. Ponekad bi stajalo: ‘Gornje se dostavlja radi znanja i očevidnosti’, a nekad bi, bez suvišne napomene, odmah za imenima slijedilo: ‘Za dom spremni!’

Ustaškim dokumentima možete pristupiti na ovom linku, a ovaj tekst, ‘radi znanja i očevidnosti’, završavamo poimeničnim popisom članova Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Njihova imena, bez suvišne napomene, slijedi ustaški pozdrav.

Zvonko Kusić, 1946., liječnik

Stjepan Damjanović, 1946., jezikoslovac

Antun Vujić, 1945., leksikograf

Ivica Lučić, 1962., povjesničar

Ante Nazor, 1968., povjesničar

Nataša Jovičić, 1962., povjesničarka umjetnosti

Ivo Goldstein, 1958., povjesničar

Željko Tanjić, 1968., svećenik

Aleksandar Jakir, 1966., povjesničar

Budislav Vukas, 1938., pravnik

Mario Vinković, 1975., pravnik

Nevio Šetić, 1958., povjesničar