Aktivizam kršćanskih fundamentalista obično se opisuje kao pokušaj povratka društva "u srednji vijek". S prošlotjednim curenjem nacrta odluke Vrhovnog suda SAD-a u vezi prava na pobačaj u javnost, ta je metafora konačno dobila i doslovni smisao, i to s preciznim vremenom povratka u prošlost, a to je 18. stoljeće.
Zahvaljujući još uvijek nepoznatoj zaposlenici ili zaposleniku Vrhovnog suda, portal Politico došao je u posjed nacrta odluke čiji je neposredan povod bio razmotriti ustavnost ranije odluke države Mississippi da zabrani pobačaj nakon 15. tjedna trudnoće. No 98 stranica dugačko obrazloženje, koje potpisuje predsjednik Vrhovnog suda Samuel Alito, ustvari je ideološki pamflet kojim su on i još troje sudaca i jedna sutkinja nastojali udariti temelje za eventualnu potpunu zabranu pobačaja na razini cijele Amerike, a možda i puzajuću totalnu kontrolu ponašanja američkih trudnica u "svim fazama prenatalnog života" fetusa koje nose.
Na dodatnom udaru u "post-Roe" Americi sigurno će se naći i medikamentozni pobačaj, koji je već neko vrijeme glavna, a ponekad i jedina alternativa ženama koje žive u saveznim državama s već postojećim restriktivnim zakonima
To bi se trebalo dogoditi sa sada već gotovo sigurnim ukidanjem takozvane Roe v. Wade presude iz 1973. godine, koja se temeljila na 14. amandmanu kojim se svim građanima jamči jednaka zaštita pred sudom, a vlastima zabranjuje lišavanje bilo koje osobe života, slobode ili vlasništva bez pravičnog pravnog postupka. Odlukom Roe v. Wade Vrhovni je sud tada odlučio da Ustav ženama pruža pravo da isključivo one donose odluke o pobačaju. Stoga se i predsjednik Vrhovnog suda Samuel Alito u svom obrazloženju usredotočio na dokazivanje da takvo pravo nigdje u Ustavu ne postoji, već su suci Ustavnog suda 1973. godine "zloupotrijebili svoje ovlasti" i time "prekinuli demokratski proces" u trenutku u kojemu je u 30 saveznih država abortus bio zabranjen.
Neposredna implikacija ove odluke bit će spuštanje razine odlučivanja o pravu na pobačaj sa savezne na onu pojedinačnih država. No prema mišljenju svih koji su analizirali odluku, ona u sebi sadrži i potencijal za potpunu zabranu pobačaja zato što se Alito u njoj eksplicitno referira na prava "fetalnog života", "potencijalnog života" i "nerođenog ljudskog bića", a Ustav, poznato je, svakome jamči pravo na život. Štoviše, kako je magazinu New Yorker rekla pravna stručnjakinja sa Sveučilišta Harvard Jeannie Suk Gersen, Alitov stil demonstrira da on cilja na to da "promijeni povijest", što će se u svakom slučaju dogoditi već samim time što Vrhovni sud još nikada neki amandman Ustava nije promijenio ili poništio u cilju ograničavanja ili ukidanja nekog prava.
Sudac Samuel Alito takozvani je originalist, što je termin kojim se nazivaju "doslovni" tumači Ustava, teksta koji je ne samo napisan 1787. godine, već je prilično kratak i štur i stoga podložan različitim interpretacijama, što Alito smatra pogubnim za razvoj američke demokracije iz perspektive njezine "kulture i tradicije".
U obrazloženju Alito tako žene koje se podvrgnu pobačaju naziva "ubojicama", i to u ženskom rodu riječi (murderess) te tvrdi da svako pravo garantirano 14. amandmanom mora biti "duboko ukorijenjeno u povijesti i tradiciji" američkog naroda, što do drugog dijela 20. stoljeća "nije bio slučaj" s pravom na pobačaj. Kao primjere onoga što po njemu predstavlja "kulturu i tradiciju" SAD-a navodi slučajeve i zakone iz 17. i 18. stoljeća, primjerice onaj stanovite Eleanor Beare iz 1732. godine, koja je, nakon što je "uništila fetus u maternici", osuđena na dva dana na stupu srama i tri godine u zatvoru.
Samuel Alito (Foto: Steve Petteway/Wikimedia Commons)
Zanimljivo je također da Alito odluku o pravu na pobačaj iz 1973. tumači kao svojevrsnu subverziju demokratskog procesa od strane tadašnjeg Suda, nešto čime su suci išli usuprot mišljenju naroda, iako većina Amerikanaca danas podržava neki oblik prava na pobačaj, dok je 1973. taj udio bio čak i veći. Istraživanje koje su provele medijske kuće ABC i Washington Post nakon curenja nacrta odluke pokazalo je da se zabrani pobačaja nakon 15. tjedna protivi 57 posto ispitanih, a 58 posto njih smatra da bi on trebao biti legalan u gotovo svim slučajevima. Arhive od prije 50 godina svjedoče pak da je pobačaj u vrijeme donošenja odluke Roe v. Wade podržavalo čak 68 posto birača Republikanske stranke. Većina pripadnika evangeličkih protestantskih crkava, koji su danas glavni nositelji retrogradnog društvenog djelovanja, pravo na pobačaj smatrali su "katoličkim pitanjem", dok su predstavnici protestantskih crkava javno podržavali pravo na pobačaj.
Osim toga, kako u spomenutom tekstu iz New Yorkera ističe urednica Jessica Winter, u stavu većine ustavnih sudaca da je odluka Roe v. Wade subverzija američke demokracije sadržana je "cinična simetrija koja se ogleda u činjenici da su četiri suca koja su glasali za ukidanje na te funkcije imenovani zahvaljujući muškarcima koji su postali predsjednici države iako nisu dobili većinu glasova na izborima, dok je trojicu njih imenovao muškarac dvaput podvrgnut procesu opoziva". Iako većina Amerikanaca podržava pravo na pobačaj, nastavlja Winter, odluke da se u Mississippiju, Texasu i nekim drugim saveznim državama zabrani pobačaj nakon 15. tjedna donijela su zakonodavna tijela koja kontroliraju republikanci ne zato što je to izraz volje naroda, nego zato što se radi o državama u kojima je prisutan težak oblik gerrymanderinga, prekrajanja granica izbornih jedinica koje ide u korist republikancima.
Istraživanje koje su provele medijske kuće ABC i Washington Post nakon curenja nacrta odluke pokazalo je da se zabrani pobačaja nakon 15. tjedna protivi 57 posto ispitanih, a 58 posto njih smatra da bi on trebao biti legalan u gotovo svim slučajevima
Budući da se u svom obrazloženju sudac Alito poziva na "kulturu i tradiciju", s popriličnom sigurnošću sada se nagađa da bi ukidanje presude Roe v. Wade moglo imati domino-efekt i na druga temeljna prava koja u njih navodno ne spadaju. Prvo takvo pitanje koje se otvorilo tiče se prava LGBT osoba, no sam Alito u svom je obrazloženju naveo da se mišljenje odnosi isključivo na reproduktivna prava, s obzirom na to da nijedno drugo "ne uključuje kritičnu moralnu dilemu kakvu predstavlja pobačaj".
Iz toga bi se dalo zaključiti da su LGBT prava, barem zasad, sigurna, no zato se ozbiljno spekulira o mogućem širenju kontrole rađanja na ponašanja trudnica koja bi se mogla protumačiti kao štetna za fetus, primjerice pijenje kave ili alkohola. Štoviše, takvi su slučajevi već zabilježeni, pa je 1993. jedna žena, koja je ranije rodila dijete carskim rezom, prisilno odvedena da i drugi put rodi carskim rezom iako je htjela roditi kod kuće prirodnim putem. U stručnom časopisu Journal of Legal Medicine 2013. objavljen je pak članak u kojemu se argumentirala pravna osnova da se žene koje pate od pretilosti mogu smatrati odgovornima za eventualne komplikacije u trudnoći.
Na dodatnom udaru sigurno će se naći i medikamentozni pobačaj, koji je već neko vrijeme glavna, a ponekad i jedina alternativa ženama koje žive u saveznim državama s već postojećim restriktivnim zakonima. Agencija za lijekove, FDA, ranije je olabavila restrikcije kojima se regulira prepisivanje takvih lijekova putem telemedicine, odnosno online od strane liječnika u drugim saveznim državama ili u inozemstvu, nakon čega se oni mogu naručiti i dobiti poštom. Država Texas odmah je uzvratila donošenjem zakona kojim se takva praksa kriminalizira i uvodi kazna do 10 godina zatvora, a samo tijekom prošle godine osam saveznih država zabranilo je prepisivanje lijeka telefonom i isporuke poštom. Medikamentozni pobačaj u praksi se već preselio u sivu zakonsku zonu, bolje reći vratio u vrijeme prije 1973. godine, s obzirom na to da se masovno razvijaju kanali kojima se ženama objašnjava kako da same takav pobačaj izvrše kod kuće, a u slučaju teškog krvarenja savjetuje im se da u bolnici kažu da imaju spontani pobačaj, koji se po simptomima ne razlikuje od medikamentoznog.
Jeannie Suk Gersen (Foto: harvard.edu)
U nagađanjima o tome kako će izgledati "post-Roe Amerika" kao posve izvjesna posljedica navodi se i da će 13 saveznih država odmah donijeti zakone kojima se zabranjuje pobačaj nakon 15. tjedna trudnoće, s obzirom na to da takve prijedloge već imaju spremne, a još 12 država najavilo je da će ih donijeti. Pet od ukupno 26 saveznih država u kojima se očekuje donošenje restriktivnih zakona spadaju među prvih 10 država s najvećim brojem prijavljenih legalno učinjenih pobačaja. Zbog toga se predviđa eksplozija potražnje u državama s liberalnim zakonima, a žene koje će zbog pobačaja putovati u druge države ponegdje se već nazivaju "pobačajnim izbjeglicama".
Veliko je, međutim, pitanje hoće li liberalne države imati dovoljno kapaciteta nositi se s takvim porastom pacijentica, pri čemu je država Missouri već zabranila mogućnost da se pobačaj obavljen u drugoj državi plaća iz zdravstvenog osiguranja. Missouri je država koja graniči s Illinoisom, gdje je pobačaj dozvoljen i gdje je tijekom 2020. godine zabilježeno 9.600 pobačaja obavljenih ženama iz drugih saveznih država. Medicinski centri u Illinoisu predviđaju da bi ta brojka mogla skočiti na 20 tisuća dodatnih pacijentica godišnje nakon ukidanja presude Roe v. Wade.
Faktor koji će postati još naglašeniji u smislu dostupnosti pobačaja svakako će biti ekonomski status žena, s obzirom na to da statistike pokazuju da su neplanirane trudnoće najčešće kod žena lošeg imovinskog stanja i nebjelkinja. Kako navodi Caitlin Myers, ekonomistica s Koledža Middleburry koja se bavi "ekonomijom pristupa pobačaju", prije 1973. postojali su čak i čarter letovi kojima su dobrostojeće žene odlazile u liberalne države obaviti pobačaj, a upravo je odluka Roe v. Wade tu ekonomsku nejednakost pristupa dokinula.
Ona navodi da čak 75 posto žena koje izvrše pobačaj spadaju u osobe nižeg imovinskog statusa, od kojih većina njih već ima jedno ili više djece, te to povezuje sa svojim istraživanjima koja su pokazala da je "podizanje djeteta najveći pojedinačni faktor koji dovodi do rodnog jaza u prihodima uopće". Myers citira i istraživanje Sveučilišta California u San Franciscu koje je pratilo ekonomsko stanje većeg broja žena koje su zatražile pobačaj i dobile ga, i onih kojima je iz bilo kojeg razloga pobačaj odbijen, pri čemu im je startna ekonomska pozicija bila slična. Nakon toga, ustanovili su istraživači, financijska situacija počela se drastično razlikovati, a kod skupine kojoj je pobačaj odbijen uočeno je 80-postotno povećanje negativnih financijskih situacija, poput bankrota.
Opće je mišljenje da će ukidanje presude Roe v. Wade dovesti do produbljivanja svjetonazorskog razdora unutar Amerike po već utabanim stranačkim linijama koje se preklapaju s geografskima. Taj je razdor već sada takav da ga je bivši savjetnik republikanaca Mike Murphy u New York Timesu opisao kao "plemenski" i kao "dva različita svijeta, neprijateljska i sumnjičava jedan prema drugome". Spomenuta harvardska profesorica prava Jeannie Suk Gersen predviđa pak dugotrajnu borbu, čiji bi cilj trebao biti prilično radikalan – dokidanje "američke fiksacije prema kojoj devet sudaca Vrhovnog suda moraju biti glavni arbitri svih moralnih pitanja" u tamošnjem društvu.
