Pravo žena na abortus postalo je duboko u 21. stoljeću prvoklasno globalno političko pitanje, posebno nakon aktualne, ne i iznenađujuće presude američkog Vrhovnog suda. On je, razmatrajući slučaj Dobbs protiv Jackson Women’s Health Organization, koji je pak osporavao zabranu pobačaja u Mississippiju nakon 15. tjedna trudnoće, poništio odluku u slučaju parnice Roe protiv Wadea iz 1973., ukinuvši nakon zamalo pola stoljeća ustavno pravo žena na pobačaj u cijelom SAD-u. Premda je izazvala priličan bijes i ogorčenje i izvan granica SAD-a, presuda, kako rekosmo, ipak ne iznenađuje, znamo li da ju je u omjeru 6:3 donijela konzervativna većina sudaca od kojih je, ključno, troje za svoga mandata osobno inaugurirao bivši predsjednik Donald Trump. Suci su se u ovom slučaju pozvali na pogrešnost predmeta Roe protiv Wadea jer, ukratko, američki ustav ne spominje pravo na pobačaj. Brojni su se građani tako okupili protestirajući ispred Vrhovnog suda, posebno motivirani objavom po kojoj je "ovlast za reguliranje pobačaja vratio narodu i njegovim izabranim predstavnicima", što su mnoge savezne države jedva dočekale, a neke promptno usvojile ili donijele zakone o njegovoj zabrani, poput Ohia, Oklahome, Kentuckyja, Louisiane i Alabame, dok je većina pobačaja zabranjena i u državi Utah.
Ovime se pokazuje da ni jedna radnička, ženska, politička borba nije izborena zauvijek već su prava uvijek na udaru konzervativne ofenzive – ona je u nas krenula devedesetih i još uvijek traje – kaže Katarina Peović
Pojedine organizacije za rodna prava u Americi događaj su nazvale "vremenom obračuna" referirajući se na pozive aktivista koji podupiru prava na pobačaj, pa su pozvale tvrtke da smanje donacije za kampanju dužnosnicima koji se protive pobačaju. Britanski premijer Boris Johnson nazvao je odluku američkog suda "velikim korakom unatrag", dok je belgijski premijer Alexander De Croo poručio na društvenim mrežama da "zabrana pobačaja nikada ne dovodi do manjeg broja pobačaja, samo do više nesigurnih pobačaja".
U Hrvatskoj se s vrha vlasti ne čuju čak ni cvrčci. Dobro su to zapazile ovdašnje udruge za rodna i druga prava: premijer Andrej Plenković ne oglašava se o pitanjima ženskih ljudskih prava ni u vlastitoj državi, a kamoli gdje drugdje. Drugim riječima, premijerova šutnja u skladu je s politikom HDZ-a po kojoj pitanje ženskih prava rješava netko drugi, uz njihovo znanje i potiho, na štetu žena. No zato se kreštalo na prošlom vikendaškom riječkom skupu pod nazivom Hod za život, odakle je pozdravljena odluka Vrhovnog suda SAD-a o ukidanju prava na pobačaj. Istovremeno je predsjednik notorne klerikalne udruge Vigilare Vice John Batarelo najavio da će i Hrvatska jednog dana zabraniti pobačaj. Suce je pritom nazvao velikanima, a Trumpa facom. To je sasvim u skladu s izjavom predsjednika desničarskog Kluba zastupnika Domovinskog pokreta Stjepe Bartulice po kojem također "ne postoji ustavno pravo na pobačaj".
Sugovornice Novosti presuda američkog suda očekivano je zabrinula, stoga smo sumirali njihove najvažnije stavove. Jedan je taj da će presuda dovesti do otežanog pristupa prekida trudnoće za milijune američkih žena, pri čemu valja osvijestiti da će njome najviše stradati najsiromašnije među njima. One će biti primorane okrenuti se nezakonitim i nesigurnim te opasnim metodama prekida trudnoće ili iznijeti neželjenu trudnoću do kraja, sa svim posljedicama koje takva odluka donosi.
Ivana Kekin (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Saborska zastupnica i predsjednica Nove ljevice Ivana Kekin smatra da se presudom doslovno poručilo američkim ženama da su manje slobodne od svojih muških sugrađana, a komentari koji se mogu čuti i od samih sudaca Vrhovnog suda kako je potrebno razmotriti i pitanje prava na kontracepciju i prava na istospolne brakove pokazuju da postoji tendencija kojom bi se ta sloboda dodatno umanjila.
- Ova je presuda dramatično upozorenje i to ne samo američkom društvu, koje pokazuje kako se brzo prava koja podrazumijevamo i oko kojih postoji široki društveni konsenzus mogu oduzeti – ističe za Novosti Ivana Kekin.
Druga agenda podvlači zaključak da su presudom ozbiljno ugrožena ženska reproduktivna prava. Saborska zastupnica Radničke fronte Katarina Peović smatra da je moguće da čak 26 država u SAD-u zabrani pobačaj.
- Ovime se pokazuje da ni jedna radnička, ženska, politička borba nije izborena zauvijek, već su prava uvijek na udaru konzervativne ofenzive – ona je u nas krenula 1990-ih i još uvijek traje. Otprilike u isto vrijeme kada je američki Vrhovni sud zaštitio pravo na pobačaj – u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj je to pravo postalo dio Ustava. To je i onda predstavljalo progresivan politički stav, kako vidimo i u odnosu na zemlje takozvanih "razvijenih zapadnih demokracija" – ističe za Novosti Katarina Peović.
Radnička fronta, kojoj je pitanje prava na pobačaj jedna od najvažnijih točaka političkog programa, već dugo poziva na povratak tog prava u Ustav, a također je prva upozorila da je ono izbačeno iz tzv. božićnog Ustava 1990. godine po nalogu Kaptola.
Katarina Peović (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Fokus javnosti na to pitanje usredotočio se početkom svibnja u jeku slučaja Mirele Čavajde, kojoj zdravstvo nije bilo u stanju osigurati primjeren zahvat u 24. tjednu trudnoće, nakon što je medicinskom indikacijom ustanovljeno da je fetus bespovratno životno ugrožen zbog nepopravljivih malformacija, uz opravdanje da feticid kod nas nitko ne radi, da nema ni stručnjaka ni opreme. Nakon toga su SDP, Glas, Udruga za promicanje prava pacijenata i udruga Roda zatražili od Ministarstva zdravstva da hitno omogući ostvarivanje zakonskog prava na pobačaj.
Redove je ubrzo zbila i takozvana saborska "progresivna opozicija" s idejom prikupljanja potpisa barem petine saborskih zastupnika i s ciljem upućivanja prijedloga izmjene Ustava u parlamentarnu proceduru kako bi se u njega vratilo pravo žene na pobačaj.
- Sa slučajem Mirele Čavajde uspjeli smo progresivnu opoziciju uvjeriti da nije dovoljno mijenjanje zakona, već da je nužno vratiti pravo na pobačaj u Ustav kako je ono bilo definirano u Ustavu Socijalističke Republike Hrvatske iz 1974. godine. Iako smo dosta o tome govorili i ranije, drago mi je da su se sada s tom idejom svi identificirali. Ona je ujedno i okosnica okupljanja progresivne opozicije i suradnje i na drugim pitanjima – kaže zastupnica Peović.
Moramo osigurati da ono što su izborile naše bake ostavimo u miraz našim kćerima i da ni jedna Vlada, a bogme ni sastav Ustavnoga suda, ne može licitirati s našim tijelima i našim slobodama – govori Ivana Kekin
Moguće negativne implikacije američke presude po hrvatsko društvo, riječima Marinelle Matejčić, članice Platforme za reproduktivnu pravdu, bit će vidljive prije svega u "zamahu" koji će dobiti neokonzervativne organizacije koje su, podsjeća, slavodobitno (i) s riječkog skupa najavljivale tzv. "pro-life tsunami", odnosno anti-choice borbu za dokidanje prava žena. Zapravo je riječ o nonsensu, posebno podsjetimo li na istraživanje agencije Ipsos iz 2020. koje je pokazalo da je 81 posto građana/ki za pravo na izbor te da tri četvrtine građana/ki misli da je država dužna osigurati da državne/javne bolnice pružaju ženama svu medicinsku skrb – uključujući i pobačaj. Majsko istraživanje HRejtinga potvrđuje također nepobitan društveni konsenzus: da pobačaj u Hrvatskoj treba biti potpuno zabranjen, misli tek 15,2 posto ispitanika, dok je za njih čak 73 posto zabrana neprihvatljiva. Premda je u Hrvatskoj pobačaj od 1978. zakonski legalan, on je prečesto nedostupan zbog već poznatog i famoznog priziva savjesti liječnika. Zabranu i otežavanje pristupa pobačaju kao svoju agendu gura i ultrakonzervativna manjina, koja koristi kaotično stanje u javnom zdravstvu i interese liječničkih lobija.
Ustavni je sud također prije pet godina odlučio da pobačaj u Hrvatskoj ne može biti zabranjen, a novi zakon koji je naložio Vladi na donošenje s rokom do ožujka 2019. još ne postoji.
- Pobačaj je nedostupan zbog cijene, nereguliranog priziva savjesti i nepostojećeg mehanizma kažnjavanja onih koji svoj posao ne obavljaju časno, ne daju transparentne, točne i znanstveno utemeljene informacije ženama koje ih traže i tako ugrožavaju njihove živote. Sama činjenica da se toliko raspravlja o pobačaju, ali se ne razgovara o razlozima zašto iste garniture blokiraju i/ili odbijaju uvođenje seksualne edukacije u škole, država ne osigurava dostupnost ginekoloških timova, same kontracepcije i slično, govori nam da ovdje nije riječ o nikakvoj zaštiti života već kontroli naših tijela. Naravno da će HDZ pružati otpor, kao što će ga pružati i ranije spomenute organizacije koje uz dovoljno sredstava kontinuirano odaju dojam masovnosti i uz svoje "opinion makere" grade iluziju da je njihovo mišljenje, a to je da žena nije sposobna donositi odluke o vlastitom tijelu, mišljenje većine – ističe Marinella Matejčić.
Marinella Matejčić (Foto: Youngfeminist.org)
Koji su sljedeći koraci u kontekstu američke presude? Hoće li opozicija dodatno inzistirati da se pitanje pobačaja što prije implementira u Ustav?
- Najprije idemo s tim prijedlogom u Sabor, jer je važno i politički nužno da se saborski zastupnici izjasne o tom pitanju, čak i ako nećemo moći postići dvotrećinsku većinu koja je potrebna za tu izmjenu. Nakon toga ako treba ići ćemo i na referendum, vjerujemo da imamo jaku podršku za ovo pitanje i u opoziciji i među društvenom većinom – najavljuje Peović.
- Naime, moramo osigurati da ono što su izborile naše bake ostavimo u miraz našim kćerima i da ni jedna Vlada, a bogme ni sastav Ustavnoga suda, ne može licitirati s našim tijelima i našim slobodama. Sukladno tome pokušat ćemo institucionalnim putem pravo na prekid trudnoće zagarantirati Ustavom, a ukoliko to ne bude moguće spremni smo navedeno osigurati kroz referendum – najavljuje Ivana Kekin.
No, HDZ je predložio izmjene Ustava i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu u onim odredbama koje se tiču referendumskih inicijativa. Novosti su već rezimirale najvažnije: smanjen broj potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma; uvest će se minimalna izlaznost da bi taj oblik građanskog izjašnjavanja bio valjan; i, ne manje važno, Ustavni sud unaprijed će prije početka tridesetodnevnog prikupljanja potpisa građana (što je dvostruko duži rok od dosadašnjeg i trebao bi biti unesen u novi Zakon o referendumu) odlučivati o ustavnosti referendumskog pitanja. Gdje su točke prijepora, pitamo naše sugovornice.
- HDZ tvrdi da ne želi širiti ustavne promjene mimo pitanja vezanih uz referendum te tvrde da su sve izmjene koje predlažu "nesvjetonazorske". No to nije točno – ograničavanje pitanja oko kojih se može pokretati referendume je promjena koja predstavlja prvorazredno svjetonazorsko političko pitanje. Primjerice, time se ograničava da se referendumski postavi pitanje privatnog vlasništva koje je zagarantirano člankom Ustava – tvrdi Peović i domeće:
- Da ne kažemo da HDZ svojim prijedlogom misli hiper-normirati udruživanje u nadnacionalne zajednice, zahtijevajući da za pobjedu takvog referenduma treba biti više od 51 posto upisanih glasača, dok za izmjenu ustava treba tek jedna trećina upisanih birača, a za izmjenu zakona jedna četvrtina. Takvo pravilo, koje nije vrijedilo kada smo ulazili EU, ukazuje na dvostruke kriterije, ali i na histeričan strah od nove Jugoslavije, iako u regiji nema "opasnosti" od takvog udruživanja – ističe naša sugovornica.
Ivana Kekin kaže pak da im nacrti izmjena Ustava kakve je predložio HDZ nisu prihvatljivi i sigurno ih u takvom obliku neće podržati.
- S obzirom na to da nismo jedini iz opozicije koji tako razmišljamo, HDZ čini se, nema potrebnu dvotrećinsku većinu kako bi navedene izmjene unio u Ustav. Što se tiče Zakona o prekidu trudnoće, sam je premijer jasno rekao da radi mira u vlastitoj stranci neće dirati sadašnji Zakon, koji je nužno osuvremeniti, čime je jasno poručio hrvatskim građankama gdje su mu na listi prioriteta – kaže Ivana Kekin.
Treba li na koncu ljevica biti isključivo oslonjena na sudsku praksu i sudove općenito kao jamce održivosti i provedivosti određenih političkih dostignuća, ili valja iznaći i neke nove modele kao jamce održivosti političkih ideja? To ne bi bilo dobro, zaključuje zastupnica Peović. Smatra da normativni, legislativni optimizam nije u svakoj situaciji opravdan – kao recimo u pitanju korupcije – gdje vidimo da se velike nepravde u društvu, privatizacije, bogaćenje elita i razvlaštenje društvene većine zbivaju i sasvim legalnim putevima.
