"Paketi kasne, pošiljke izgubljene". "Uvijek zvoni dvaput, osim ako je iz Hrvatske pošte: Usluga je to koja se ne može usporediti ni s jednom drugom". "Usluge Hrvatske pošte jako su usporene, do te mjere da građanima i institucijama otežavaju administrativne poslove". "Pošta spora poput puža: Puž vinogradnjak u jednom bi danu prošao 100 metara, i za tridesetak dana stigao bi od Kurilovca do Doma zdravlja – upravo toliko je trebalo i Hrvatskoj pošti". "Pošiljke u Istri više ne kasne tjednima, nego mjesecima".

Čitav bismo ovaj tekst bez imalo muke mogli ispuniti novinskim naslovima i opisima aljkavog poslovanja Hrvatske pošte (HP), ali zadržat ćemo se na jednom uvodnom pasusu. Na probleme u HP-u i nama se posljednjih dana žalilo više ljudi, ali s malo drugačijim pogledom na srž stvari.

Čovjek koji je ranije radio kao poštar na Krku priča nam da je na otoku uvijek bilo problema s nedostatkom radnika, a radnika je nedostajalo zato što su plaće bile nedostatne za život, a opseg posla iz godine u godinu sve veći. Ako bi slučajno poštar završio na bolovanju, što se dogodilo lani u Malinskoj, redovni tempo isporuke pošte neminovno je bio poremećen.

-A onda se o tome raspišu mediji i krive radnike da su nesposobni. Osjećaš krivnju i pritisak da se ne smiješ razboljeti - kaže naš sugovornik.

Dodaje da je u medijima pratio kako se žale i njegovi kolege iz Pule gdje je u posljednje tri godine iz HP-a otišlo oko 50 radnica i radnika. S godinama je rastao broj rajona koje su poštari u Puli morali samostalno pokrivati, a plaće su im ostajale iste, kretale se između pet i sedam tisuća kuna. Početkom jula ove godine to se promijenilo, uprava HP-a postigla je dogovor sa sindikatima o povećanju plaća za sve radnike (oko devet tisuća ljudi) od 25 posto. To na prvu zvuči kao značajan pomak po pitanju radničkih prava u HP-u, pa bi čitatelje moglo začuditi što državna pošta i dalje teško pronalazi radnike. Na burzi je trenutačno aktivno stotinjak njihovih oglasa, a traže se radnici diljem zemlje, za različita radna mjesta – od čistačica i dostavljača do operatera u poštanskim uredima. HP je, inače, od početka jula povećao i cijene brojnih svojih usluga.

- Mnogi su poštari našli druge poslove ili otišli raditi u inozemstvo - objašnjava naš sugovornik s Krka.

- Plaća nije jedino što je bitno, poštari su i dalje preopterećeni. A i ovo je mizerno povećanje ako uzmemo u obzir rast troškova života. A i malo je smiješno ako pogledamo da predsjednik HP-a Ivan Čulo ima plaću od 29 tisuća kuna, veću od Plenkovića - dodaje.

Priča nam o drugim tegobama na poslu, kako ga je jednom prilikom zaskočio maskirani čovjek i pokušao mu oduzeti novac koji je nosio u torbi. Nije u tome usamljen, samo lani je u HP-u evidentirano oko 270 ozljeda na radu – 18 poštara je ugrizao pas, a 61 je ozlijeđen u razbojničkom napadu.

 

Zaboravili na dužnost

Pitamo našeg sugovornika kako u HP-u funkcioniraju sindikati, a kao odgovor na to pitanje nudi samo rezignirani uzdah. U HP-u je aktivno nekoliko sindikata, a najveći među njima je Hrvatski sindikat pošte (HSP). Najmlađi je Radnički sindikat Hrvatske TIGER (RSHT), osnovan 2019. godine. Iz RSHT-a su posljednjih godina navodili da je HSP zaboravio osnove sindikalnog djelovanja odričući se nekadašnjih prava iz kolektivnih ugovora u korist poslodavca (npr. pristankom na smanjenje vrijednost boda sa 8,50 kuna na 8,00 kuna, jubilarnih nagrada, dana godišnjeg odmora, dana za dobrovoljno davanje krvi s dva na jedan). U njihovim analizama navodi se da je od reorganizacije HP-a 2010. do danas, glavni sindikat djelujući kroz radnička vijeća zapravo provodio sve "vizije" poslodavca vezane uz izmjene sistematizacija radnih mjesta, pravilnika o plaćama i ocjenjivanjima, a za koje je praksa pokazala da idu na teret radničkog položaja i prava.

- Ovo povećanje plaća nije dovoljno. Loše je i što je dogovoreno kroz pravilnik o plaćama, a kolektivni ugovor nam ističe krajem iduće godine. Glavni sindikat s upravom nije htio pregovarati o novom kolektivnom ugovoru, pa ne znamo što će na kraju biti s time - govori nam Ivica Franić, predsjednik RSHT-a. Osim što povećanje plaća nije tako bajno kako se prezentiralo u medijima, Franić podsjeća i na druge probleme radnika i radnica HP-a, posebno na preopterećenost radnim zadacima.

- Posao u HP-u se jako promijenio u posljednjih nekoliko godina. Puno se više radi, napornije je. To se ne odnosi samo na poštare. Ni u uredima nije dobro, kolegice koje rade na šalterima također su potplaćene i preopterećene, iako to kod njih još nije eskaliralo kao s poštarima - kaže nam Franić.

Prije je to izgledalo tako da kad dođeš na radno mjesto poštara prvo učiš. Onda dobiješ svoj teren, posložiš raspored, odradiš što imaš, a nakon toga si slobodan. Plaća nije bila dobra, ali je ljudima odgovarala fleksibilnost rasporeda i razumno opterećenje na poslu - kaže Franić

Zaključno nam kazuje kako je fokus njihovog sindikata na privlačenju novih članova, a težnja "radnicima HP-a vratiti dostojanstvo, pristojne plaće i dobre uvjete rada". O degradaciji radnih uvjeta u HP-u svjedoči nam i poštar koji je pet godina radio na zagrebačkom području, a prije tri godine je dao otkaz.

 

Drukčiji posao

- Prije je to izgledalo tako da kad dođeš na radno mjesto poštara prvo učiš, dobiješ mentore, ideš na terene. Nakon nekog vremena dobiješ svoj teren, napreduješ, posložiš raspored, odradiš sve što imaš, a nakon toga si slobodan i ideš kući. Plaća nije bila dobra, ali ljudima je odgovarala uglavnom ta fleksibilnost rasporeda i razumno opterećenje na poslu - kaže nam.

Nepovoljne promjene zakačile su i njega, pa je u nekom trenutku shvatio da mu je bolje tražiti drugi posao.

- Počelo je izgledati tako da dođeš na posao i uopće ne znaš na kojem ćeš terenu završiti. Htjeli su mi natovariti dodatne terene kad su kolege počeli davati otkaze. Masovno su nam počeli stizati paketi iz Kine, ljudi su sve više naručivali online, a HP je sklopio nove ugovore za dostave. Fizički je postalo prenaporno, bio sam stalno natovaren pismima, paketima, promo materijalima. Uvedeni su nam skeneri i čitači, provjere pri dolasku i odlasku s posla - opisuje naš sugovornik.

Na kraju je dao otkaz, a u istom je periodu pozdravnu notu HP-u poslao i njegov kolega, čiji mu se potez posebno urezao u pamćenje.

- Taj je kolega otišao godinu dana prije penzije. Više nije mogao. A trideset je godina radio u pošti. Znate kakva je situacija kad ode netko takav. Sigurno se u toj dobi nije zaželio traženja drugih poslova - kazuje nam za kraj.