"Potičem sve strane (...) da zajedno vide i procijene kako možemo uključiti fosilna goriva u finalni dogovoreni tekst (...) uz zadržavanje perspektive 1,5 stupnjeva Celzija." U toj je optimističnoj maniri otvaranje COP-a 28 najavio Sultan al Džaber, predsjedavajući tog međunarodnog skupa. COP, godišnja klimatska konferencija Ujedinjenih nacija, formalno radi na tome da zadrži globalno povećanje srednje temperature na spomenutih 1,5 stupnjeva (u odnosu na predindustrijski period) do kraja stoljeća, tako da potiče zemlje sudionice na dobrovoljno određivanje vlastitog smanjenja emisija stakleničkih plinova.
Takvo smanjenje ključni je dio proklamiranog cilja usporavanja zagrijavanja. S obzirom na to da u načelu uključuje sve države svijeta, takav mehanizam dobrovoljnih i samostalnih, ali javno objavljenih ciljeva pojedinih država smatra se ključnim da bi se osiguralo globalno sudjelovanje. Međutim, kako nas neminovno podsjeća svaki COP, proklamiranje ciljeva ne znači i rad na njihovoj provedbi. Dapače, 28 godina nakon prvog takvog sastanka, više od trideset godina nakon Protokola iz Kjota, kao prvog značajnog globalnog dogovora, i osam godina nakon Pariškog sporazuma, koji se još smatra ključnim dokumentom za borbu protiv stakleničkih plinova, emisije još uvijek nezaustavljivo rastu.
Očekivano, prošle je godine Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), znanstveno tijelo koje nadzire promjene i efekt državnih politika, zaključio kako je cilj od 1,5 stupnjeva teoretski moguć, ali u praksi neprovediv. Uzimajući smjer kretanja u obzir, još je Pariška deklaracija iz 2015. zadržala 1,5 stupnjeva kao poželjan cilj, ali i ublažila imperativ na neodređenih "znatno ispod 2 stupnja".
U međuvremenu, energetske potrebe čovječanstva i dalje rastu. Skromna povećanja drugih metoda proizvodnje energije, koje emitiraju znatno manje stakleničkih plinova, nisu ni blizu dovoljna da kompenziraju rast potražnje energije. Stoga ne čudi da svake godine bilježimo povećanje proizvodnje energije iz fosilnih goriva, što uključuje i naftu i plin, ali i ugljen, koji se smatra najštetnijim.
Ova je godina, objavljeno je prije mjesec dana, službeno najtoplija u proteklih 125.000 godina Zemljine povijesti. Šokantan niz katastrofa koje uključuju suše, poplave i požare na globalnoj razini tokom proteklih dvanaest mjeseci zvoni na uzbunu ne samo klimatskim znanstvenicima nego i mnogima koji su dosad prema ovom problemu ostajali indiferentni. Nesrazmjer između razglašenih povećanja ulaganja u obnovljive izvore – koji uglavnom nisu ujedno "prijateljski za okoliš" – i stvarnih efekata koje to povećanje ima za proklamirane ciljeve usporavanja zagrijavanja postao je zadnjih godina glavna karakteristika globalnih klimatskih politika.
Nakon desetljeća otvorenog negiranja, velika većina svjetskih lidera sada je spremna govoriti o klimatskim promjenama kao ozbiljnom "izazovu" za čovječanstvo, no to se nije nužno pretočilo u efikasne politike ublažavanja, a još manje saniranja ovog problema. Dobrim dijelom zato što bi takve politike zahtijevale znatne promjene u ekonomskim sistemima na koje lideri nisu spremni.
Dobro to ilustrira i ovogodišnji COP koji traje od 30. novembra do 12. decembra, a koji je izazvao brojne kritike. Njegov domaćin su Ujedinjeni Arapski Emirati, jedna od zaljevskih naftnih autokracija. Spomenuti predsjedavajući al Džaber ujedno je direktor Nacionalne naftne kompanije Abu Dabija (ADNOC), koja je često meta prozivki zbog agresivnog nastojanja da poveća proizvodnju nafte, čak i u usporedbi s drugim naftnim kompanijama.
Al Džaber se od kritika brani tvrdnjom kako kompanija također investira i u obnovljive izvore, no te su investicije marginalne u usporedbi s onima u fosilna goriva. Stoga njegovo inzistiranje na uključenju fosilnih goriva u buduće dogovore ne čudi, osobito s obzirom na još neiskorištene kapacitete koje ima njegova monarhija. Par dana prije otvaranja COP-a BBC je objavio dokumente emiratskog pregovaračkog tima koji dokazuju kako delegacija domaćina namjerava koristiti skup za dogovaranje novih naftnih poslova sa zemljama poput Njemačke, Kine i Brazila.
