Udruženje medicinskih sestara američke savezne države Minnesote najavilo je da priprema jedan od najvećih štrajkova te struke u američkoj povijesti, u kojemu će sudjelovati 15 tisuća sestara zaposlenih kod sedam privatnih kompanija. Štrajk je najavljen nakon što su sestre u svim bolnicama u gradu cijelo ljeto radile bez ugovora, a u fokusu je zahtjev da "pacijenti budu ispred profita".
Na što se to točno odnosi objasnila je u nedavnom intervjuu časopisu Jacobin medicinska sestra s intenzivne njege jedne bolnice u Minneapolisu Kelley Anaas, koja je odgovornost pripisala takozvanom modelu "kratke produktivnosti", profitom pogonjenom modelu upravljanja koji se iz klasičnih industrija prije dvadesetak godina prelio na zdravstvo.
Anaas je opisala kako je ona, kao glavna sestra svoje jedinice, nešto prije pandemije Covida-19 obaviještena da će se broj zaposlenih sestara srezati za 20 posto, a posao će se rasporediti na preostale. Sestre su upozorile da će se manjak zaposlenih odraziti na kvalitetu njege, no poslodavci su odgovorili da se rezanje broja zaposlenih sestara provodi u svim bolnicama diljem zemlje.
Nedugo zatim izbila je pandemija, a bolnica je u početku dobila dodatnu pomoć. No kada su menadžeri uvidjeli da će pandemija potrajati, broj sestara ponovno je smanjen. Preostale sestre ostavljene su da se nose s "nekima od najbolesnijih pacijenata" koje je Anaas ikada vidjela u svojih 14 godina rada, u "zastrašujućoj" situaciji koja je rezultirala nepotrebnim smrtima. Kao potencijalna rješenja ova sestra ističe sistemsku promjenu prema kojoj bi svi ljudi bili osigurani kod jednog pružatelja usluge zdravstvenog osiguranja, te ukidanje sistema licenciranja "putujućih sestara" i njihovo zapošljavanje u bolnicama.
Model "kratke produktivnosti" u američkom se zdravstvenom sustavu intenzivno počeo primjenjivati prije dvadesetak godina, a izvorište mu je japanska automobilska industrija. Budući da američke bolnice imaju visoke profite, ali i troškove, pa je konačna računica relativno niska u odnosu na druge industrije, modelom kratke produktivnosti teži se većem obimu obavljenog posla u istom vremenu te posljedično povećanju profita. Model je rezultirao smanjenjem ulaganja u bolničku opremu i lijekove, smanjenjem broja zaposlenih i odbijanjem primanja pacijenata u bolnice. Radnici su prisiljeni raditi u stanju permanentnog stresa koji takav model uzrokuje, što dovodi do porasta broja smrti pacijenata, liječničkih pogrešaka i odlazaka liječnika i medicinskih sestara.
