Inženjera Dušana Cvetojevića i njegovu tvrtku ‘Didi sound’ nemoguće je zaobići kad je riječ o osvjetljavanju i ozvučavanju brojnih manifestacija u Zagrebu i okolici, no manje je poznato da vlasnik te firme već godinama sakuplja stare radio-aparate, gramofone, ploče i ostalu analognu opremu. Karijeru je Didi započeo kao tehničar grupe ‘Drugi način’, a osamdesetih godina prošlog stoljeća bio je i DJ po mnogim jadranskim klubovima, pa od tada datira i njegova strast prema pločama, analognim nosačima zvuka koji se sve više vraćaju u modu unatoč razvijenoj i raširenoj digitalnoj tehnici za reprodukciju glazbe.

Skupio je Didi dosad doista impozantnu kolekciju gramofona i ploča. No nju nadmašuje njegova zbirka radio-aparata s kojima se, poput mnogih svojih kolega iz muzičkog svijeta, intenzivno ‘družio’ dok je televizija još bila u povojima, pa s radijskih stanica ‘skidao’ popularne domaće i strane melodije.

- Ideju da skupljam radio-aparate dobio sam kad sam prolaznost vremena shvatio kroz uređaje koje svakodnevno koristimo. Danas mobitele, vešmašine ili usisavače mijenjamo svake dvije-tri godine, a ja u svojoj zbirci imam radijske prijemnike stare i 90 godina koji još dobro funkcioniraju - kaže Cvetojević, u čijoj su kolekciji i neki rariteti.

- Među više od stotinu aparata imam i stvarno rijetke primjerke, od kojih je najstariji Ducretet-Thomson, radio proizveden u Parizu 1929. godine - nastavlja ponosni kolekcionar.

U njegovoj je zbirci i uređaj za špijuniranje drugih prijemnika iz 1941. godine. Polovicom prošlog vijeka i kasnije, radio-aparati su bili dragocjenost koju si nije mogao svatko priuštiti, iako je program koji je putem njih emitiran, bio prozor u svijet poput interneta danas. Stoga ne čudi koliko se glazbenika i DJ-a educiralo i razvijalo na takav način, slušanjem radijskog programa.

- Najbolje su se čule stanice na ultrakratkim valovima (UKV); one na srednjem, dugom ili kratkom valu, poput Radio Bukurešta ili Skoplja, čule bi se iza jedanaest navečer, kao i Radio Luxemburg, nezaobilazni dio mladosti mnogih generacija - kaže nam majstor ozvučenja i rasvjete.

Njegova zbirka predstavlja i odličnu prezentaciju nekadašnje jugoslavenske industrije i proizvodnje.

- Imam aparate RIZ-a, Telekomunikacija Ljubljana, ‘Nikole Tesle’, EI Niša. Svim su se uređajima tada davala osobna imena: Jadran, Kosmaj, Vesna, Dubrovnik, Dubrava, Kalnik.., no mi smo imali svoj žargon, pa smo vešmašinu zvali Slavica, radio Pero, a telefon Crni mačak. U mojoj su zbirci i radioaparati firmi koje više ne postoje, poput Tefaka, Eumika, Ingelena i Lorentza, ali i onih koje još danas djeluju: Telefunken, Blaupunkt, Loewe Opta - navodi Dušan, otkrivajući kako mu aparate daruju prijatelji ili ih kupuje preko interneta.

S obzirom na to da su nekadašnji radioaparati uglavnom konstruirani na temelju elektronskih cijevi do kojih je danas teško doći, pitamo Cvetojevića, kako se snalazi po tom pitanju.

- Imam brojne kontakte s majstorima u Zagrebu i Garešnici, ali se i cijevi mogu nabaviti online. Ipak, internet i sva digitalna tehnika ne mogu zamijeniti analognu, kojoj želim ostati vjeran unatoč tome što je digitalizacija uzela toliko maha. Digitalna tehnologija ipak još nije postigla savršenstvo gramofona, magnetofonskih traka i radija, čiji je zvuk po mnogočemu superioran onome MP3-ja i drugih digitalnih formata. Uostalom, i danas bendovi koji sviraju uz Fenderova, Marshalova i slična pojačala najbolji zvuk imaju preko ‘lampi’ - odgovara nam on.

Dio svoje zbirke Cvetojević je predstavio i Zagrepčanima, odnosno svima koji su je između 9. i 15. marta došli razgledati ovu izložbu radio-aparata u Muzej Srpske pravoslavne crkve.