Iskustva postjugoslavenskih zemalja govore da je gubljenje velikih gradova prvi signal pada vlastodržaca. Gubitkom glavnih sarajevskih opština koje su važile za utvrdu Stranke demokratske akcije (SDA) ili gubitkom Banjaluke, utvrde Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), mogli bismo reći da se taj proces preselio u Bosnu i Hercegovinu. Rezultati su iznenađenje za mnoge, pa i za Tanju Topić, političku analitičarku iz Banjaluke.
- Brojni su građani priželjkivali pobjedu kandidata Partije demokratskog progresa Draška Stanivukovića u Banjaluci, ali je mnogo manje onih koji su vjerovali da je to moguće. Naravno, sve je bilo na strani njegovog protivkandidata, jer su svi javni resursi i kapaciteti upregnuti za kandidate vladajućih stranaka. Otuda je ova pobjeda veliko iznenađenje, pri čemu moram naglasiti kako je na lokalnim izborima najvažnije dobiti Banjaluku. Bitnije nego polovinu drugih opština u Republici Srpskoj. Poraz SNSD-a dolazi nakon dvije decenije suverene vladavine, kada su mnogi izgubili nadu da su promjene moguće. Ova pobjeda je ispostavljanje računa strankama na vlasti, a ne samo dosadašnjem gradonačelniku Igoru Radojičiću - ističe Topić.
Dvadeset i dvije godine Banjaluka je bila utvrda Milorada Dodika i njegovog SNSD-a. Građani su sada bahatost vlasti kaznili, što im je Dodik itekako zamjerio rekavši da su napravili veliku grešku. Topić ističe da Dodik prebacivanjem krivice na koalicione partnere, medije, pojedince i građane ne postavlja najvažnije pitanje – ono sopstvenog udjela i udjela njegove stranke u gubitku izbora.
- On ne voli da gubi i to je javno pokazao. Građanima koji pune budžetsku kasu priprijetio je zavrtanjem grijanja i odmazdom, kao da je Banjaluka njegova privatna svojina. I sve to sa funkcije koja nema nikakve veze sa institucijama i organima u entitetu. Ponizio je i institucije i svoje saradnike koji ih vode, jer je preuzeo sve moguće uloge u Republici Srpskoj i opštinama ponaosob. Mislim da to ilustruje stanje demokratije ovdje. Demokratska osviješćenost je na izrazito niskom nivou, pa je poražavajuće koliko su institucije i pojedinci privatizovali javna dobra. Autoritarni model ponašanja, zapovjedni način komuniciranja, galama, vika i lupanje šakom od stol nemaju nikakve veze sa demokratijom - kaže analitičarka.
Na 27-godišnjem novom gradonačelniku Stanivukoviću sada je veliki teret. Pitanje je ima li kapaciteta da se nosi sa Dodikovim prijetnjama i podmetanjem noge od SNSD-a, koji će sa koalicionim partnerima u Banjaluci imati skupštinsku većinu. Također, problem o kom se manje priča je taj da retorika Stanivukovića nije jako različita od Dodikove. I dalje je to nacionalistička linija i politika nepriznavanja genocida u Srebrenici. Ali bilo je bitno pokazati da je vlast smjenjiva.
Za Tanju Topić je jednako iznenađenje i rezultat u tri sarajevske opštine – Ilidži, Novom Sarajevu i Centru – gdje je vlast izgubio SDA. Kao poseban udarac etnonacionalistima Topić izdvaja činjenicu da će u sarajevskoj opštini Centar, za koju je lider SDA Bakir Izetbegović na prošlim lokalnim izborima rekao da vrijedi kao deset drugih, funkciju načelnika obavljati Srbin. Riječ je o Srđanu Mandiću, kandidatu koalicije koju čine Naša stranka, Narod i pravda, Socijaldemokratska partija BiH i Nezavisna bosanskohercegovačka lista. Kao što je rekao Izetbegović, "može se reći da smo u Sarajevu izgubili, a da smo u BiH pobijedili. Na prošlim izborima imali smo načelnike u 30 općina, a sad ćemo imati koju manje". Inače, u Tuzli je opet pobijedio SDP-ov Jasmin Imamović, a u Zenici nezavisni Fuad Kasumović. Slično je i sa SNSD-om koji je osvojio čak 41 opštinu od ukupno 64 koliko ih ima u Republici Srpskoj, ali bez Banjaluke i, što je još jedno iznenađenje, bez Bijeljine gdje je pobjedu odnio kandidat opozicije Ljubiša Petrović.
HDZ BiH osvojio je vlast u 20 opština, zadržavši gotovo sve koje je imao dosad, osim Tomislavgrada. To Dragana Čovića čini možda i jedinim liderom koji ovim izborima nije razočaran. Barem za sada, jer će se izbori u Mostaru, bitnoj karici za HDZ BiH, održati 20. decembra, i to prvi nakon 12 godina. Naša sagovornica napominje da je teško na Mostar prenijeti sliku iz Banjaluke i Sarajeva.
- Banjaluka je gotovo monoetnička, dok je Mostar podijeljen po etničkoj liniji. HDZ je na proteklim izborima potvrdio da nema oponenta unutar takozvanog hrvatskog korpusa. Naravno, u Mostaru djeluju snažnije multietničke partije kao što su Naša stranka i SDP, pa se oko posmatrača usmjerava na njih. U svakom slučaju, najvažnije je da su građani ovog grada nakon 12 dugih godina povratili svoje pravo da glasaju - kaže Topić.
Jedna od bizarnijih specifičnosti je i slučaj Travnika, gdje je predstavnik SDA-a Mirsad Peco preminuo na dan izbora na kojima je i pobijedio. Centralna izborna komisija još nije donijela odluku hoće li se izbori ponoviti ili će mandat biti dodijeljen drugoplasiranom kandidatu HDZ-a.
Tu je i vječno pitanje Srebrenice, gdje se izbor godinama svodi samo na Srbina i Bošnjaka, odnosno Mladena Grujičića, aktualnog gradonačelnika koji je imao podršku svih srpskih stranaka, i Alije Tabakovića, kandidata SDA-a. Druge, odnosno treće opcije nema. A kako i da bude kad se na izbore u Srebrenici, gdje još nisu kompletirani rezultati sa srpske strane, više nego igdje gleda kao na nastavak rata za taj grad. Zbog toga su i brojni građani Srbije masovno prelazili u BiH kako bi glasali na izborima. S obzirom na mali broj izašlih, svaki novopristigli glas mogao bi biti presudan. Za sada je Grujičić u izglednoj prednosti, pa je već proglasio pobjedu, premda se još čekaju glasovi poslati poštom, od koji će velik broj sigurno otići Tabakoviću. Nepravilnosti su bile brojne i sigurno je da ovdje izbori neće završiti samo prebrojavanjem. Činjenicu da u Srebrenici i nije bilo nekog izbora Topić vidi kao žalosnu.
- Na Srebrenicu političke partije gledaju kao na najvažniji nacionalni plijen. Ondje je podjela na "naše" i "njihove" duboka i ovakvim politikama se dodatno potencira - govori analitičarka.
Ističe da su zbog tog etnonacionalnog pristupa životni problemi zanemareni i da će politike dugo insistirati na takvom modelu – iako je, dodajmo, od Dejtonskog sporazuma proteklo 25 godina.
