Udruženje Naše ognjište iz Knina više od decenije bavi se njegovanjem i očuvanjem starog zanata – izradom narodnih nošnji i ostalih odjevnih predmeta, koji su neizostavni dio tradicije lokalnog stanovništva. Kada su se tokom proteklog ljeta uselile u novoobnovljene prostorije opštine Biskupija, članice udruženja konačno su pronašle svoju oazu mira u kojoj mogu da rade ono što najviše vole. U prostoru koji odiše radnom atmosferom i pozitivnom energijom svakodnevno se oživljavaju uspomene na prošla vremena, a njihova slika ponovo rađa kroz motive utkane na tkanine. Sumorna svakodnevica, brige i problemi tu se ostavljaju po strani, jer trenutke provedene u radnom ambijentu ove žene nastoje ispuniti kreativnošću, vedrim bojama i svijetlim primjerima, upravo onakvima kakvima ih žele vidjeti na svojim ručno izrađenim predmetima.
Tri tradicionalna tkalačka stana, stubna mašina za kožu, industrijske mašine za šivenje, igle i konci u svim bojama, vuna, pamuk i već gotovi proizvodi, najvrjednija su imovina ovog nesvakidašnjeg enterijera. Kolektiv od šestoro ljudi čini pet žena i jedan muškarac. Od osnivanja udruženja do danas kroz različite radionice prošlo je mnogo volontera i zaljubljenika u tkanje, vezenje, šivenje, ali i onih koji su, kroz brojne projekte, imali priliku da budu među redovnim zaposlenicima. Svima im je zajednička ljubav prema tradiciji, volja i entuzijazam da nauče ono što se s vremenom zaboravilo. Ojdana Vještica, glavna inicijatorica udruženja, prisjeća se početaka rada Našeg ognjišta.
Kolektiv čini pet žena i jedan muškarac
- Ideja o nastanku udruženja došla je sasvim spontano prije 13 godina. Proistekla je prvenstveno iz potrebe da pokušamo stvoriti nešto lijepo i korisno za sebe i zajednicu, iako slobodno mogu reći da sam o pletenju i tkanju imala vrlo skromno, više teoretsko znanje. Moja pokojna baka bila je izvanredna tkalja, majka je bila šnajderica i mislim da je kućno vaspitanje bilo presudno u odluci da se nastavim baviti tim poslom. Usto, bila sam okružena ljudi kojima nije bilo lako naći posao, a većinom se radilo o vrijednim i posvećenim pojedincima - govori Vještica, voditeljica i osnivačica udruženja, dodajući kako su kroz njegovo ime simbolično željele sačuvati ljepotu i toplinu doma.
- Krenule smo s tkanjem, sa željom da oživimo tradicionalnu, narodnu nošnju kninskog kraja. Od tada do danas kroz naše udruženje prošlo je mnogo ljudi, u nekoliko navrata
mijenjale smo i radni prostor, ali priča koju smo započele ostala je ista. Samo smo je nadograđivale, a sada se vide i rezultati naših napora - prisjeća se Ojdana Vještica.
Ove vrijedne, uporne i ambiciozne žene ostale su istrajne i nepokolebljive u namjeri oživljavanja nekadašnje tradicije. Danas to više ne smatraju samo poslom. Obaveza, hobi i znatiželja prerasli su u ljubav, a to je ono što ih iznova pokreće. U prilog tome svjedoče brojne replike starih odjevnih predmeta, pregače i pojasevi od vune, autentične zobnice, kninske i ličke kape, vunene čarape, ali i moderni predmeti poput kožnih ruksaka, šivenih torbi, futrola i svega onoga što primjenu može naći u svakodnevnom životu.
Moderne torbe s etno motivima
Bilo da se predmet pravi tradicionalno ili moderno, da je od prirodne kože ili čiste vune, obavezno je da na sebi ima neki izvorni detalj, vez s tkanim materijalom po uzoru na neki dio narodne nošnje. Svaki kraj je autentičan, gotovo svako selo razlikovalo se od drugog po nekom detalju na odjevnom predmetu i o tome se, kažu u udruženju, posebno vodi računa. Suština je dobro poznavati svaki kraj, upoznati se s načinom života i potrebama ljudi čije su nošnje u prošlosti bile ogledalo života.
- Možda će zvučati neskromno, ali gotovo da ne postoji ono što danas ne umijemo tkati, izvesti, sašiti. Mnogo je godina prošlo, mnogo edukacija, učenja, upoznavanja s različitim tehnikama, priča s ljudima, istraživanja, svega onoga što nam je bilo strano a željeli smo savladati. Možemo izraditi kompletnu narodnu nošnju za kulturno-umjetnička društva, sašiti haljine i košulje s najzahtjevnijim vezovima, pantalone, tkane prsluke i pojaseve s različitim detaljima, kapute od sukna i čoje, ali i moderne torbe s etno motivima koje su sve popularnije. Čak smo se potrudile da nabavimo i autentičnu dugmad, uradimo ukrase, nakit, baš sve onako kako je bilo nekada - pojašnjava Ojdana, naglašavajući kako svaka urađena replika mora odgovarati originalu, čak kada se radi i o materijalima.
Za izradu autentičnog proizvoda potrebni su dani rada i puno strpljenja. Najkompleksnije su, govori Ojdana, tkane pregače koje obiluju mnoštvom boja i detalja. Ne izostaju ni sitni vezovi na košuljama i pregačama, sve je to osjetljivo i iziskuje preciznost i posvećenost. Zanat koji su izbrusile do tančina za sada najčešće prezentuju putem svojih internetskih stranica te sajmova i manifestacija na kojima su uvijek rado viđene gošće. Gotovo da nema države na kugli zemaljskoj u koju nije stigao neki od njihovih predmeta, makar i u vidu suvenira. To im je ujedno, kažu, najveći motiv i podsticaj da nastave istim tempom, čak i onda kada nije lako nabaviti sve što im je potrebno za rad.
- Mnogi materijali su danas dostupni putem interneta, ali su kvalitetne sirovine uvijek skupe i na njih se duže čeka. Putem različitih projekata nastojimo nabaviti ono što nam je neophodno i sačuvati samoodrživost, a od onoga što uspijemo prodati ulažemo u daljnju proizvodnju. Većina naših predmeta je od čiste vune, koja danas, kao sirovina kojom obiluje čitav ovaj kraj, najčešće završi na otpadu. Prinuđeni smo da kupujemo vunu, jer nemamo mašinu kojom bi onu bačenu mogle prerađivati. Našli smo jednu takvu polovnu kod žene koja je više ne koristi, ali nemamo mogućnosti da za nju izdvojimo oko 30.000 kuna. Preko projekata ne možemo kupiti polovnu stvar, već novu koja bi došla iz Kine, ali to nije isto. Novu, kada se pokvari, nema tko da popravi, a ovu koja je stara pola vijeka nije problem prilagoditi da služi svrsi. Takva mašina koristila bi nama i svima onima koji bi umjesto punih kontejnera i zagađene okoline imali čistu vunu za pletivo - poručuje na kraju Ojdana Vještica.
Tekst je izvorno objavljen u mjesečnom prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
