Prilikom pretrage arhive aktualne verzije weba Ureda predsjednika Republike na momente smo pomislili da smo ostali zaleđeni u devedesetima. Red uniformi HV-a i HVO-a, doza regionalnog imperijalizma i zazivanja kršćanskih vrijednosti, a sve to uz sijaset napada na predstavnike nacionalnih manjina i medijskih kuća. No ne manjkaju ni izvještaji s posjeta partizanskim memorijalnim kompleksima ili o razgovorima s predstavnicima ljudskopravaških organizacija, kritike proustaškog revizionizma, poteza NATO saveza ili u korupciju ogrezlog domaćeg pravosuđa. I tako ukrug. Malo desno, malo lijevo i za završnicu opet pad u krilo duha Franje Tuđmana.

Tako bi se dala opisati i aktualna pozicija Zorana Milanovića koji je s Pantovčaka ponovno naumio zasjesti u Banske dvore. Iako mu je Ustavni sud de facto zabranio da se pojavljuje u tekućoj kampanji, za Milanovića nema straha jer je u njoj ionako već pune četiri godine, od momenta kada je prisegnuo kao predsjednik Republike. Nevolja je, međutim, u tome što je cijelo vrijeme dominantno gradi prema desnom biračkom tijelu, odmičući se i od onih natruha ljevice preostalih u SDP-u. To je, uostalom, radio i kao premijer – obećavao borbu za prava najugroženijih pa progurao antiradnički ZOR, kritizirao šatoraše iz Savske pa im na kraju otišao pred noge. Samo što novoj verziji Milanovića, onoj predsjedničkoj, pripadaju bitno drugačije ovlasti pa se u tom smislu razlikuju i područja u kojima je nastavio okretati leđa nekadašnjoj bazi, usput gazeći dobar dio svog inauguracijskog govora.

 

Vanjska politika

U vanjskoj politici fokusirat ću se na one točke na kojima se mogu graditi suradnja i prosperitet, Z. M. 18. veljače 2020.

Za razliku od Hrvatske, koju je kao predsjednik obišao uzduž i poprijeko, Zoran Milanović daleko slabiji skor bilježi po pitanju službenih putovanja izvan granica domovine. U prvoj godini mandata planove mu je pomrsila pandemija korone, pa je na premijernu turneju po BiH, odnosno bivšoj Herceg-Bosni, otišao tek u ljeto 2021. Kako tada, tako i prilikom svakog narednog posjeta, dolazio je s torbom odlikovanja za veterane HVO-a. Posebno je svečano bilo u kolovozu 2022., kada se ukazao na 30. obljetnici utemeljenja te formacije, odgovorne, između ostalog, za popriličan broj ratnih zločina koji su podrazumijevali i uspostavu konclogora. "Želim poručiti našim partnerima, svima koji me slušaju i svima onima kojima je stalo, da razina organizacije ovog skupa – kultura, stil, pristojnost, decentnost – pokazuje da je sve to Europa! Pokazuje to svima koji su skeptici prema Bosni, prema Hercegovini, prema ulozi HVO-a u ratu koja je bila sudbinska, značajna i pobjednička, naravno uz sve one male greške u kojima se uvijek može govoriti, ali koje ne smiju biti osnova za nabijanje kompleksa krivnje i vječne pokore. A svima onima koji u Hrvatskoj gaje skepsu ili predrasude mogu samo reći – dođi da vidiš i dođi da se diviš", ispalio je Milanović.

U narednom periodu nastavio je tamo gdje je ranije stao. Drugovanjem s Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, vrijeđanjem visokog predstavnika Christiana Schmidta, bošnjačkog vodstva, a povremeno i BiH kao takve, spominjući je isprva kao "državu tri entiteta", a kasnije u kontekstu metode "prvo sapun, onda parfem". Istodobno je, svjesno ignorirajući napore svojih prethodnika na predsjedničkoj dužnosti, zahladio odnose sa Srbijom, usput poručivši tamošnjem političkom vrhu da ne računa na hrvatsku podršku na putu za EU dok god podiže optužnice protiv hrvatskih generala. No imao je razumijevanja za teritorijalne pretenzije mađarskog premijer i svog dragog gosta Viktora Orbana, pa i u slučaju kada su one podrazumijevale svojatanje dijelova Hrvatske.

Na širem, globalnom planu odmaknuo se pak od slijepog slijeđenja migova iz Bruxellesa i Washingtona, dominantne karakteristike onoga što se zove hrvatskom vanjskom politikom. U tom kontekstu protivio se proširenju NATO-a (pogotovo dalje na istok), sudjelovanju Hrvatske u obuci ukrajinskih vojnika, slanju ovdašnjih u Ukrajinu, a svojevremeno i njihovom ostanku u Afganistanu. Međutim, ni to ne radi iz lijeve, već iz nacionalističko-suverenističke pozicije, prijeteći pritom npr. da će glas za primanje Finske i Švedske u NATO uvjetovati promjenom izbornog zakona u BiH.

S druge strane, svrstao se među rijetke europske lidere koji su se otvoreno založili za pravo palestinskog naroda na vlastitu državu. Kritizirao je i glasanje hrvatskog veleposlanika u Općoj skupštini UN-a protiv rezolucije kojom se poziva na humanitarno primirje u Gazi, uz ocjenu da je Plenkovićeva vlada takvom "nepromišljenom i štetnom odlukom obilježila RH kao protivnika mira i kršitelja međunarodnog humanitarnog prava".

Lani u Vukovaru, pored insignija HOS-a (Foto: Ured predsjednika)

Rat

Patriotizam je svijest o trijumfalističkim posrnućima koja su, nažalost, ponekad pratila naše pobjede u ratovima, Z. M. 18. veljače 2020.

Kada smo već kod međunarodnog humanitarnog prava, ispada da je Milanović na to pravo osjetljiv sve dok ga ne krše momci u uniformama HV-a i HVO-a. Jer kako drugačije tumačiti njegove sljedeće riječi, izgovorene prošlog listopada na svečanoj promociji novih časnika Oružanih snaga: "Hrvatska se morala godinama nakon oslobođenja boriti s fantomom Haškog suda na kojem su naši ljudi morali braniti sebe i Hrvatsku od izmišljenih optužnica." Ili one da "nije svatko tko je dobio kaznu u Hagu ratni zločinac", da je Žarko Puhovski "druker" jer je svjedočio pred tim međunarodnim sudom, a da su Tihomiru Blaškiću i Milivoju Petkoviću dosuđene "političke presude". Pa još da je ubojstvo obitelji Zec "individualni slučaj pljačke s kojim država nema veze", a Mihajlo Hrastov prepušten "zlostavljanju i mrcvarenju".

Uostalom, radi se o kandidatu za premijera ostataka nečega što se samoprozvalo lijevo-liberalnom koalicijom, koji je s predsjedničke funkcije vratio odlikovanja Branimiru Glavašu. I to usred ponovljenog postupka kojim je nekadašnji osječki vladar života i smrti naposljetku nepravomoćno osuđen na sedam godina zatvora. Zbog sudjelovanja Vojne policije HVO-a u akciji "Oluja" državnim priznanjem u ljeto 2020. okitio je Zlatana Miju Jelića, u momentu dok se ovaj nalazio u bijegu pred optužnicom BiH vlasti za zločine nad bošnjačkim civilima. Tri tjedna kasnije Milanović je imao obraza doći na komemoraciju za ubijene srpske starce u Gruborima i pred okupljenima se zapitati: "U ime koje proklete pravde djeluju ljudi koji su mogli ubiti nevine civile?"

Istina, za HOS-ovu ploču u Jasenovcu Milanović je bez oklijevanja rekao da je treba "baciti negdje". Dugo se držao i odluke da neće sudjelovati na događajima na kojima se ističu HOS-ove insignije, no s približavanjem superizborne godine one su mu prestale smetati

Poprilično smo sigurni da je Milanović po broju obiđenih ratnih stratišta, što je u posljednjem periodu podebljao odlaskom na godišnjice osnutaka udruženja veterana iz rata 1990-ih, prestigao sve svoje prethodnike s Pantovčaka. Prema našoj računici, predsjednik i njegove delegacije su od proljeća 2020. naovamo sudjelovali u najmanje 120 takvih događaja, pri čemu ih se preko 90 posto odnosi na komemoriranje, odnosno slavljenje Domovinskog, a ostalih desetak na obilježavanje Drugog svjetskog rata. Listajući arhivu web-stranice Ureda predsjednika, uočljivo je i da je Milanović na obljetnice s antifašističkim predznakom u pravilu slao izaslanike, a ondje gdje bi se sam pojavio držao je slovo o nacionalnom – najčešće hrvatskom, nešto rjeđe srpskom – segmentu partizanskog pokreta, prešućujući, pa i niječući njegov antifašistički, a pogotovo komunistički karakter. I to opet na primjeru vlastite obitelji. "Došao sam ovdje radi svoga dida i njegovog brata, i svoje babe i njezine braće, koji u rat nisu otišli kao antifašisti, nisu ni znali što to znači", izjavio je na obilježavanju Dana antifašističke borbe 2021. u Splitu.

Milanović se, doduše, s predsjedničke funkcije suprotstavljao relativizaciji ustaškog pokreta, uključujući prateću ikonografiju koja je svoje mjesto ponovno našla u ratu 1990-ih. Za HOS-ovu ploču u Jasenovcu bez oklijevanja je rekao da je treba "baciti negdje", jer da "onaj tko misli da se u Domovinskom ratu pod Za dom spremni borio za Hrvatsku, mora znati da se borio i za NDH". Popriličan period držao se i odluke da neće sudjelovati na događajima na kojima se ističu HOS-ove insignije. A onda su mu, kako se približavala superizborna godina, one najednom prestale smetati.

 

Uvrede

Danas je naša obaveza i odgovornost da se ni jedan građanin naše države ne osjeća ustrašenim, diskriminiranim ili bilo na koji način isključenim, Z. M. 18. veljače 2020.

Zadržimo se još malo na ratovima i komemoracijama, odnosno njihovim neformalnim dijelovima koje predsjednik Republike nerijetko koristi za napade na neistomišljenike i one za koje smatra da su mu okrenuli leđa. S tim da se na ovom mjestu nećemo baviti surovim prepucavanjima s Plenkovićem i njegovom svitom, već nasrtajima na njihove koalicijske partnere iz redova nacionalnih manjina. Na oduševljenje tvrđe desnice, Milanović takvima ne prašta suradnju s HDZ-om, ni poteze koje povlače u Saboru. Ponajviše ga je razbjesnila odluka da ne podrže Zlatu Đurđević, njegovu prvotnu kandidatkinju za šeficu Vrhovnog suda, do te mjere da je i komemoraciju za ubijene u Jasenovcu svojevremeno iskoristio za spominjanje "cijena" koje Miloradu Pupovcu i Veljku Kajtaziju "vise s ušiju". Prilikom napada na spomenuti dvojac Milanović koristi jednu te istu šprancu, koja se svodi na tezu "više sam ja kao Hrvat, građanin, premijer i predsjednik napravio za Srbe i Rome nego oni", a onda sve još dosoli setom diskriminatornih epiteta kao što su "predvodnici čaršijskog lopovluka", "bijednici", "izmanipulirani, moralni kamatari", "pudlice" i "pande zaštićenije od onih u njujorškom zoološkom vrtu".

Zbog takvog rječnika Milanović je simpatije zaradio i među mladim incelima koji ovih dana preko TikToka agitiraju za njegovu pobjedu na predstojećim izborima. Posebno su im se omilili predsjednikovi mizogini napadi na feminističke organizacije (po Milanovićevu, "udruge glupog i neduhovitog akronima B.a.B.e."), pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova ("takozvana"), pojedine političarke ("samodopadne narikače" Dalija Orešković i Marijana Puljak, koje su sada u predizbornoj koaliciji sa SDP-om) i žrtve rodno uvjetovanog nasilja, odnosno predvodnice pokreta Me Too i njegove domaće inačice. "Kada o tome (nasilju, op. a.) zapomažu glumice koje iz kreveta ne izlaze za manje od pet milijuna dolara, to baš ne vidim kao nešto čime bih se trebao zanimati. Kada to rade žene koje su zaposlenice, službenice, majke ili mlađe kolegice na Akademiji, to je problem", Milanovićeva je izjava koja je po antifeminističkim bespućima interneta pobrala najviše ovacija.

Među takvima predsjednik dobro kotira i zbog javne obrane "naših mangupa", tj. huligana koji su ljetos sudjelovali u nasilnim navijačkim neredima u Grčkoj, te uvreda izrečenih na račun novinara: HRT-ovaca "yutelovaca", "petokolonaške bande" iz "Hanžar medije" i "Ragnara za siromašne" Borisa Dežulovića. Nego, nas zanima gdje je nestao onaj Milanović koji je na početku aktualnog mandata izjavio sljedeće: "Ljudi to ponekad ne razumiju, ali na kraju ipak uspijem, mirnim načinom i civiliziranim metodama, uvjeriti jedan značajan broj ljudi da povjeruju da je ono što radim ispravno i da u to vjeruju."

U obilasku granice (Foto: Ured predsjednika)

Granica

Naša Republika treba svakog čovjeka i svaki čovjek u Hrvatskoj mora dobiti priliku da pronađe svoj put i svoje mjesto, Z. M. 18. veljače 2020.

Umalo smo zaboravili na još jednu predsjednikovu izjavu iz sada već davnog ožujka 2020. "Prije pet godina imali smo veliki migrantski val, toga vjerojatno više neće biti. Ali bude li nešto slično, morat ćemo ja, Vlada, predsjednik Vlade, svi oni koji vode državu i oni koji u tome pomažu, što prije sjesti i dogovoriti što ćemo. Kada smo već promijenili zakon o angažmanu Hrvatske vojske i mogućnosti da vojska pomaže policiji u poslovima osiguranja granice, moramo u tom smislu donijeti i jasnu odluku", rekao je tada Milanović, ne isključujući mogućnost slanja vojske na granicu. U narednom periodu u tom je pogledu ublažio stav, prvo se jasno protiveći ograđivanju vanjske granice Unije žicom (što je nazvao neljudskim), a onda, nakon najave suspenzije Schengena, i angažmanu vojske na tom području. No u Milanovićevom slučaju takvi stavovi primarno proizlaze iz njegove ocjene da policija dobro obavlja posao čuvanja "svete granice". Makar pritom pendrecima lomila kosti migranata koji, prema njegovoj najnovijoj ocjeni, u Hrvatsku "dolaze s računicom, želeći uzeti socijalnu pomoć".

Predsjednik je prelazio preko brojnih javnih iskaza žrtava o brutalnosti hrvatske granične policije, a kada o njima više nije mogao šutjeti – jer su u vidu snimke pendrečenja na granici s BiH u ljeto 2021. dospjele u domaće i inozemne medije – bacio se na individualiziranje odgovornosti i svođenje sustavnog problema na jednokratni incident. "Vjerujem da je to izolirani slučaj, jer bi se u suprotnom to vidjelo i znalo. Tako se policija ne smije ponašati i to je očito prekoračenje ovlasti", komentirao je postupanje prema migrantima te poentirao: "Ne vjerujem da je itko dao zapovijed za to. Slučaj je očito izoliran. Nadam se da smo to riješili." U narednim mjesecima, kada su, vidi vraga, objavljeni novi dokazi o nasilju na hrvatskim granicama, ovaj put objedinjeni u izvještaju Odbora za sprečavanje mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja Vijeća Europe, otišao je korak dalje i otvoreno pravdao nezakonite pushbackove. "Kako da RH zaštiti granicu? Balalajkama da se štitimo? Policija mora primijeniti određenu vrstu sile, to se događa i na poljskoj granici nakon ove manipulacije Lukašenka", ispalio je, pa se još siledžijski obrušio na autore izvještaja: "Ti ljudi nisu normalni, oni su štetočine koji stalno zabadaju nos i dijele lekcije... Ja sam lijevo-liberalni političar, ali ova kuhinja pametnjakovićka iz Bruxellesa koja svu tradiciju koju Europa ima pokušava pretvoriti u kulturu totalne različitosti, to je štetno. Europa je kontinent koja ima svoju povijest. Božić u Europi je Božić. Kad imate smjernice EK da se ne spominje Božić. Što da se spominje, Oktobarska revolucija? Božić je Božić, Europa je kulturološki kršćanski kontinent. Temelji dobrog i lošeg u Europi su kršćanski." Penava i Grmoja, vi ste?

Za kraj se prisjetimo Milanovićevih riječi koje je lani uputio policajkama i policajcima povodom blagdana Sv. Mihovila, njihovog zaštitnika: "Imat ćete moju podršku u javnom prostoru kada vas napadaju da ste pregrubi i surovi, nehumani." A sada, kada to znate, bilo bi dobro da se "držite zakona i temeljnih ljudskih, božjih pravila, onoga što radi dobar i odgovoran čovjek".