Političku scenu zahvatila je epidemija takozvanih premijerskih kandidata. Iako su bulevarski autori tehnički u pravu kada tvrde da je riječ o svojevrsnoj prevari birača – u Hrvatskoj se šef izvršne vlasti ne bira izravno na izborima, nego je potrebno skupiti 76 "ruku" u Saboru, što može postići i političar čija stranka nije osvojila najviše mandata – praksa da stranke nominiraju svoje "kandidate za premijera" građanima ipak daje određenu, mada ne i posve pouzdanu ideju koga političke partije vide na mjestu predsjednika Vlade.
Osim toga, (ne)uvjerljivost i dojam o (ne)sposobnosti kandidata svakako utječu na očekivanja potencijalnih koalicijskih partnera ali, još važnije, i na stranački rejting te izborni rezultat. U ovom tekstu donosimo popis političara koji su dosad obznanili premijerske ambicije, kao i onih za koje se nagađa da će to napraviti, uz kratak pregled argumenata kojima će ih njihovi protivnici granatirati.
Andrej Plenković
Političar koji nakon Franje Tuđmana najduže upravlja Hrvatskom, punih sedam godina, a ako osvoji naredne izbore i izdrži do kraja mandata, prestići će i pokojnog prvog autokrata. "Moja je misija promijeniti HDZ, a nakon toga Hrvatsku", legendarna je Plenkovićeva rečenica iz 2016. O uspješnosti misije govore neprestane korupcijske afere u kojima isparavaju vjerojatno i stotine milijuna eura javnog novca, smijenjena četa ministara, krotko sudstvo, sustavno razorene državne institucije i nedavna najava pokoravanja medija.
- Glavna linija napada na Plenkovića sastojat će se u tome da je on, ako već nije direktno uključen u visoku političku korupciju, onda njen pokrovitelj. Dakle ako želimo mijenjati Hrvatsku, moramo smijeniti Plenkovića. Time će ga napadati sve opozicijske opcije, koje će dodavati pojedine elemente ovisno o svojoj ideološkoj poziciji. Domovinski pokret i ostatak desnice prozivat će ga za koaliciju sa SDSS-om i optuživati kao političara koji radi po nalogu Bruxellesa, odnosno sa Srbima i Bruxellesom paktira protiv hrvatskih interesa. Ljevica će ga napadati da nije vodio računa o socioekonomskim problemima te da je kvaliteta života građana uvelike smanjena, jer su njihova primanja rasla mnogo manje od inflacije - komentira za Novosti politolog Berto Šalaj.
Tim kritikama može se pridodati vječno transideološko nagađanje kako Plenković namjerava klisnuti na prestižnu poziciju u Bruxelles, a državu ostaviti na cjedilu. HDZ-ova stranačka i medijska mašinerija će, ističe Šalaj, mistificirati Plenkovićeve sposobnosti kao daleko nadmoćne svima ostalima, dok će se te ostale prikazivati kao nesposobne za upravljanje državom i bez potrebnog iskustva. Sandru Benčić tako će se napadati da nije znala upravljati ni vlastitim poduzećima, a Ivana Penavu da ne zna upravljati ni Vukovarom. A tu je i nova teza prema kojoj su svi oponenti stožerne stranke zapravo "ruski igrači" i prema tome izdajnici domovine. Ukratko, tvrdi se – Plenkoviću nema alternative.
Sandra Benčić
Iz reakcija HDZ-ovaca stječe se dojam da su oni "puno više zastrašeni njenom kandidaturom nego onom Peđe Grbina. Odmah je krenula serija napada na nju, od istraživanja starih poslovnih projekata, preko pitanja koliko je dugo studirala, do isticanja kako nije točno ispunila imovinsku karticu, što je inače uradila na svoju štetu", komentira Šalaj kampanju protiv sukoordinatorice stranke Možemo! Benčić će napade trpjeti i zbog situacije u Zagrebu, kojim upravlja njena politička opcija. Dosadašnja postignuća – poput sređenih financija i suzbijanja korupcije, kojoj je Zagreb Milana Bandića predstavljao od boga obećanu zemlju – nisu zanemariva.
No istovremeno su, pisalo se već u Novostima, apstraktna za većinu građana, koji u pogledu komunalnih i javnih usluga te infrastrukture ne žive kvalitetnije nego ranije. Desnica će Benčić prozivati i zbog rada u Centru za mirovne studije te borbe za prava migranata. Nakon nedavnog incidenta s ispaljivanjem metka nedaleko hrvatskih graničara, mostovci su sladostrasno napadali "migrantoljupce iz Možemo! i mlitavce iz HDZ-a na daljinski iz Bruxellesa". A uvijek su pouzdane i paranoidno-ultrakonzervativne mantre – poput onih komentatora Mate Mijića – prema kojima Benčić povlađuje ušima "starih jugosa i aktivista globalističke orijentacije".
Peđa Grbin
Glavni problem aktualnog predsjednika SDP-a je liderska neuvjerljivost zbog koje djeluje blijedo i kada je apsolutno u pravu. Ivica Đikić u ovom je listu prije tri godine u povodu Grbinovog izbora na čelo stranke pisao kako se radi o pouzdanom i marljivom saborskom zastupniku, vrlo upućenom u zakonodavstvo, pravosuđe i pravne procedure, ali idejno i stilski vrlo neoriginalnom, uštogljenom i neprepoznatljivom. Plenković i Benčić rejting svojih stranaka anketno podižu, dok Grbin rejting SDP-a možda vuče naniže. Pitanje je koliko ga se shvaća ozbiljno; za razliku od žestokih napada njegove stranke na Benčić, Plenković je Grbinovu objavu premijerskih ambicija sarkastično ismijavao.
- Grbin nije glavni problem SDP-a. Ta je stranka dugi niz godina u višedimenzionalnoj krizi – kadrovskoj, organizacijskoj i ideološkoj – pa se on čini kao dobar odraz njenog stanja. U tri je godine stranku doveo na tih 14-15 posto anketne potpore, a s njegovim izostankom karizme teško je vidjeti kako će se SDP vratiti na stare staze slave. Bit će zanimljivo promatrati odnos SDP-a i Možemo! u izbornom natjecanju, nakon što je potonja opcija odlučila da ne idu zajedno na izbore - komentira Šalaj.
Nino Raspudić ili Marija Selak Raspudić
Bračnom paru iz Mosta ne nedostaje političkih ambicija. Suprug je u javnosti povlađivao nagađanjima da će se kandidirati za predsjednika države, dok se bračnu drugaricu Mariju Selak Raspudić spominjalo kao premijersku kandidatkinju. Šalaj bi ipak prije računao na premijersku kandidaturu Nina Raspudića. On je, naime, "već više puta iskazao želju sa suočavanjem s Plenkovićem, a pritom je Most stranka koja naginje desnici, pa možda i zato istaknu muškog kandidata. Međutim, možda i iznenade". HDZ će njih dvoje napadati tezama da su u nekoj vrsti dogovora s predsjednikom Zoranom Milanovićem te da samo žele srušiti HDZ – "vidjeli smo to i kod nedavne situacije sa Zakonom o izbornim jedinicama, odmah su krenule optužbe da je predsjednikov posve ustavan i legitiman potez bio dogovoren s Mostom".
Oba člana bračnog para ostavljaju dojam da su u politici pomalo i zbog neke vrste osobnog poduzetništva, pa će ih se napadati i po toj liniji – da žele zadovoljiti lične ambicije, dok im interes građana nije u prvom planu. Lijeve opcije će ih, osim toga, napadati zbog retrogradnih svjetonazorskih stavova. Iz Možemo! su više puta ustvrdili kako upravo zbog toga nema nikakve šanse da koaliraju s Mostom. A unatoč visokim ambicijama, zbog Mostovog anketnog rejtinga koji ne prebacuje deset posto ni Raspudići u premijerskoj trci vjerojatno nemaju pretjeranih šansi.
Ivan Penava
Osim regularnih HDZ-ovih salvi o nesposobnosti, vođu desnoekstremnog Domovinskog pokreta i njegovu stranku će se napadati – u čemu prednjači Most, dijelom i zato što se bore za isto glasačko tijelo – optužbama da su politička ispostava Pavla Vujnovca i Prvog plinarskog društva. HDZ bi s tom municijom mogao biti nešto oprezniji, s obzirom na to da sam nije lišen veza s PPD-om. Plenković bi, doduše, po Penavi mogao ošinuti sanaderovskom formulom, prema kojoj je glas za svaku stranku desniju od HDZ-a zapravo glas za ljevicu, napominje Šalaj. Konačno, Penava zaista nije ozbiljan kandidat.
