Kubanci su na narodnom referendumu rekli "da" istospolnom braku, ratificirajući jedan od najprogresivnijih obiteljskih zakona na svijetu. Za njega se izjasnilo više od 66 posto glasača. Na referendumu održanom krajem rujna pravo glasa imalo je više od osam milijuna Kubanaca starijih od 16 godina, a odaziv je bio 74 posto. Novi Código de las Familias zamijenit će onaj iz 1975. godine. Novim zakonom legaliziraju se istospolni brakovi, jačaju prava žena, starijih i njegovatelja, a osnažena je i zaštita od obiteljskog nasilja.
Prije referenduma Obiteljski zakon je izazvao snažne kontroverze. U prvom dijelu godine o njemu se raspravljalo na desecima tisuća mjesnih sastanaka. Prijedlozi s tih sastanaka uključeni su u zakonski tekst, a parlament je sredinom srpnja usvojio završnu verziju koja je potom stavljena na glasanje. Kritičari su proceduru osudili kao netransparentnu, a zakon ocijenili prije svega kao kampanju sa svrhom poboljšanja vladinog imidža. U tjednima prije glasanja vlada je pumpala podršku opciji "za" – državni mediji detaljno su raspravljali o "razlozima za glasanje za Obiteljski zakon", njegovu važnost je naglasio parlament, a kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel tekst zakona nazvao je "opredjeljenjem za život". Međutim, nije bila u pitanju samo procedura, ni sadržaj zakona nije bio bez kontroverzi. Različiti aspekti kao što su uvođenje "braka za sve" ili omogućavanje usvajanja djece istospolnim parovima izazvali su žestoke rasprave tijekom javnog savjetovanja. Izvorno je uvođenje istospolnog braka planirano kao dio novog ustava iz 2019. godine. Tada je zbog izostanka društvenog konsenzusa i protivljenja crkve to pitanje izostavljeno, a na dnevni red je vraćeno novim Obiteljskim zakonom. Kubanska biskupska konferencija je prije glasanja snažno zagovarala zadržavanje definicije braka kao zajednice muškarca i žene te upozoravala na takozvanu rodnu ideologiju. Katolička crkva jedina je institucija kubanskog civilnog društva s nacionalnom infrastrukturom, a vlast je priznaje kao sugovornika. Sve više na utjecaju, kao i drugdje u Latinskoj Americi, dobivaju slobodne evangeličke crkve.
Kontroverzne teme bile su i reforma skrbništva nad djecom i prava djece u obitelji. Skrbnički termin patria potestad – "roditeljski autoritet", tradicionalno vezan uz oca kao glavu obitelji, zamijenjen je terminom "roditeljska odgovornost". Zakon također predviđa dužnost roditelja da odgajaju djecu u duhu poštivanja autoriteta, "ljubavi prema obitelji", "domovini" i "njenim simbolima". Konzervativni dijelovi društva i crkve smatraju da je "tradicionalna obitelj" ugrožena te upozoravaju na "potkopavanje roditeljskog autoriteta". Jedan od slogana glasio je "djeca pripadaju svojim roditeljima, a ne državi". Nasuprot tome, nijedna od kršćanskih denominacija nije javno istupila protiv nedavno usvojene nove verzije kaznenog zakona, koji i dalje uključuje smrtnu kaznu i time krši kršćansku zapovijed "ne ubij". Iz toga se može zaključiti da je u slučaju Obiteljskog zakona manje bila riječ o obrani kršćanskog nauka, a više o političkim interesima. Ne samo zbog toga, LGBTIQ+ aktivist Roberto Ramos Mori smatra da je referendum bio pogrešan, iako sam sadržaj zakona hvali kao suvremen i veoma dobar. Međutim, smatra da je zakonodavno tijelo izbjeglo vlastitu odgovornost prepuštajući odluku narodu, naročito zato što je od sedamdeset propisa izmijenjenih nakon promjene ustava jedino Obiteljski zakon stavljen na referendum.
- Neki elementi zakona ne trebaju biti predmet rasprava ni podložni referendumu. Zaštita manjinskih prava odgovornost je države i ne treba ovisiti o stavu većine - kaže Ramos Mori.
Odaziv je za kubanske standarde bio relativno skroman, a postotak negativnih glasova relativno visok, naročito uzimajući u obzir da protivnici zakona u državno kontroliranim medijima nisu imali nimalo prostora i da je država masovno promovirala potvrdan ishod referenduma. Činjenica da se trećina glasača izjasnila "protiv" ne govori samo o zadršci oko sadržaja zakona, nego dijelom i o nezadovoljstvu teškom ekonomskom situacijom. Uslijed srozavanja turizma zbog koronavirusa, završetka brojnih medicinskih misija u inozemstvu i snažnijih američkih financijskih sankcija, kubanski devizni prihodi gotovo su posve kolabirali. Nedostatak robe u trgovinama i teška ekonomska kriza podsjećaju na razdoblje devedesetih godina prošlog stoljeća. BDP je u pandemiji pao za 13 posto, brojna svakodnevna roba dostupna je samo za stranu valutu ili na crnom tržištu, a inflacija dosiže troznamenkaste brojke. Uz to, pogoršava se energetska kriza koja je izbila prije nekoliko mjeseci. Kubanske termoelektrane sovjetskog tipa u žalosnom su stanju i hitno trebaju remont. Višesatni nestanci struje na Kubi su ponovno norma, a učestalo se događaju zbog nedostatka goriva ili rezervnih dijelova. Početkom kolovoza je u najvažnijem skladištu goriva u Matanzasu nakon udara groma izbio velik požar u kojem je poginulo 16 ljudi, a situaciju je pogoršao i uragan Ian. Nestanci struje pridonijeli su izlasku tisuća Kubanaca na ulice i prosvjedima održanim diljem otoka protiv nestašica hrane i lijekova, a za političke promjene. Tijekom ove godine stotine prosvjednika osuđeno je na zatvorske kazne, u nekim slučajevima dugogodišnje. Umjesto novog izlaska na ulice, mnogi Kubanci sada okreću leđa otoku. Naročito masovno zemlju napuštaju mladi. Kuba trenutno proživljava možda najveći val iseljavanja u povijesti, najviše u Sjedinjene Države, ali i u Meksiko, Španjolsku, Rusiju i Srbiju. Nagađalo se i da bi stanovništvo svoje nezadovoljstvo moglo iskazati na referendumu glasanjem "protiv".
"Propaganda vlade i njenih protivnika politizirala je raspravu oko nacrta Obiteljskog zakona do te mjere da je ponekad teško vidjeti o čemu se uopće na referendumu radi", napisao je pisac i prevoditelj Rodolfo Alpízar Castillo u tekstu za portal La Joven Cuba. "Po mom mišljenju, sam zakon i njegov sadržaj najmanje su bitni onima koji vode kampanje za 'da' ili 'ne'. Mnogi od onih koji zastupaju jednu ili drugu poziciju zapravo ne znaju o čemu pričaju", dodao je. I Ramos Mori vjeruje da mnogi uopće nisu pročitali zakon.
- Glasaju protiv njega jednostavno zbog dvogodišnje krize i gubitka kredibiliteta države - tvrdi on.
Nakon što je na glasačkom mjestu ubacio svoj glas, predsjednik Díaz-Canel priznao je postojanje tenzija oko referenduma, kao i da su mnogi glasali "protiv" iz prosvjeda te kako bi izrazili nezadovoljstvo vladom zbog teške situacije u zemlji. "Vjerujem da smo raspisivanjem referenduma u aktualnim okolnostima iskazali hrabrost. Znamo da je ekonomska i društvena situacija teška, da vladaju oskudica, nestanci struje i nestašice, kao i da je važan dio privrede paraliziran", naglasio je.
Ishod referenduma mnogi su dočekali s olakšanjem. "Pravda je zadovoljena. Riječ je o vraćanju duga generacijama kubanskih muškaraca i žena čiji obiteljski planovi na ovaj zakon čekaju godinama", poručio je Díaz-Canel na Twitteru. Zadovoljstvo rezultatima izrazila je i Sam Olazabal. Dvadesetpetogodišnja aktivistkinja koja se bavi menstrualnim zdravljem i rodno uvjetovanim nasiljem nazvala je legalizaciju istospolnog braka pobjedom za LGBTIQ+ pokret na Kubi, koja je "ostvarena zahvaljujući radu mnogih aktivista i aktivistkinja". Međutim, smatra da zakon ima i slabosti.
- Transrodne osobe se u kontekstu obitelji uopće ne spominju. Naravno, puno smo ispred brojnih latinoameričkih zemalja, ali pred nama je još dug put - rekla je Olazabal.
Dvadesetjednogodišnja studentica psihologije iz Havane Celia također je zadovoljna ishodom. Osim suštinskog slaganja s tekstom zakona, navodi i pragmatične razloge za svoj stav.
- Glasala sam "za" zato što želim oženiti najbolju prijateljicu, kako bih vidjela hoću li tako dobiti španjolsko državljanstvo - kaže djevojka.
