Kineska svemirska sonda Chang'e 5 lansirana 23. studenog trebala bi se sredinom prosinca spustiti na Zemlju s vrijednim teretom od dva kilograma Mjesečeva tla. Ako projekt Kineske nacionalne svemirske agencije (CNSA) prođe po planu, Kina će postati treća zemlja koja je uspjela na Zemlju donijeti dio Mjeseca - posljednju takvu misiju izveo je Sovjetski Savez još davne 1976. Materijal izvučen bušenjem Mjesečeve površine trebao bi dati neke odgovore vezane uz nastanak Zemljinog prirodnog satelita. Ovom misijom Kina je istaknula kandidaturu za novog svjetskog lidera u istraživanju Mjeseca. Program Chang'e, nazvan po kineskoj božici Mjeseca i započet ranih 2000-ih, dosad je uspješno u orbitu oko Mjeseca poslao pet, a na površinu tri sonde. Prošle godine, Kina je postala prva zemlja koja je uspjela spustiti sondu i "lunohod" na stranu Mjeseca stalno okrenutu suprotno od Zemlje. Program predviđa izgradnju robotske svemirske stanice do 2022., a do kraja desetljeća i misiju s ljudskom posadom.
Kineske svemirske ambicije očekivano su privukle pažnju sila koje su ranije vodile u istraživanju Mjeseca, no ta su istraživanja posljednjih 40-ak godina znatno usporila. To se osobito odnosi na Sjedinjene Države. Predsjednik na odlasku, Donald Trump, još je 2017. u prvoj godini svog mandata - što je ujedno bila i 45. obljetnica boravka posljednjeg američkog astronauta na Mjesecu - naložio pokretanje novog programa istraživanja Zemljinog satelita. Program je nazvan "Artemis", po grčkoj božici Mjeseca Artemidi, a do 2024. predviđa slanje prve astronautkinje na Mjesec. U skladu s dugoročnom strategijom američkog svemirskog programa, Artemis uključuje znatno sudjelovanje privatnog sektora, odnosno "autsorsing" dijela poslova, što podrazumijeva i orijentaciju programa prema komercijalnom iskorištavanju svemira. Artemis, međutim, zasad znatno kasni jer je Kongres pod kontrolom opozicijskih demokrata odbijao odobriti potrebna sredstva. No uspješne kineske misije i rastuće globalno rivalstvo među dvjema svjetskim velesilama mogli bi ubrzati i američke planove.
Iako Kina i SAD nisu jedine zemlje s velikim planovima za Mjesec - programe misija imaju i Japan, Rusija i Indija - izgledno je da su dvije najveće sile glavni takmaci. Tijekom mandata Xi Jinpinga i Hu Jintaoa kineska izdvajanja za znanost dosegla su gotovo 2,5 posto budžeta. Prema časopisu Science, Kina je 2018. na istraživanja potrošila 468 milijardi, a SAD 582 milijarde dolara, no razlika je iz godine u godinu sve manja. Kinesko-američko rivalstvo u svemiru samo je dio vojnog, tehnološkog i ekonomskog rivalstva na matičnom planetu. Rastuće tenzije između dvije države koje zajedno čine preko 40 posto globalne ekonomije potaknule su nagađanja o mogućnosti novog hladnog rata i povratka bipolarnog svijeta.
Obnovljeni interes za Mjesec savršeno se uklapa u to predviđanje. Nije slučajno da su zadnji veliki poduhvati na Zemljinom satelitu izvedeni 1970-ih, u jeku tadašnjeg američko-sovjetskog hladnog rata. Bez te kompeticije bilo bi teško opravdati golema financijska izdvajanja za svemirski program. NASA-in program Apollo (1961.-1972.), koji je uključivao i spuštanje ljudskih posada na Mjesec, svojevremeno je zapošljavao nevjerojatnih 400.000 ljudi i trošio oko 4,5 posto državnog proračuna SAD-a. Tadašnji svemirski programi bili su i sastavni dio vojnog ulaganja u razvoj raketne tehnologije, odnosno interkontinentalnih balističkih nuklearnih projektila koji su osiguravali uzajamno uništenje. Čak i u slučaju da se američko-kinesko rivalstvo razvija prema "novom hladnom ratu", zasad se srećom ne radi o utrci u razvoju naoružanja koje može u sekundi uništiti čovječanstvo. Ta tehnologija, doduše, već postoji, a Kina i SAD samo su neke od zemalja koje je posjeduju. S druge strane, osim sredstva za nadmetanje, svemirski programi svojevremeno su bili i prilika za rijetku suradnju suprotstavljenih velesila. Iako kineska i američka svemirska agencija trenutno ne surađuju, obje su u partnerskom odnosu s Evropskom svemirskom agencijom, koja je zasad odustala od velikih samostalnih planova za Mjesec. Bolja globalna suradnja među silama mogla bi biti ključna ne samo za svemirska istraživanja, nego i za opstanak života na ovom planetu. Dovoljno se prisjetiti da smo usred pandemije, ali i na pragu klimatske katastrofe.
