Točno prije godinu dana Televizija B92 je ukinula kultnu emisiju ‘Utisak nedelje’ Olje Bećković, točno godinu dana nakon toga u eteru je umro Radio B92 koji su generacije u Beogradu i Srbiji – otkako je osnovan 1989. godine – doživljavale kao izvor ono malo normalnosti i pouzdanog informiranja. Prije nekoliko dana, naime, neki od desetak (preostalih, mnogi su dosad već pobjegli s Radija i TV B92) zaposlenih dobili su e-mail od poslovodstva te kuće, a neki su pozvani na sastanak da bi im usmeno bilo priopćeno ono što je stajalo u e-mailu: ‘Poštovani, do sada ste verovatno već upoznati sa promenama u Radiju B92 od četvrtka 9. jula. Da izbegnemo eventualne nedoumice, te promene podrazumevaju i ukidanje svih autorskih emisija, uključujući i Vaše. Hvala Vam svima na dugogodišnjoj saradnji i jedinstvenim sadržajima po kojima je bio prepoznavan Radio B92. Želim Vam sve najbolje u daljem radu’. U isto vrijeme, kako svjedoče dvoje urednika koji su toga dana pripremali vijesti kad su pozvani na sastanak, od njihovih banaka im je stigla sms-poruka o prilivu novca na njihov račun. Bila je to otpremnina, isplaćena i prije nego što im je rečeno da su – otpušteni.
Prošloga ponedjeljka prvi puta nije bilo jutarnjeg Dnevnika, niti bilo kakvih vijesti u programu Radija B92, sve to bez objašnjenja, tek je na displayu radio-aparata umjesto imena te stanice pisalo: ‘Play radio’, da bi potom stiglo priopćenje direktorice korporativnih komunikacija B92 (što god to značilo) Bebe Dragić u kojem se navodi da će Radio B92 od tog ponedjeljka, 13. srpnja, predstaviti ljetnju shemu ‘koja će u narednim nedeljama biti uvod u potpuno novi muzički pravac ove radio stanice’. ‘Inovacije i modernizacija podrazumevaće i tehnološko unapređenje, a shodno tome promenu organizacione strukture. Podmlađeni koncept, komercijalni program, nova energija i muzički pravac, sasvim sigurno će naći put do velikog auditorijuma. Više detalja biće poznato ubrzo, kada nas očekuje novi, dosad neviđen program na ovim prostorima’, piše u priopćenju. Problem je, međutim, što je B92, i televizijsku i radio nacionalnu frekvenciju dobio na osnovu elaborata koji predviđa proizvodnju informativnog programa, pa zato sad Udruženje novinara Srbije od Regularnog tijela za elektronske medije (REM) traži preispitivanje nacionalne frekvencije za B92.
Sigurno je da Radio B92 više neće biti trn u oku nijednoj vlasti. A bio je, toliko da su ga – uz uobičajena proganjanja Miloševićevog režima tzv. slobodnih medija – 1999. godine okupirali SPS-jurišnici koji su tu stanicu držali sve do oktobarskog prevrata 2000.
Samo koji dan prije no što su nadležni otpustili ljude, ukinuli vijesti i brojne (kultne) emisije, točnije 29. lipnja, isti taj REM je dao suglasnost da se objedini vlasništvo Televizije B92 i TV Prve, obje s nacionalnom dozvolom, kojima je vlasnik postalo privredno društvo ‘Antena’ iz Nizozemske (u vlasništvu grčke obitelji Kyriakou), pri čemu je kao obaveza ostala nemogućnost programskog povezivanja te dvije televizije: oni bi morali nastaviti s radom kao zasebni subjekti s ‘jasno razdvojenim programskim sadržajima, menadžmentom, uredništvom, redakcijama i tehničkim kapacitetima’, kao i obvezom zadržavanja broja zaposlenih navedenog u elaboratima. Kratka povijest kaže da je TV B92 nastao krajem 2000. godine i na njemu su se izredali brojni, dotad radijski, novinari. Neki su otišli na TV trajno, neki su ostali na Radiju B92. Deset godina kasnije, s radom, također s nacionalnom dozvolom, počinje TV Prva, koja je iz etera izgurala TV Fox, vlasnici su joj ‘neki Grci’. Ti ‘neki Grci’ potom, prije koju godinu, kupuju i TV B92 i otad počinju silne promjene u programu, i televizijskom, i radijskom: na TV se ukidaju vrlo gledane emisije, a iz radijskog programa iščezavaju i emisije i ljudi, da bi na kraju u redakciji vijesti ostalo troje novinara, posljednjih mjeseci čak i dvoje, jer je Ljubica Gojgić koja je sa ekrana prešla (ponovo) u radijski eter, profesionalni spas našla na TV Vojvodini. Sve ostalo je – historija, u njoj će i Radio B92 prekriti ‘snjegovi i šaš’.
U svom tekstu u ‘Vremenu’ (‘R.I.P. 92,5 MHz’) kolumnist Teofil Pančić konstatira: ‘Otužan, apsurdan, jadan, cinično brutalan kraj nečega što se dobrano utkalo u naše živote, nečega što je naprosto bilo više od još jedne radio stanice: nečega što je bilo dostojniji model življenja i opstajanja u jednoj profesiji, ali i u jednoj kulturi, ako nismo tikve bez korena. A verovali smo da nismo. Sada imamo bar jedan dokaz manje za to’. Prije osam mjeseci, kad se radijski program B92 počeo baš-baš drastično mijenjati, Dušan Mašić, jedan od njegovih osnivača i novinara koji danas radi na BBC-iju, inicirao je peticiju da se promijeni ime B92, čime bi se sačuvala uspomena na ono što su mnogi uložili kako bi B92 postao jedan od vodećih informativnih brendova u Srbiji i regiji, vođen sloganom ‘Vreme je za pravdu, vreme je za istinu’. Ni tada, ni danas kad je Radio B92 postao ‘inovativno-muzički’ (sic!), vlasnici se oglasili nisu, a danas Mašić u jednom intervjuu kaže: ‘Tranzicija je pojela naše novinarstvo. A pošto smo dozvolili da se to desi, to znači da mi niti smo imali tranziciju, niti smo imali novinarstvo’.
Sigurno je da Radio B92 više neće biti trn u oku nijednoj vlasti. A bio je, toliko da su ga – uz uobičajena proganjanja Miloševićevog režima tzv. slobodnih medija – 1999. godine okupirali SPS-jurišnici koji su tu stanicu, sa sve svojom blesavom propagandom, držali sve do oktobarskog prevrata 2000. godine, do kad je ekipa s B92 emitirala na rezervnoj frekvenciji Studija B. Svih tih godina, ta je radio-stanica za jedne bila izdajnička, za druge dnevna porcija normalnosti u ratnom i inom poslijeratnom ludilu. Čeka se dijagnoza REM-a: da li B92 može, uz sve ovo zadržati nacionalnu frekvenciju ili ne, no znajući kako su dosad radili, teško je povjerovati u bilo koju drugu opciju osim one narodne da ‘para vrti gdje burgija neće’.
U međuvremenu, slijede privatizacije medija pod firmom izvlačenja države iz njihovog vlasništva, pa tako na bubanj ide Studio B, koji je već jednom privatiziran (i dan danas traje spor s tadašnjim dioničarima), lokalni tjednik ‘Pančevac’ koji je isti slučaj i još brojni listovi i tv i radio stanice po Srbiji. U medijskom mraku ostat će svijetliti tek državni puleni, Tanjug, ‘Politika’ i ‘Večernje novosti’ iz kojih država ne najavljuje izlazak, tabloidi-službeni glasnici i ružičasti tv-programi. A pristojni ljudi su frekvenciju 92,5, B92, već izbrisali iz memorije svojih radio-aparata.
