Moralno zgražanje najbolje je sredstvo protiv moralnog zgražanja i moralne zgroženosti, posebno kada su oni potpuno nerazumni. Finska premijerka Sanna Marin bila je predmet gotovo opsesivnog moralnog zgražanja proteklih desetak dana. Marin je pjevala i plesala na privatnoj zabavi, netko je to snimio i snimku objavio. Dio javnosti zaključio je da je to što 36-godišnja premijerka radi grozno, da bi u svemu tome, osim pjevanja i plesanja, moglo biti i kakvih ilegalnih supstanci obično bijele boje. I ne samo da je pjevala i plesala, nego je to činila s poznatim finskim umjetnicima i utjecajnicima (po domaći, influenserima) i nakon toga još otišla u dva bara, a u njima se možda nešto i popilo.
Neviđeni neskandal nije se ni primirio, Marin je objavila da će se ipak testirati na droge i javno objaviti nalaz (i jest, učinila je to, i nije se drogirala), a nju je već sustigao drugi, još veći i moralno zgroženiji. Marin, inače žena u braku, plesala je s finskim glazbenikom Olavijem Uusivirtom. I s Uusivirtom je ta udana žena snimljena, i ta je snimka prikazana, obaviješteni smo i da je Uusivirto tri godine stariji od Marin, ali to nije sve: Marin i Uusivirto se povremeno dodiraju ramenima i bokovima, a glazbenik se nakratko nagnuo naprijed kao da joj želi nešto kazati (šapnuti?) na uho ili, kako su navodili premijerkini kritičari i politički protivnici, kao da joj želi poljubiti vrat. Tu su stvari otišle već predaleko, jer bit će da nitko ne može udanoj premijerki u Finskoj šaptati na uho ili ljubiti vrat (osim, valjda, njenog supruga), a da to ne izazove ozbiljnu političku krizu.
Premijerka je sazvala konferenciju za novinare ne bi li naciji objasnila što radi i kako se ponaša u privatnom životu, a da pritom uopće ne krši zakone. Samoponižavajuće je kazala da se ne sjeća je li je Uusivirta poljubio u vrat, i ona je pogledala snimku i zaključila da joj glazbenik nešto govori. I Uusivirta je komentirao snimku, zaključio da javnost mnogo nagađa o prirodi njegovog i premijerkinog odnosa, a oni su samo prijatelji i među njima se nije dogodilo ništa neprimjereno. Inače, uopće nije jasno što bi to bilo "neprimjereno" i što to "neprimjereno" sadržajno znači. Snimkama kao da nema kraja: pojavila se snimka na kojoj Marin pleše s prijateljicom te snimka sa zabave u rezidenciji na kojoj su dvije obnažene žene.
Bezazlene snimke podijelile su naciju. Mnoge su Finkinje pohrlile u pomoć Marin objavljujući snimke na kojima one plešu i pjevaju. Pridružile su im se i Dankinje, podrška Marin nije izostala, baš kao ni kritika, a kritizirana je, podsjetimo, zato što se zabavljala ne čineći pritom ništa nelegalno, pa ni štetno.
Sanna Marin u domaćim je, ovdašnjim medijima prije nepuna dva mjeseca hvaljena kao europska najcool premijerka. Ne samo da je mlada (a to je posljednjih godina moda u politici da se mora biti mlad jer se to smatra apriornim uvjetom uspješnosti i kvalitete), ne samo da je napredna, nego svoju naprednost dokazuje i ležernošću, pa na koncert na Ruisrock festivalu dolazi ležerno odjevena: u kratkim hlačicama, kožnoj jakni i čizmama. Nakratko je postala heroina domaćih medija, a na prvi spomen (nepostojećeg) kokaina i privatnog lumpanja postala je puki objekt o kojem se više ne piše s divljenjem nečem navodno jako cool (tome da mladi ljudi idu na rock koncerte, a da pritom nisu odjeveni kao da im se uručuje Nobelova nagrada), nego se samo hladno spominje njeno čudno ponašanje i navodna kriza koju je time izazvala. Sve to začinjeno je sumnjom u njenu bračnu čestitost. Finska premijerka danima je napadana doslovce zbog ničega, iako nije da u Finskoj ne nedostaje tema, mogu početi sa sve višom cijenom električne energije.
Slučaj Marin zorno pokazuje koliko je konzervativna revolucija uzela maha i koliko se nastoji odrediti kako se privatno ponašati, a ako se netko ne ponaša u skladu s očekivanjima trebala bi uslijediti penalizacija. A što se tiče onih koji se zgražaju zbog pjevanja i plesanja na privatnoj zabavi, tek na znanje da se tome protive i talibani.
