Filozofska drama "Voz" beogradskog Zvezdara teatra u nedjelju je u organizaciji riječkog pododbora SKD Prosvjeta gostovala u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci. Premda je predstava u Rijeci već izvođena 2016. godine na Međunarodnom Festivalu malih scena, interes publike bio je velik te su gotovo sve besplatne ulaznice preuzete u roku od dva dana.

Nastala po tekstu Kormaka Makartija, u režiji Vojislava Brajovića, koji je ideju dobio nakon odgledanog filma "Sanset limitid", "Voz" je priča dvojice junaka koji se susreću na željezničkoj stanici - profesoru Belom koga tumači Brajović i bivšem zatvoreniku Crnom koga igra Sergej Trifunović. Nakon što Crni spašava Belog da se ne baci pod vlak, odvodi ga u svoj stan gdje vode raspravu o smislu i besmislu, mogućnostima i željama, razočaranju i nadi te o pitanju zašto živimo i zašto je Beli pokušao samoubojstvo. Riječko izvođenje predstave bilo je 215. po redu, a kako je Brajović objasnio, snagu dvojici glumačkih velikana daje interes publike.

- Nama interesovanje daje snagu i mi ju dobijemo, a sad da li je publika dobila od nas nešto, to ne znam. U svakome slučaju mislim da je tema koju smo igrali zainteresovala ljude i moram da se zahvalim organizaciji, toj želji i realizaciji da mi ovde po drugi put, nakon Festivala malih scena, sada igramo. Srce nam je prepuno i bili smo nadahnuti - kazao je Brajović, dodavši kako ljudi na predstavu ne dolaze kako bi provjerili glumce ili adaptaciju, već sami sebe.

Svjetla u kazalištu ostala su upaljena tokom cijele predstave, čime je publici dat znak da je dio odigranog komada. Ova oživljena filozofska rasprava ne daje odgovore na vječna pitanja o životu, već potiče na kritičko razmišljanje.  Prema Trifunovićevim riječima, pozorište je upravo tu da postavi pitanje i da provocira.

- Da mi je neko 2015. godine rekao da će ovo doživeti 215. izdanje, ja bih se smejao, rekao bih da je to nemoguće. Mi smo četiri i po meseca sami radili predstavu, nekako se nismo ni osećali kao da radimo predstavu već kao da radimo nešto naše. I Voja je stalno ponavljao kako nije bitno hoće li to iko da vidi, ali je bitno da radimo. I ja sam stalno razmišljao kako ovo nećemo igrati dugo, da neće biti publike, upravo zato što je takva tema. Tako da sam frapiran time da je ovakva tematika doživela ovoliko izvođenja – zaključio je Trifunović.