Dva nedavno objavljena izvještaja Fonda za humanitarno pravo koji obrađuju suđenja za ratne zločine u 2019. u Srbiji i na Kosovu dokazi su nesuočavanja s nasilnom prošlošću i zločinima. Izvještaj za Srbiju ističe neefikasnost Tužilaštva za ratne zločine: tokom 2019. pred odjeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu održana su suđenja u 24 predmeta, no u većini njih optužen je samo jedan okrivljenik i optužnicama je obuhvaćena svega nekolicina žrtava. Također, većina od spomenuta 24 predmeta traje već godinama, a oni u kojima je više optuženih i po desetak godina. Statistički gledajući, otkako je 2003. osnovan TRZ – dakle prije punih sedamnaest godina – ‘to Tužilaštvo je podiglo optužnice u svega 76 predmeta protiv 198 lica za stradanje nešto manje od 2500 žrtava’, ističe izvršna direktorica beogradskog FHP-a Ivana Žanić na portalu Dealing with the Past.

U 2019. podignute su svega tri optužnice protiv tri osobe – u 2018. bilo ih je devet – od čega je dvije ustupilo bosanskohercegovačko pravosuđe, što znači da nisu rezultat istrage TRZ-a. Sve tri optužnice podignute tokom 2019. ‘odnose se na neposredne izvršioce ratnih zločina bez ikakvog čina. Time je nastavljena praksa neprocesuiranja počinilaca na višim pozicijama u nekadašnjoj vojnoj, policijskoj i političkoj hijerarhiji Srbije odnosno Savezne Republike Jugoslavije’, upozorava Izvještaj te napominje da je TRZ optužnice podizao isključivo protiv visokorangiranih dužnosnika Hrvatske i BiH. FHP smatra da TRZ nije spreman procesuirati Dušana Lončara, komandanta Druge proleterske gardijske mehanizirane brigade JNA, zbog zločina u Lovasu, premda se dokazi o njegovoj naredbi o napadu na selo u posjedu TRZ-a nalaze još od 2007. Također, 2019. nije podignuta nijedna optužnica za do sada neprocesuirane zločine nad albanskim civilima, premda je FHP od 2013. podnio devet krivičnih prijava za zločine na Kosovu. Nema optužnica ni za postojanje masovnih grobnica u Srbiji s tijelima tisuću ubijenih Albanaca; inače, Kosovo i Srbija nemaju nikakvu suradnju po pitanju procesuiranja ratnih zločina. Uz prijavu protiv Lončara, TRZ je ignorirao i prijave protiv čitavog niza ostalih srbijanskih komandanata, ističe Žanić: Ljubiše Dikovića, zapovjednika 37. brigade Vojske Jugoslavije i umirovljenog načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije (jedinice pod njegovim komandom bile su prisutne u selima gdje su izvršena masovna ubojstva albanskih civila), ili Svetozara Andrića, osnivača logora Sušica u Vlasenici, odgovornog za progon više od deset tisuća Bošnjaka iz Zvornika.

U Izvještaju se ističu predmeti Novaka Đukića, osuđenog 2014. u BiH na 20 godina zatvora zbog masakra na Tuzlanskoj kapiji. Đukić se nalazi u Srbiji, no pravosudne institucije otežu s priznavanjem bosanskohercegovačke presude. Dugo traje i suđenje za zločin u selu Kravici za ubojstvo 1313 Bošnjaka (riječ je o predmetu Srebrenica), a po ustaljenoj praksi optuženi su samo nižerangirani vojnici. Što se tiče otmice 20 civila iz vlaka u Štrpcima, suđenje je počelo početkom 2019. FHP tu ističe dobru regionalnu suradnju, no i neodgovornost TRZ-a kojem je sud optužnicu zbog formalnih propusta vraćao – deset puta. Zaključno, u fazi predistrage nalazi se 2557 predmeta ratnih zločina, a u fazi istrage samo 15. ‘Ovakvim tempom će u narednom periodu biti riješen zanemarljivo mali postotak ratnih zločina’, ocjenjuje rečeni izvještaj; drugim riječima, većina žrtava vidjet će pravdu, a većina zločinaca kaznu – nikad.

Izvještaj dokumentira i promoviranje osuđenih zločinaca u javnosti. Tako je Ministarstvo obrane promoviralo knjige generala Nebojše Pavkovića, osuđenog u Hagu po pet točaka za zločine nad albanskim civilima, a tijekom promocije se putem videoveze iz Finske, gdje služi kaznu, javio i sam Pavković. Da sve bude perverznije, Pavkovićeve knjige objavljene su u sklopu edicije ‘Ratnik’ zamišljene kao ‘prilog kulturi sjećanja’. Tijekom proslave Dana pobjede u Nišu, paradu Besmrtnog puka prevodio je general Vladimir Lazarević, zbog zločina na Kosovu osuđen u Hagu na 14 godina.

Na Kosovu je situacija još gora. Tijekom 2019. u postupku je bilo svega šest slučajeva te su podignute tri optužnice. U gotovo svim tim slučajevima optuženi su pripadnici srpskih postrojbi. U jedinom slučaju u kojem je optuženi pripadnik Oslobodilačke vojske Kosova riječ je o zločinu nad albanskim civilom, počinjenim zbog ‘suradnje sa srpskim snagama’. Prema FHP-u na Kosovu je ubijeno više od deset tisuća civila, među kojima 8.645 Albanaca i više od tisuću Srba, a u Specijalnom tužiteljstvu Kosova radi samo troje tužitelja koji istražuju ratne zločine. Prošla 2019. je i prva godina u kojoj su zločine samostalno istraživale kosovske institucije, jer su prethodno za to bili nadležni UNMIK i EULEX. Do kraja 2018. u nadležnost kosovskog pravosuđa preneseno je oko 900 neriješenih predmeta. Ovim tempom, možemo primijetiti, kosovskom pravosuđu trebat će barem 150 godina da ih obradi.

Spomenimo da FHP prati i proces optuženima za ubojstvo srpskog političara s Kosova Olivera Ivanovića, za što su u prvom redu optuženi Milan Radoičić i Zvonko Veselinović, za kojima je raspisana potjernica, ali optužena je i grupa uhapšenih pripadnika kosovske policije srpske nacionalnosti. Inače, 2019. na Kosovu je promijenjen Zakonik o krivičnom postupku te su omogućena suđenja u odsustvu, za što FHP smatra da predstavlja kršenje osnovnih prava optuženih garantiranih ustavom i međunarodnim konvencijama.

- Na Kosovu nema volje, ali ni kapaciteta ni profesionalizma da se procesuiraju ratni zločini. Najveća prepreka je nedostatak saradnje Kosova i Srbije. Počinioci su na jednoj, a njihove žrtve na drugoj strani granice i ako tužilaštva ne sarađuju, maltene je nemoguće da se pokrenu postupci. Na Kosovu je od kraja rata do 2018., dakle tokom 20 godina, pravosnažno osuđeno samo četrdesetak lica za ratne zločine. Osuđeni su u najvećem broju slučajeva Albanci, ali su uglavnom suđeni za zločine nad Albancima. Pet Albanaca je osuđeno za zločine nad nealbancima, od toga trojica za zločine nad Srbima. Tačno je da srpske žrtve na Kosovu nisu videle pravdu. Bojim se da će za većinu tako ostati i kada specijalizovana veća u Hagu završe svoje slučajeve. Taj sud ima jasan mandat i više profesionalnosti. Svakako se može očekivati više pravde i za nealbanske žrtve i za albanske žrtve Albanaca, no tamo će možda biti 10-20 procesa, što je vrlo malo u odnosu na broj žrtava. Većina i albanskih i nealbanskih žrtava ostat će bez pravde - kaže za Novosti direktor kosovskog FHP-a Bekim Blakaj.