Andrej Plenković i njegov HDZ izlaze na parlamentarne izbore zakazane za 5. srpnja s glavnim sloganom – ‘Sigurna Hrvatska’. To je, naravno, ponajprije izravna referenca na relativno uspješno nošenje hrvatskih vlasti s opasnošću od koronavirusa u razdoblju od početka ožujka do otprilike sredine svibnja, odnosno od pojave prvih zaraženih do odluke o raspuštanju Sabora i izazivanja izbora četiri ili pet mjeseci prije kraja mandata HDZ-ove vlade. Rečeni relativni uspjeh bio je i glavni razlog što se požurilo s izlaskom na izbore: valjalo je, što nije nelegitimno, politički kapitalizirati solidno snalaženje u dosad neviđenoj zdravstvenoj i ekonomskoj krizi. Nije nelegitimno, nije ni nelogično, ali računica bi se mogla pokazati kardinalno pogrešnom jer bi se mogla ispostaviti prezahtjevnom ambicija da se istovremeno održi blistava epidemiološka situacija, da se u što većoj mjeri spasi turistička sezona i da se na praktičnoj razini dokinu gotovo sva ograničenja u pogledu fizičkog distanciranja i kretanja, e da bi HDZ-ov izborni rezultat bio što bolji. Ako broj zaraženih idućih predizbornih dana nastavi rasti u odnosu na sadašnjih dvadeset-trideset dnevno, i ako vlast i Nacionalni stožer Civilne zaštite nastave zbunjivati građane svojim izjavama i postupcima, HDZ-u će se ‘Sigurna Hrvatska’ spektakularno raspasti na svim poljima. Desetak dana u tom pogledu nije malo.

Trebaju li zbog jednog teniskog turnira trpjeti svi pacijenti koji gravitiraju zadarskoj bolnici, jer bi se moglo dogoditi da se u tu ustanovu, i ne samo u tu, vrati Covid-režim, a to znači nedostupnost medicinske skrbi za mnoge bolesne ljude?

Andrej Plenković podcijenio je traumu koju je korona proizvela u najširim slojevima stanovništva i jako je precijenio popularnost i vjerodostojnost medijskih ‘heroja’ korona-krize: Davora Božinovića, Vilija Beroša, Krunoslava Capaka i Alemke Markotić, Maje Grbe Bujević. Ljudima bi teško palo vraćanje u film svakodnevnih konferencija Stožera i katastrofičnih predviđanja jeseni, a Plenković i aktualna vlast bili bi najodgovorniji za povratak u tu situaciju. Zar je bilo neophodno odobriti organizaciju teniskog turnira u Zadru na kojem se okupilo više hiljada ljudi, ako takav događaj može postati žarište zaraze – a može jer nema nikakve kontrole i upozorenja – pa onda rezultirati globalno negativnim publicitetom umjesto promocije hrvatske turističke ‘sigurnosti’? Trebaju li zbog jednog teniskog turnira trpjeti svi pacijenti koji gravitiraju zadarskoj bolnici, jer bi se moglo dogoditi da se u tu ustanovu, i ne samo u tu, vrati Covid-režim, a to znači nedostupnost medicinske skrbi za mnoge bolesne ljude? Da, može biti da je virus oslabio i da se inficirani, naročito oni mlađi od šezdeset godina, bolje nego prije dva mjeseca nose s prisutnošću virusa u organizmu, ali protokoli o postupanju u bolnicama isti su kao i prije dva mjeseca, kad su se, primjerice, aktivnosti ključnih zagrebačkih zdravstvenih ustanova, neovisno o potresu, smanjile za kataklizmičkih 60 ili 70 posto. Još nisu istražene konkretne posljedice takvog pristupa. Da, možda može biti da je opasnost od Covida-19 otpočetka i općenito prenapuhana, ima ljudi koji su uvjereni da se radi o izmišljotini, ali to neće promijeniti stvarnost u kojoj se zbog porasta broja zaraženih reorganizira i reducira funkcioniranje bolnica, što znači da će nekim našim konkretnim sugrađanima biti uskraćena mogućnost da se liječe.

Je li normalno da je u Prelogu, u nazočnosti više stotina djece i odraslih, ministar policije i šef Nacionalnog stožera Božinović 12. lipnja otvorio Sportske igre mladih i da se ondje – sudeći po dvosatnom televizijskom prijenosu – malotko držao osnovnih protuepidemijskih mjera, dok je istovremeno najveći broj osnovaca i srednjoškolaca u Hrvatskoj bio onemogućen u pohađanju redovne nastave zbog epidemije? Nije normalno, kao što nije shvatljivo ni to da ministar policije otvara Sportske igre mladih. Osim što je šef Nacionalnog stožera, Božinović je prvi na HDZ-ovoj izbornoj listi u Šestoj jedinici i sama ta činjenica tjera ga da odgovornost za novo širenje korone uporno prebacuje na neodgovorne građane umjesto da upravlja mehanizmom koji mu je na raspolaganju te da jasno i transparentno komunicira što se i zašto poduzima, odnosno ne poduzima. Njemu je, međutim, sad primarna politička utakmica i ne želi da loše korona-vijesti i eventualno ponovno posezanje za nepopularnim potezima ugrozi izborne izglede njegove političke opcije. Božinović prijekornim tonom poziva hrvatske građane da nikako ne putuju u inozemstvo, ali pušta turiste i sve koji smisle neki razlog za ulazak u Hrvatsku da to učine mimo testiranja i običnog mjerenja temperature. Većina novozaraženih u proteklih nekoliko dana doputovala je iz Srbije i Bosne i Hercegovine, ali tek je u srijedu zaustavljeno slobodno cirkuliranje ljudi iz ovih zemalja, to jest opet je uvedena obaveza dvotjednog boravka u izolaciji po ulasku u Hrvatsku. Zar je zaista, pogotovo poslije iskustva iz Južne Koreje, bilo neophodno otvaranje noćnih barova i omogućavanje ljudima da jednu večer provedu u prepunom beogradskom klubu pa iduću noć u istom takvom lokalu u Zagrebu ili Osijeku, dok se u isto vrijeme zabranjuju posjete u nekim bolnicama i umirovljeničkim domovima? Kojom logikom se vode oni koji su donijeli odluku da se gotovo u potpunosti otvore granice, a da se istodobno drastično smanji broj testiranja, pa i da se obeshrabruje ljude da se podvrgavaju testovima?

Više nema sumnje da Hrvatska ne može biti ‘sigurna’ dok je u tolikoj mjeri ovisna o jednoj krhkoj privrednoj djelatnosti koja se bazira na slobodnoj volji ljudi iz inozemstva da doputuju i da ovdje potroše svoj novac

Davoru Božinoviću i stožeru njegovih stručnjaka rasula se strategija borbe protiv korone čim je postalo jasno da se hitno ide na izbore. Njihov kredibilitet u javnosti otad nezaustavljivo kopni, a oni su strmoglav pokušali zaustaviti naglim i potpunim povratkom života i navika u vrijeme prije pojave Covida-19 te poentirati na spašavanju kakve-takve turističke sezone. Ni Plenković, ni Božinović, ni Beroš, ni Capak, ni itko drugi nije se u posljednjih najmanje mjesec dana pridržavao bilo kakvih korona-pravila, niti je ikome bilo jasno jesu li ikakva pravila i dalje na snazi, jer trebalo se svidjeti biračkim masama i trebalo se predizborno hvaliti pobjedom nad virusom. Povratak korone na neki je način i zaslužena kazna Plenkoviću zbog legitimne odluke da pohita na izbore prije nego što je morao: neodgovorno je i avanturistički ići na izbore sve dok djeluje Nacionalni stožer, improvizirano tijelo skrojeno po ukusu Plenkovića i HDZ-a, s ovlastima u rasponu od zatvaranja granica do zatvaranja dječjih igrališta. Šef tog tijela koje može, pod egidom epidemiologije, enormno utjecati na svakodnevni život velikog broja građana istovremeno je istaknuti kandidat HDZ-a na izborima, kao i još neki iz njegovog najbližeg okruženja u Stožeru. U tome je glavni motiv pokušaja da se minoriziraju propusti u upravljanju krizom, pa čak i kad je riječ o odobrenju za održavanje zadarskog turnira, te da se pobjegne od utvrđivanja odgovornosti za konkretne pogrešne odluke. Pa, neće valjda političar Božinović desetak dana uoči izbora utvrđivati pogreške šefa Stožera Božinovića, koliko god te pogreške bile evidentne i koliko god današnje ponašanje Stožera bilo u kontradikciji s onim što smo gledali prije samo dva mjeseca!?

Hrvatska sebi ne može priuštiti novo zatvaranje gospodarstva i života zbog korone, Hrvatska to ne bi mogla ekonomski preživjeti, život mora ići dalje. To ovih dana ponavljaju doslovno svi politički akteri, uključujući nezavisne stručnjake i analitičare u oblastima politike i ekonomije. Ispada da je ‘život ide dalje’ nova hrvatska protuepidemijska strategija. Svi zaboravljaju kazati da Hrvatska u sudaru s pandemijom može biti ‘otvorena’ koliko god hoće, ali to ne pomaže kad je posrijedi privredna grana koja se bazira na slobodnoj volji ljudi iz inozemstva da doputuju i da ovdje potroše svoj novac. Nije dovoljno biti ‘otvoren’. Dok čitava politička scena barata nejasnim formulacijama o nužnosti uspostave suživota s koronavirusom da se gospodarstvo ne bi urušilo, nitko ne izlazi s iole konkretnijim planom o budućem životu Hrvatske bez turističkog prihoda kakav se podrazumijevao, a radi se, šire uzevši, o blizu dvadeset posto BDP-a. Što se tiče Hrvatske, to je – uz javno zdravstvo i obrazovanje – centralno pitanje koje je nametnula korona, no o tome se ne priča u predizbornoj kampanji, mada više nema sumnje da Hrvatska ne može biti ‘sigurna’ dok je u tolikoj mjeri ovisna o jednoj neizvjesnoj i krhkoj privrednoj djelatnosti.

U Srbiji sistematski umanjivan broj zaraženih

Nezavisna istraživačka novinarska mreža BIRN, čije je sjedište u Beogradu, objavila je podatke iz kojih proizlazi da je u Srbiji sistematski umanjivan broj zaraženih i preminulih od Covida-19. Razlika između službenih i BIRN-ovih brojki je ogromna. Umrlih je službeno do 1. lipnja bilo 244, dok BIRN otkriva da ih je realno bilo 632. I stvarni broj zaraženih višestruko je veći od onog koji saopćavaju zdravstvene vlasti, uključujući i nekoliko proteklih dana, kad je službeno bilo između 90 i 100 novooboljelih dnevno: BIRN tvrdi da ih je bilo između 300 i 340. Inače, prošle nedjelje u Srbiji su održani parlamentarni izbori na kojima je SNS Aleksandra Vučića osvojio dvotrećinsku većinu u Skupštini.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.