Naslovi "Advent u Nepalu", nizanje negativnih komentara na društvenim mrežama, zgražanje kako se strani radnici vesele na glavnom zagrebačkom trgu ispunili su javni prostor prvih dana nove godine. Otvoreni zazor dijela hrvatske javnosti prema našim novim sugrađanima rezultirao je i zabilježenim fizičkim napadima na strane radnike na zagrebačkim ulicama. S druge, desne strane hrvatskog političkog spektra, u prvim redovima Most i Domovinski pokret aktivno potiču mržnju, legitimirajući prostor za izrugivanje, ponižavanje pa i nasilje prema drugima i drugačijima.
Dobri ili nepoželjni novi susjedi, za neke čak i potencijalni teroristi, sigurnosna prijetnja Lijepoj našoj, nakon novogodišnje noći strani nam radnici nastavljaju u atmosferi straha i visokog rizika dostavljati hranu, raznositi kavu, slagati robu na policama trgovačkih lanaca u izuzetno lošim radnim i životnim uvjetima. U Hrvatskoj je oko sto hiljada takvih stranih radnika čiji status, uvjete rada i života ne regulira baš nijedan hrvatski pravni dokument, odredba, pravilnik ili, ne daj bože, zakon.
Migranti i strani radnici su novi Srbi. Njihova je funkcija da u narativu profašističkih stranaka odigraju klasičnu ulogu žrtvenog jarca. Isti je mehanizam na djelu kao i devedesetih kada se huškalo na Srbe, dok su "rodoljubi" trpali novce u vlastite džepove, kaže Peović
Doduše, postoji zakon koji se naziva Zakon o strancima iz 2021. koji je samo poslodavcima širom otvorio vrata nabave strane radne snage bez ikakve kontrole i unaprijed postavljenih uvjeta. Svi hrvatski zakonski akti samo pružaju blagoslov nereguliranom dolasku stranih radnika, agencijama koje masno zarađuju stavljajući radnike iz dalekih zemalja u ruke brutalne eksploatacije na granici modernog ropstva. Praktično ucijenjeni od strane poslodavaca, bez pružene mogućnosti učenja hrvatskog jezika, strani radnici su prinuđeni trpjeti. S obzirom na lošu demografsku sliku u Hrvatskoj, izrazitu depopulaciju, strani radnici su hrvatska realnost i postaju garancija funkcioniranja. Dosadašnje hrvatske politike naše nove sugrađane više vode prema getoizaciji nego integraciji i zajedničkom životu.
No, Katarina Peović, saborska zastupnica Radničke fronte ističe da je takav tretman već viđen.
- Migranti i strani radnici su novi Srbi. Njihova je funkcija da u narativu profašističkih stranaka odigraju klasičnu ulogu žrtvenog jarca. Isti je mehanizam na djelu kao i devedesetih kada se huškalo na Srbe, dok su "rodoljubi" trpali novce u vlastite džepove u procesu pljačke, pretvorbe i privatizacije. Huškanja služe kako bi se zamaglili uzročnici problema, a to je lov u mutnom u kojem neki "poduzetnici" dižu ogromne novce. A radnici zbog vlastitog nezadovoljstva huškaju na migrante umjesto na kapitaliste i u ovom nasilnom igrokazu igraju ulogu Afroamerikanaca koji podržavaju Ku Klux Klan, Židova – fašista/nacista - kaže Peović.
Katarina Peović (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Pitanjem položaja, života i budućnosti stranih radnika i dobrodošlice koju smo im u Hrvatskoj pružili bave se i znanstvenici s Instituta za etnologiju i folkloristiku. Da karakteriziranje stranih radnika kao manje vrijednih bića te promicanje i normalizacija predodžbe o Hrvatskoj kao "etnički čistom" entitetu nije put prema integraciji govori Romana Pozniak iz Instituta.
- Jasno je na koje se ideje oslanja i koje asocijacije priziva narativ o "etnički čistom" svijetu. Strane radnike se instrumentalizira i prikazuje kao prijetnju nacionalnom poretku i ekonomskom položaju hrvatskih državljana. Ismijavanje veselja "stranih radnika" u novogodišnjoj noći sugerira da su većini hrvatske javnosti osobe iz azijskih i afričkih zemalja prihvatljive samo onda kada potiho i sramežljivo prodaju kruh, dostavljaju hranu ili voze taksi. Međutim, kad u opuštenoj atmosferi dočeka utjelovljuju tragove autonomije koje im globalni režim mobilnosti putem agencija za zapošljavanje (još) nije oduzeo, strane radnike i druge migrante hrvatska javnost otvoreno odbacuje i tretira kao manje vrijedna bića, predmete izrugivanja i rasne diskriminacije. Most i Domovinski pokret već su krenuli s antiimigrantskom predizbornom kampanjom, koristeći šture informacije o migracijskim procesima i značenjski ispražnjene sintagme kojima potiču strah od izbjeglica i drugih migranata. U javnom prostoru također se često govori o "uvozu" stranih radnika, čime se stvara predodžba o migrantskim radnicima kao o robi, potrošnom materijalu prema kojem se poslodavci i lokalno stanovništvo ne moraju ponašati kao prema ravnopravnim građanima. Taj problem ogleda se i u pravnom okviru koji ne propisuje odgovarajuće standarde smještaja i uvjete rada, prepuštajući odluke o kvaliteti života migrantskih radnika nekontroliranom agencijskom biznisu i migracijskoj industriji - govori Pozniak.
Romana Pozniak (Foto: Institut za etnologiju i folkloristiku)
Luciji Mulalić iz Centra za mirovne studije zanimljiv je fenomen isključive reakcije dijela hrvatskog puka koji je sam prošao izbjeglištvo i migracije i tražio komadić kruha u svijetu.
- Hrvatska ima veliku dijasporu. Posljednju deceniju naše smo građane "deportirali" za boljim životom, ne više na zapad, nego na sjever Europe, a zaziremo od stranih radnika koji u našem dvorištu tragaju za svojim boljim životom. Zatvoreno smo, homogeno društvo koje njeguje strah i nepovjerenje prema nepoznatom, nismo spremni na razliku, na drugačije na ulici. Živimo paralelne živote, nemamo obostranu interkulturalnu komunikaciju s građanima koji žive pored nas. Za desetke i desetke tisuća stranih radnika ne postoje javne politike, potreban sustav mjera, akcijski planovi integracije kako bi se razbili stereotipi i predrasude koje dovode do straha, mržnje i fizičkih napada. Činjenica je da se u slučaju stranih radnika krše radnička prava. Dođu u Hrvatsku i shvate da su prevareni za iznos plaće, uvjete rada, duguju agencijama, nemaju dostojan smještaj. Strani radnici kod nas žive u užasnoj pravnoj nesigurnosti. Ne žele prijavljivati kršenja radnih prava jer ih je strah. Ako izgube posao gube i dozvolu za boravak. Ako ne budemo imali integracijsku politiku, strani radnici će se getoizirati što će biti loše po cjelokupno društvo - smatra Mulalić i dodaje da će indikator socijalne osjetljivosti u Hrvatskoj biti i odnos političkih stranaka u izbornoj kampanji prema temi stranih radnika.
- Osim očekivanog igranja krajnje desnice na strah građana, širenje panike, zanimljivo će biti promatrati hoće li HDZ i dalje ignorirati pitanje stranih radnika ili će nastupati centralističkom linijom. Kao vladajuća stranka, HDZ se slabo oglašavao po pitanju položaja stranih radnika, što je već samo po sebi poruka. Ljevica također taktički izbjegava tu temu. Vidjet ćemo da li će imati snage i hrabrosti zastupati u ovoj rundi političke borbe ono što su prije zastupali u civilnom sektoru, bit će na testu hoće li razočarati svoje biračko tijelo ili će biti jasni i glasni - rekla je o nadolazećem izbornom usijanju Mulalić.
Lucija Mulalić (Foto: Matija Habljak/PIXSELL)
Daleko od izbornih obećanja, novim sugrađanima se kroz sindikalno djelovanje pokušava približiti Novi sindikat. Predsjednik sindikata Mario Iveković ističe tešku istinu da samo rijetke u Hrvatskoj zanima položaj i život stranih radnika te da bi se buduća Vlada svakako morala suočiti s otvorenim pitanjima njihovim položajem.
- Plenkovićeva Vlada uopće se nije bavila pitanjem položaja stranih radnika. Oni nisu biračko tijelo. Vladajuće je jedino zanimalo kako udovoljiti poslodavcima da lakše dođu do jeftine radne snage. Izmislili su test tržišta koji je lakrdija, ništa nije riješio. Nedopustivo je da ako poslodavac ne može naći radnike na burzi, automatski može uvesti radnike izvana. Bez jasnih standarda, uvjeta, mogućnosti. Radnici su prosto ucjenjivani. Ne smiju prijavljivati svoje poslodavce jer strahuju da će izgubiti radnu dozvolu i biti deportirani ili će im zabraniti rad u Hrvatskoj i EU-u. U standardu smještaja radnika iz dalekih zemalja nije apsolutno promijenjeno ništa. Smještaj tih ljudi je nehuman. Ne postoji nikakva zakonska obveza reguliranja. Čak ni MUP ne vrši ni minimalne kontrole adresa prebivališta, gdje i kako ti ljudi žive. Nikome nije čudno što je na jednoj adresi prijavljeno nekoliko desetaka osoba - govori Iveković upozoravajući da ne postoji nikakva odgovornost registriranih agencija koje se bave potragom za stranim radnicima.
Plenkovićeva Vlada uopće se nije bavila pitanjem položaja stranih radnika. Oni nisu biračko tijelo. Vladajuće je jedino zanimalo kako udovoljiti poslodavcima da lakše dođu do jeftine radne snage, rekao je Iveković
- Rad agencija je van svake kontrole. U Hrvatskoj postoji više stotina registriranih agencija. Previše za malu Hrvatsku. Ogromno nekontrolirano tržište s potencijalnim enormnim zaradama. Na primjer, za deset Nepalaca agencija zaradi sto tisuća eura. Način na koji se dovodi ljude je kaotičan, neorganiziran. Nitko se ne pita zašto imamo veliku fluktuaciju radnika. Nemamo stalnu radnu snagu, imamo puno izdanih dozvola. Prošle je godine izdano 180.000 dozvola, a imamo aktivno oko 100.000 radnika. Tek nekih 30 posto se nešto duže zadržava u Hrvatskoj. Nikog ne zanima od kojih poslodavaca radnici odlaze i zašto. Nitko u vlasti nije pokazao interes da se ti problemi sustavno rješavaju. Primjera radi, za strane radnike nije određeno ni na koliko radnika dolazi sanitarni čvor. Razgovarao sam s grupom Nepalaca koji kažu da im je lošije u Hrvatskoj, da u Nepalu svaki mjesec dobije plaću, u Hrvatskoj ne. Ali dolaze s nadom, željom i u Hrvatskoj vide odskočnu dasku za EU što prije mogu - govori predsjednik Novog sindikata poručujući da buduća Vlada treba utvrditi pravila igre, provesti ozbiljnu analizu tržišta rada, osigurati jednake uvjete za domaće i strane radnike, učenje jezika i pružiti integraciju u društvo.
Jedna od rijetkih hrvatskih političkih stranaka koje jasno i javno ističu problematiku stranih radnika i kritiziraju stanje na tržištu rada je Radnička fronta. Peović najoštrije osuđuje snižavanje cijene rada koja se događa zbog liberalizacije uvoza stranih radnika, ali napominje da treba osuditi i priljev stranih radnika u trenutnim brojkama pod izgovorom da "nedostaje radne snage".
Mario Iveković (Foto: Duško Jaramaz/PIXSELL)
- Nemoguće je što je Vlada dopustila kapitalistima. Na tržištu rada vlada potpuno bezakonje, a Vlada u tome svesrdno asistira. Uvjeti su idealni za bogaćenje pojedinaca. Izmjenama Zakona o strancima odrekli smo se godišnjih kvote i uveli "test tržišta rada" i "poduzetnicima" omogućili zapošljavanje državljana trećih zemalja, ali ne samo u deficitarnim zanimanjima. Došli smo do toga da se u dvije godine broj stranih radnika utrostručio. Ne postoji "nedostatak radne snage" kako ponavljaju režimski mediji. Riječ je o tome da HDZ-ova Vlada izlazi ususret raznim "poduzetnicima" koji žele robove, a ne radnike. Boravišna dozvola vezana uz poslodavca, praktički je robovlasnički odnos radnika i poslodavca. Ako radnik ne može napustiti poslodavca, a ne biti deportiran, to je robovlasnički odnos. Ključ je i u povećanju nadzora inspekcije rada. Dok god u Zagrebu imamo samo 22 inspektora rada, ne možemo očekivati ozbiljniji nadzor. U 2022. provedena su tek 92 nadzora, utvrđeno je 64 prekršaja i izrečeno je samo pet upravnih mjera. Lani je pronađeno 590 neprijavljenih domaćih i 526 radnika iz trećih zemalja. Adekvatnog nadzora ni kontrole nema - objašnjava Peović i dodaje da je Radnička fronta zasad jedina stranka s osmišljenom politikom za uvoz stranih radnika. Radnička fronta traži izmjene i dopune Zakona o strancima, definiranje uvjeta rada kako bi se izbjeglo snižavanja cijene rada i uvjeta rada i života na čemu, kako kaže Peović, kapitalisti štede.
- Potrebno je vratiti kvote koje koliko-toliko omogućavaju dizanja cijene radne snage. No, prije svega, treba smanjiti broj stranih radnika jer je njihov dolazak isključivo povezan s rušenjem cijene radne snage. Strani radnici se uvoze upravo u sektorima u kojima su profiti enormni. Potrebno je organizirati besplatne tečajeve jezika kako bi se lakše i brže integrirali, ali i kako bi mogli razumjeti koja su njihova prava u kontekstu zakona i ugovora o radu, a ne da im domaći kapitalisti postavljaju robovlasničke uvjete. Plaća ne bi smjela biti manja od minimalca, ne bi se smjelo od plaće oduzimati troškove najma vozila ili uračunavati pretjerani troškovi smještaja. Radnici znaju izdvajati i 30 posto plaće za smještaj. Uzima im se i do tisuću eura za sve troškove, ukupno i do 70 posto za sve troškove, dok radnici rade za 500 eura. Naravno kada se utvrde svi potrebni uvjeti pitanje je hoće li uopće dolaziti do uvoza stranih radnika - ističe Peović.
