Nakon što je prvi gradonačelnički mandat posvetio istjerivanju ćirilice iz javnog prostora Vukovara, drugi potpirivanju nacionalističke atmosfere i prosvjedovanju zbog neprocesuiranja ratnih zločina, i to isključivo onih nad Hrvatima, Ivan Penava sada se dohvatio reforme školstva. Pod krinkom mirotvorca zabrinutog zbog porasta međunacionalnih tenzija, vukovarski gradonačelnik najavio je osnivanje zajedničkih vrtića i razreda za djecu hrvatske i srpske nacionalnosti. "Krajnje je vrijeme da djeca zajedno idu u školu, da uče i slušaju nastavu kao u ostatku države. A onda, naravno, ukoliko imaju želju, volju i vremena slušaju nacionalne grupe predmeta, o svome jeziku, kulturi, umjetnost", rekao je Penava i zatim nemušto najavio mogućnost osnivanja nekakve "manjinske škole". Time je još jednom dao do znanja da ga ne zanima interkulturni model obrazovanja koji bi, recimo, podrazumijevao da učenici zajedno uče latinicu i ćirilicu ili pak o doprinosu pripadnika manjina hrvatskoj kulturi, znanosti i sportu.

Štoviše, kako je otkrio njegov zamjenik Marijan Pavliček, iza cijelog projekta krije se daljnje dokidanje manjinskih prava. Taj saborski zastupnik iz redova Hrvatske konzervativne stranke bez okolišanja je poručio da bi najavljena reforma podrazumijevala "isključivo postojanje modela C manjinskog obrazovanja, što znači da sva djeca nastavu pohađaju zajedno, a djeca nacionalnih manjina imaju još pet sati dopunske manjinske nastave".

Drugim riječima, Penava i klika, kojima sada podršku u Gradskom vijeću pruža i bivši vukovarski gradonačelnik i osuđenik Željko Sabo, zalažu se za ukidanje modela A obrazovanja, po kojemu se cjelokupna nastava izvodi na jeziku i pismu nacionalne manjine, uz obvezno učenje hrvatskog jezika u istom broju sati. Nastavu po tom modelu, koji je Srbima u Vukovaru zajamčen međunarodnim konvencijama i domaćim zakonima, jednako kao i Talijanima u Istri, Mađarima u Baranji ili Česima u Daruvaru, u prethodnoj školskoj godini pohađao je najveći broj vukovarskih đaka srpske nacionalnosti. Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja, riječ je o ukupno 782 djece i mladih u tri osnovne i četiri srednje škole u kojima se nastava prema modelu A izvodi u posebnim razrednim odjeljenjima.

Penavinu inicijativu osudili su predstavnici Srba na lokalnom i državnom nivou, koji ističu da vukovarski gradonačelnik preko poništavanja prava manjinske zajednice želi ući u sukob s centralnom vlašću u Zagrebu. Prije svega Plenkovićevim HDZ-om, iz čijih se redova lani prebacio u Škorin Domovinski pokret.

Srđan Jeremić

- Već nekoliko godina svedočimo nastojanjima gradonačelnika da prava srpske manjine po svim pitanjima proglasi glavnim problemom u Vukovaru. Kroz kreiranje straha i tenzija, Penava zapravo pokušava homogenizovati svoje biračko telo, a sebe prikazati kao zaštitnika "ugroženih" pripadnika većinskog naroda. Nažalost, u dobroj meri u tome i uspeva - kaže Srđan Jeremić, predsjednik Zajedničkog vijeća općina.

- Grad nema nikakvu ingerenciju za vođenje obrazovne politike, već je to u domeni države. Uostalom, država je donela zakone kojima štiti prava svojih nacionalnih manjina pa tako i ono na obrazovanje na maternjem jeziku i pismu. Jedinice lokalne samouprave kroz svoje statute mogu donositi samo mere koje su povoljnije za pripadnike manjina. Država je propisala minimum ispod kojeg se ne može ići, ali se može ići iznad toga, pa ako ima dobre volje, onda se, recimo, pravo na službenu upotrebu jezika i pisma, kao što je to slučaj u Istri, može ostvariti i kada broj pripadnika određene manjine ne prelazi zakonom zagarantovan prag - ističe Jeremić.

Kroz kreiranje straha, Penava zapravo pokušava homogenizovati svoje biračko telo, a sebe prikazati kao zaštitnika većinskog naroda. Nažalost, u dobroj meri u tome i uspeva – kaže Srđan Jeremić, predsjednik ZVO-a

Ivan Penava smatra da uporište za realizaciju svoga plana ima u Ugovoru o prijenosu osnivačkih prava nad osnovnim školama na području Vukovara, sklopljenog između Grada i Vukovarsko-srijemske županije početkom 2019. Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, odgovoreno je Novostima iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, osnivači škola mogu biti RH, jedinice lokalne i regionalne samouprave te druge pravne ili fizičke osobe. "Osnivač je dužan prije osnivanja školske ustanove, kao i prije donošenja odluke o statusnoj promjeni, pribaviti prethodno pozitivno mišljenje Ministarstva o opravdanosti osnivanja ustanove, a uzimajući u obzir programsku opravdanost, zahtjeve dostupnosti, racionalnosti i drugih relevantnih pokazatelja opravdanosti za takav potez", stoji u odgovoru.

No Antonija Petričušić, docentica na zagrebačkom Pravnom fakultetu i članica Savjetodavnog odbora za praćenje Okvirne konvencije Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina, ističe da gradonačelnik isključivo ima prostor za propitivanje određenih tema, ali ne i donošenje tako radikalnih odluka.

- Ideja da se pravo manjine, koje je propisano i domaćim i stranim izvorima prava, mijenja odlukom izvršne vlasti je nezakonita. Prema međunarodnim izvorima, moguće promjene načina na koji se osigurava pravo nacionalnih manjina na obrazovanje na svom jeziku i pismu te očuvanje njihovog identiteta moraju se provoditi u konzultaciji s predstavnicima manjina - kaže Petričušić i dodaje kako je uvjerena da Penava ne predlaže ovakve mjere s ciljem izgradnje tolerantnog društva, već zbog nametanja daljnjih podjela.

- Ako on tvrdi da su sazreli uvjeti da djeca idu zajedno u školu, odnosno drugim riječima da se uskrati pravo srpskoj djeci da se obrazuju na svom jeziku i pismu, onda su zasigurno sazreli uvjeti za provedbu Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina i postavljanje ćiriličnih ploča na ustanovama javne vlasti u Vukovaru - govori ona, podsjećajući da je Ustavni sud vukovarskom Gradskom vijeću u potonjem slučaju dao izvršnu autonomiju da odlučuje jesu li stvoreni uvjeti za provedbu manjinskog zakonodavstva.

Antonija Petričušić (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)

Antonija Petričušić smatra da je Ustavni sud na čelu s Miroslavom Šeparovićem tada napravio veliki propust koji bi se mogao ponoviti. To bi, kako kaže, značilo da čuvar Ustava prema manjinskim pravima zapravo djeluje s figom u džepu i vrlo politično.

- Budući da Penava više nije u vladajućoj stranci, neće mu se više tako dodvoravati. Ipak je on sad ljuta oporba - dodaje ona.

Da je njegova inicijativa daleko od dobronamjerne, dokazuje i čitav sijaset laži koje je vukovarski gradonačelnik nedavno izgovorio pred novinarima. Prema Penavi, za postojeće tenzije u Vukovaru isključivo su odgovorni pripadnici srpske zajednice na čelu sa SDSS-om. Problem je, kaže on, što se kroz model A manjinskog obrazovanja, koji "roditelji ne odabiru svojevoljno već pod političkim pritiskom", vrši "indoktrinacija naših najmlađih u smislu odgajanja da mrze ili u minimalističkoj verziji ne vole državu, sustav, većinski narod iz kojeg zapravo dolaze". Otišao je i korak dalje pa je produktom takvog sustava označio 30-godišnjaka srpske nacionalnosti, inače pripadnika navijačke skupine Grobari, koji je nedavno u Vukovaru fizički nasrnuo na 13-godišnjaka zbog hrvatskih obilježja koje je dječak nosio na maski. "Pripadnici nacionalne manjine sami predlažu i odabiru model i program u skladu s postojećim zakonima i svojim mogućnostima za realizaciju istog tj. roditelji dobrovoljno odlučuju o upisu djece u jedan od modela nastave", poručuju s druge strane iz Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Kako to zapravo izgleda u praksi, ispričao nam je Bojan Lazić, magistar bibliotekarstva i profesor razredne nastave zaposlen u osnovnim školama u Negoslavcima i Bršadinu. Nastava po modelu A, kaže Lazić, u suštini izgleda isto kao i ona koja se odvija na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Najznačajnija razlika je ta što se cjelokupna nastava, osim predmeta Hrvatski jezik i književnost, odvija na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu i što se, u slučaju srpske manjine, dodatno izučava srpski jezik. Usto se izučavaju dodatni sadržaji iz nacionalne grupe predmeta. Pored jezika, u nižim razredima to su Priroda i društvo, a u višima Historija i Geografija te Muzička i Likovna kultura.

- U tom slučaju reč je o sadržajima koji su integrisani u postojeće kurikulume. Dakle, ne radi se o eliminaciji dela sadržaja da bi se ubacio deo onoga koji se odnosi na nacionalnu kulturu. Recimo, kada se govori o srednjovekovnoj državnosti Hrvatske, tada će se samo uspostaviti paralela sa time kako je izgledala srednjovekovna srpska država. Pojedini mediji i političke strukture često koriste floskulu da se radi o srpskom programu. Ne postoji srpski program, kao što ne postoji ni mađarski ni češki. Postoji jedinstven nastavni plan koji važi za celu RH i ako ćemo mu dodeljivati nekakvo nacionalno obeležje, možemo da ga nazovemo isključivo  hrvatskim - govori Lazić i dodaje da je odabir nastavnog modela prepušten roditeljima.

Bojan Lazić

Njegova kći tako će od iduće školske godine pohađati prvi razred po modelu A u vukovarskoj OŠ Siniše Glavaševića. Za razliku od srednjih škola u tom gradu u kojima smjene nisu podijeljene po modelu obrazovanja, odnosno nacionalnom ključu, od ukupno tri osnovne škole u kojima se nastave pored one na hrvatskom realizira i na srpskom jeziku, učenici idu u istu smjenu samo u jednoj, OŠ Nikole Andrića.

- Lično mi je nelogična podela na tzv. srpsku i hrvatsku smenu. To nije naš izbor, nas je neko razdvojio. A taj neko može da bude samo rukovodstvo škole. Mogu da shvatim da je jedan od opravdanih razloga ekonomičnost poslovanja, ali sam uveren da bi većina roditelja bila saglasna da svi učenici idu u tzv. mešovite smene jer je postojeća podela nakaradna i pogrešna. Čini mi se da je ona zapravo nametnuta - govori Bojan Lazić.

Unatoč razdvojenosti, dodaje Lazić, velik broj vrtićke i školske djece sudjeluje u zajedničkim izvannastavnim aktivnostima. Kao pozitivan primjer ističe sudjelovanje vukovarskih učenika koji prate nastavu na srpskom jeziku u pripremama za državno natjecanje Lidrano.

- Dobar deo druženja pre i posle nastave i za vreme boravka u školi zapravo ovisi o kućnom vaspitanju. I sa jedne i sa druge strane ima, nažalost, roditelja koji nisu za zajedničke aktivnosti, ali duboko sam uveren da takvi nisu u većini - smatra on.

Profesorica socijalne psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Dinka Čorkalo Biruški ističe da je postojeća situacija rezultat onoga što je Vukovar proživio kako u vrijeme prethodnog rata tako i vrijeme mirne reintegracije.

- Umjesto kao proces izgradnje mira i integracije, i to prije svega mladih, taj je period isključivo iskorišten kao čin završetka sukoba. Zbog toga sada ispaštamo. Mislim da se svi procesi koji se događaju jednako odražavaju i na djecu pripadnike srpske kao i onu hrvatske nacionalnosti, a unošenje nemira ne čini dobro nikome - ističe Čorkalo Biruški.

Istraživanja koja je ova znanstvenica provodila godinama pokazuju da je bilo koji indikator međunacionalnih odnosa u Vukovaru lošiji nego u drugim sredinama u kojima se pripadnici drugih manjina također školuju po modelu A. No, dodaje, bilo bi potpuno pogrešno reći da je model A taj koji dovodi do toga da su djeca na istoku Hrvatske u lošijoj poziciji.

Dinka Čorkalo Biruški (Foto: Igor Kralj/PIXSELL)

- Djeca imaju neosporno pravo na njegovanje vlastitog jezika, kulture, identiteta, učenja o svojem porijeklu, običajima. Međutim, kada god uvodimo neki model obrazovanja u određenu zajednicu, pogotovo onu koja je toliko propatila, tada moramo imati na umu tri temeljna cilja obrazovanja: prvi je kvalitetno obrazovanje, drugi je da manjinsko obrazovanje služi za učvršćivanje, njegovanje i upoznavanja vlastitog identiteta, a treći je integrativna funkcija škole. Za taj treći cilj kao da postoji slijepa pjega, njega se zaboravlja - kaže Čorkalo Biruški, koja smatra da odgovornost za to leži na hrvatskoj i srpskoj strani.

Vukovar treba politiku umjerenosti. Bez vrlo širokog konsenzusa i uključivanja roditelja, djece, nastavnika i prosvjetnih stručnjaka nema načina da se pristupi reorganizaciji obrazovanja – tvrdi socijalna psihologinja Dinka Čorkalo Biruški

- Ovoga trenutka pozicije su toliko ukopane da nema sluha ni volje za aktivnim dijalogom. Vukovar od ranije, a pogotovo sada, treba politiku umjerenosti. Ne bi trebalo biti prebijanja preko koljena. Bez vrlo širokog konsenzusa i uključivanja roditelja, djece, nastavnika, prosvjetnih stručnjaka, psihologa i sociologa nema načina da se pristupi reorganizaciji obrazovanja u tom gradu - dodaje ona.

Umjesto najava velikih promjena, kaže, za situaciju u vukovarskim školama postoje jednostavnija rješenja, kao što je uvođenje zajedničkih izvannastavnih aktivnosti u daleko većoj mjeri od postojeće.

- Riječ je o nužnoj, sustavnoj promjeni koja bi donijela dobro cijeloj zajednici. Sva relevantna istraživanja dokazuju da je međugrupni kontakt najbolji način da se smanji animozitet. On se mora odvijati po određenim uvjetima, a škola je ta koja ih zadovoljava. Sigurna sam da su prosvjetni radnici i djeca spremni na takav izazov. Međutim, to treba biti sustavno organizirano i s vrlo jasnom odlukom da se to radi u interesu sve djece. Pritom nitko ne smije osjećati prijetnju ili doživjeti da je bilo koje njegovo pravo uskraćeno. Zadovoljavati se time da se djeca vide na odmoru i po sportskim klubovima nije dovoljno da bismo ih integrirali i omogućili im da budu jednostavno samo vršnjaci, a ne Hrvati ili Srbi - zaključuje Dinka Čorkalo Biruški.