Sedamdesetak bivših radnica Orljave, tvornice koja je prije skoro godinu dana gurnuta u stečaj, okupilo se prošlog tjedna ispred tvorničkog dućana u Požegi. Radnice se pred dućanom okupljaju još od prosinca i planiraju nastaviti sve dok im hrvatska vlada i njemački brand Olymp ne isplate dugove. U ovih pola godine izlaženja na požeške ulice radnice su svoje priče ispisivale na transparente, pozivale, prozivale vlast i medije. Osmi mart osam je radnica provelo pred zatvorenom tvornicom, zahtijevajući još jednom da im Vlada i Olymp isplate otpremnine. Isti su zahtjev ponovno uputile ovoga mjeseca pred Orljavinim dućanom.
U njihovu kampanju uključene su sve organizacije inicijative Clean Clothes Campaign (CCC), kao i više stotina organizacija potpisnica kampanje #PayYourWorkers (Platite svoje radnike), usmjerene prema svim modnim brendovima koji su pod izlikom pandemije otpustili radnice i radnike te im ostali dužni plaće ili otpremnine. CCC je međunarodna inicijativa pokrenuta 1989. godine i posvećena poboljšanju uvjeta rada u tekstilnoj industriji, a okuplja više stotina organizacija i sindikata širom svijeta.
- Na sindikalnu inicijativu radnice su od lokalne samouprave pred Uskrs dobile jednokratnu socijalnu pomoć, zbog čega smo zahvalni. Ali Vlada i Olymp još se nisu iskazali. Naša kampanja ide dalje, prva je ove vrste u Hrvatskoj i možda izgleda da ide sporo, ali neki pomaci se vide. Olymp pomalo osjeća pritisak, žalili su se da ih se stiska - kaže nam Tomislav Kiš, glavni tajnik Novog sindikata koji godinama zastupa radnice Orljave.
Komentiramo i vijest objavljenu ovoga mjeseca na Odboru vjerovnika Orljave, a ta je da je đakovačka firma Hemco potpisala ugovor o zakupu poslovnih prostora i tvorničke opreme te da bi trebala zaposliti četrdesetak radnica.
- Ovo s Hemcom se čini kao poruka Vlade, u stilu – dali smo vam nešto, igrajte se time, nama je bitno da vrući krumpir bacimo dalje. Ono što kod nas budi skepsu u vezi Hemca je stav koji su prema nama prezentirali kad smo razgovarali, a to je zasad bilo samo jednom. Konkretno, ne znamo kakvi će biti uvjeti radnih mjesta i pribojavamo se onih starih gesla da je "bitno samo da ljudi rade, samo da proizvodnja ide dalje". Stav je našeg članstva da za minimalac i pod istim uvjetima kakvi su prije bili u Orljavi jednostavno ne žele raditi, jer to nisu kvalitetna radna mjesta - govori Kiš.
Dok nisu poznati kriteriji po kojima će se radnice zapošljavati, dok se ne vidi prijedlog ugovora o radu, dok radnice ne budu znale visinu plaće, ništa u vezi ponude Hemca nije razlog za slavlje. U razgovoru s Kišem dotičemo se i straha od odmazde prema onim Orljavinim radnicama koje su čitavo vrijeme bile sindikalno aktivne.
- Pretpostavljamo da će kriteriji biranja radnica biti nama nepoznati i da neće biti onakvi kakve bismo mogli nazvati sindikalnim kriterijima. Vodit će se računa možda o tome koliko radnice imaju godina, o sindikalnoj ili političkoj pripadnosti, a najmanje o kvaliteti pojedinih radnica koju su iskazivale u radu prije odlaska Orljave u stečaj. To su naše trenutne spekulacije, ali ništa ne možemo sa sigurnošću tvrditi. Ovako razmišljamo temeljem prijašnjih iskustava - zaključuje Kiš.
Kako konkretnih informacija za radnice od Hemca nema, ostaje im samo da same nagađaju, a povijest ovakvih "poslodavnih tajaca" uči nas da se u njima obično gradi teren za izrabljivanje. Radnice Orljave zato najavljuju da će uskoro opet za Zagreb.
