Crnogorski izborni triptih, koji je započeo sa lokalnim izborima krajem 2022., a nastavio se predsjedničkima u martu te zaključio s parlamentarnim u junu ove godine, zaokružio je pad DPS-a i Mila Đukanovića te dolazak Pokreta "Evropa sad" (PES) na prvu poziciju. Uspjeh na lokalnim izborima, prije svega u glavnom gradu, PES je kapitalizirao na predsjedničkim izborima, a kako i da li će uspjeh kapitalizirati i nakon parlamentarnih izbora nije baš najjasnije. Osvojili su oko 26 odsto glasova, odnosno 24 mandata, a za formiranje vlade potrebna je 41 ruka, pri čemu im rezultati ostalih opcija kompliciraju računicu. Ukratko to izgleda ovako: Koalicija "Zajedno" koju predvodi DPS dobila je 23 odsto glasova, odnosno 21 mandat, koalicija "Za budućnost Crne Gore", koja je činila temelj i upokojenog prosrpskog Demokratskog fronta, osvojila je 15 odsto i 13 mandata. Zatim slijedi koalicija Demokrata i Građanskog pokreta URA aktuelnog premijera u tehničkom mandatu Dritana Abazovića sa 12,50 odsto i 11 mandata, a tu su još Bošnjačka stranka sa 7 odsto i šest mandata, dok je koalicija Socijalističke narodne partije i Demosa dobila 3 odsto i dva poslanička mjesta, kao i stranke albanske i hrvatske manjine. Da je do proste matematike lako bi. Ovdje se uzimaju i druge varijable – tko, koga, sa kim, zašto, kako... A birači? Na izbore ih je izašlo tek nešto više od 50 odsto, najmanje od uvođenja višestranačja. Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević smatra da nije riječ o zamoru, već da je to poruka "građanstva političkim partijama i pokretima u smislu kazne zbog iznevjerenih očekivanja i nataloženih razočarenja".
- Takođe, dio političkih aktera koji je svoje političko bivstvovanje gradio dominantno na kritici DPS-a i Đukanovića izgubio je to uporište time što je DPS otišao u opoziciju, a od skoro i Đukanović u političku penziju, i nije uspio da izgradi svoje pozicije na drugim pitanjima - objašnjava Uljarević za Novosti.
Na ključno pitanje o sastavu buduće vlade još nema konkretnog odgovora, a opcije su razne. Kao najstabilniju vladu Uljarević navodi onu koju bi činili PES i DPS, uz manjine i Demokrate.
- Ali takva vlada nije izvjesna, "jer da bi stranke postavgustovske većine (stranke koje su činile vladu Zdravka Krivokapića nakon što je DPS u avgustu 2020. izgubio izbore) ili one nastale na tom talasu ušle u takav aranžman sa DPS-om potrebno je mnogo smjelosti koje one nemaju". Drugu opciju predstavljala bi koalicija PES sa strankama postavgustovske većine i manjinama, ali ostatak nekadašnjeg DF se ne uklapa u priču o posvećenosti EU integracijama i evroatlantskom opredjeljenju, a i manjine bi prema tome imale rezervu. Iz toga slijedi kombinacija PES sa manjinama i Demokratama i SNP, što bi imalo većinu, ali tanku. Ukratko, sve osim prve kombinacija je nestabilno i može voditi novim izborima. Tu bi najviše profitirao sadašnji premijer u tehničkom mandatu Abazović, kojem bi time bio produžen tehnički mandat za još šest do devet mjeseci. On postaje potpuno ovisan o moći i posvećeno se bori za svaki dan, sedmicu ili mjesec daljeg uživanja u vlasti - upozorava naša sagovornica.
Postoji i opcija koalicije sa URA-om, ali otrovne strelice koje su u toku kampanje iz URA i PES jedni drugima slali kao da su za sada ovu opciju isključile. Iz URA-e su optužili lidera PES-a Milojka Spajića da je kampanju financirao novcem uhićenog južnokorejskog "kralja kriptovaluta" Do Kwona. To kao da je uticalo i na slabije rezultate od očekivanog, ali i na dobar rezultat DPS koji će imati tek tri poslanika manje od PES. Takav rezultat je veliki uspjeh - tvrdi Uljarević.
- Na drugoj strani, PES koji je jedno vrijeme rastao kao helijumski balon počeo je da pada, a izuzev manjina pale su i ostale stranke koje učestvuju u vlasti, čime su ih građani kaznili što su najgore prakse iz perioda DPS-a nastavili, čak i agresivnije primjenjivali - pojašnjava ona.
Ne smatra, međutim, da je opet moguća opcija u kojoj bi DPS podržao manjinsku vladu na čelu sa PES jer, ističe, počeli su "značajnije padati otkako su dali podršku Abazovićevoj vladi, pošto su time preuzeli i dio odgovornosti za njegov rad, a nisu imali nikakvu kontrolu." Primjetno je da su tokom ove kampanje ona "krupna" identitetska pitanja stavljena u stranu, ali naša sagovornica ističe da su bila zastupljena na drugačiji način, što je vidljivo kroz rezultate stranaka nacionalnih manjina, posebno bošnjačke. Broj mandata uvećale su i albanske stranke, a "poslije pauze imamo ponovo i hrvatsku manjinu zastupljenu preko nacionalne stranke", kaže Uljarević.
- Okretanje tih manjina prema sopstvenim nacionalnim strankama u tolikim brojevima, u jednom građanskom društvu, ukazuje da se manjine osjećaju ugroženo i se ispod privida multikulturalnosti kriju mnogi problemi - zaključuje ona.
