Ovogodišnja, ukupno deseta po redu memorijalna umjetnička intervencija u Spomen-parku Dotrščina, ujedno je i posljednja u ovom nizu. Na inicijativu Virtualnog muzeja Dotrščina, odnosno njegova pokretača Saše Šimprage, od 2013. svakoga rujna, povodom Svjetskog dana mira, umjetnica ili umjetnik odabran putem javnog natječaja na ulazu u dotršćinsku šumu postavlja ili izvodi rad posvećen žrtvama fašizma i u spomen na tisuće onih čiji je život upravo na ovoj lokaciji nesmiljeno prekinut nasilnom smrću u mračnim godinama sistemske provedbe ustaškog zločina. U posljednjoj dekadi u Dotrščini su snažnom simbolikom prožete, ali decentne i jednostavne intervencije realizirali autorice i autori kao što su Slaven Tolj, Sandra Sterle, Davor Sanvincenti, Tonka Maleković i Gildo Bavčević, a lanjski je rad prvi koji je nosio autorski potpis stranog umjetnika, i to na europskoj art sceni sve istaknutijeg kosovskog umjetnika Dritona Selmanija.
Ambijent dotršćinske šume, pokazalo se u ovih deset godina, stimulativno je vrelo inspiracije i čvrsta referentna točka u svim dosad izvedenim intervencijama koje su u sjenovitom zelenilu sedamdesetak godina starih stabla, zasađenih na tlu nekadašnje šume posječene upravo u vrijeme masovnih ustaških zločina, na mjestu najmasovnijeg stradanja u novijoj povijesti Zagreba, tragale za rafiniranim poveznicama između krajolika i čovjeka, memorije i ljudskog života. Najnovija intervencija, čija je autorica slikarica Diana Sokolić, dotršćinske žrtve povezuje sa zvjezdanim nebom. Informaciji o okvirnom broju od sedam tisuća ljudskih života ugašenih u Dotrščini Sokolić pronalazi pandan u podatku da ljudsko oko u idealnim uvjetima na noćnom nebu može uočiti isto toliko zvijezda. U kraćoj šetnji između Bakićeva i Ružićeva spomenika, okupljeni posjetitelji na poziv umjetnice u tišini su brojali vlastite korake. U ovoj diskretnoj procesiji, praćenoj tihim šuštanjem lišća pod potplatima obuće i nečujnim odbrojavanjem koraka, svijest o zastrašujućem, teško pojmljivom opsegu ustaškog zločina dobila je priliku postati intenzivnijom. Na simboličkoj karti neba podijeljenoj posjetiteljima, koju je oblikovao dizajner Niko Mihaljević, zvijezde su pak preimenovane po dotršćinskim žrtvama. I snažnu naoblaku, koja je naposljetku i prekinula dio planiranog programa, Sokolić je protumačila u simboličkoj maniri – kao i dalje vrlo aktualnu opasnost od povijesnog revizionizma i od zatiranja sjećanja, s čime je Dotrščina kao memorijalno mjesto posljednjih desetljeća kontinuirano suočavana.
Snažna simbolička dimenzija svjetlosti i njezina uloga u stvaranju memorijalnih ambijenata univerzalno je prepoznata i široko primjenjivana, pa tako i u samoj Dotrščini. Jedna od izvedenih intervencija – ona Zorana Pavelića, realizirana 2017. godine – izravno je operirala sunčevom svjetlošću kako bi u afirmaciji simboličke opreke između svjetla i tame istaknula univerzalne vrijednosti poput slobode, života i empatije. Sunčevu svjetlost kao simbolički medij vješto je iskoristio i Vojin Bakić kada je nekih pet desetljeća ranije u Dotrščini postavio svoje monumentalne skulpture kristalnih formi na čijoj se ulančanoj površini sunčeve zrake raspršuju u impresivne svjetlosne senzacije.
Rezimirajući prvih deset godina aktivnosti Virtualnog muzeja Dotrščina, pokrenutog kako bi se tada posve zapušten i ideološkim vjetrometinama prepušten dotršćinski spomen-park otrgnuo zaboravu javnosti, valja istaknuti da su proplamsaji pozitivnih promjena i te kako primjetni. Dio zagrebačke kulturno-umjetničke scene prisjetio se ili upoznao s poviješću ovog mjesta, posjet Dotrščini uvršten je u kurikulume nekoliko zagrebačkih škola, a čelni ljudi grada napokon ondje i službeno odlaze odati počast žrtvama fašističkog režima. No premda je ciklus privremenih memorijalnih umjetničkih intervencija sada zaključen, zadatak održavanja i prenošenja sjećanja i dalje ostaje kao stalan imperativ na plećima svakoga od nas.
