Festival tolerancije je prvi filmski festival koji se održava nakon korona-krize. S kakvim ste se iskušenjima sretali u njegovoj organizaciji?
Organizacija je bila izuzetno izazovna. Pripremili smo sedam varijanti programa, pa čak i digitalnu, međutim kako je epidemiološka slika bila dobra, odlučili smo se za održavanje festivala od 28. lipnja do 4. srpnja na Bundeku. Zadnjih nekoliko dana prije datuma otvaranja epidemijska slika se pogoršala i vagali smo da li da festival odgodimo ili ne. Uz naše stalne poruke, ove godine poručujemo da moramo naučiti živjeti s koronom i svime što ona donosi. Zato smo poduzeli sve mjere da zaraze ne bude. Organizirali smo festival na otvorenom, za publiku predvidjeli 500 mjesta, iako u amfiteatar može stati 2.500 do 3.000 ljudi. Držimo se svih propisa, doslovno svaki sat pratimo preporuke, naši volonteri su zaštićeni maskama i vizirima, pripremili smo dezinficijense i maske za posjetitelje, koje nastojimo zaštititi. Zadovoljna sam medijskom pažnjom. Mediji su nas dobro pratili, što je i doprinijelo dobroj posjeti na otvaranju.
Koje teme prevladavaju u ovogodišnjem izdanju?
Uz standardne teme kojima se bavimo od osnivanja, ove godine smo uvrstili i, uvjetno rečeno, ženske teme, uključujući ženska prava, s obzirom na to da su se ona u predizbornoj kampanji u istupima nekih kandidata i stranaka dovodila u pitanje. Naravno, bavimo se i novim pojavama fašizma i rasizma, kao i odnosa prema izbjeglicama i odnosima različitih kultura. Kako je ovaj festival pravo mjesto da se o tome razgovara, na te teme smo pripremili dva ‘Tolerance Talka’ s eminentnim sudionicima. Ovogodišnje izdanje je open-air, od filmova do svih popratnih sadržaja, pa je tome prilagođen i program, uključujući filmove koji su malo lakši za gledanje. Naravno, kako je jedan od osnovnih zadataka festivala da podsjeća na zla holokausta i šalje poruku da se ona ne smiju ponoviti, imamo i filmove koji evociraju tu temu. Naš stalni zadatak je promicanje tolerancije i različitosti, zbog čega smo ove godine pozvali desetak nevladinih organizacija, među kojima i one koje se bave ljudskim pravima, da predstave svoj rad. Le zbor je, nažalost, otkazao nastup, što razumijemo, ali ostaje zbor Domaćigosti u kojem zajedno pjevaju izbjeglice i stanovnici Zagreba.
U okviru festivalskih događanja tokom proteklih sedmica moglo se na internetu vidjeti više igranih i dokumentarnih filmova o izbjeglicama. Kakva je bila njihova gledanost?
U suradnji s UNHCR-om Hrvatska, putem tih filmova progovaramo o izbjeglicama koji se sada manje pojavljuju u medijima i zagovaramo njihovo pravo na dom, mir i sigurnost. Ljudi s tim isprva nisu bili upoznati pa je gledanost bila slabija, ali se u međuvremenu povećala, što se vidi po broju klikova. Ti filmovi su i sada dostupni jer festival nema prava na njih, ali ih bira i preporučuje za gledanje.
