Pred nama je novi popis stanovništva: možete li pretpostaviti kakvo će biti brojčano stanje među pripadnicima srpske zajednice Slunja?
Građanki i građana srpske nacionalnosti ima po svim područjima koja administrativno spadaju pod grad Slunj, no najviše nas je unutar mjesnih odbora Veljun i Primišlje, koji obuhvaćaju više sela i zaselaka. Ne mogu reći točan broj stanovnika, jer se mnogo toga promijenilo u deset godina od popisa 2011. No procjenjuje sa da u i oko Slunja prebiva oko 4.000 ljudi, od čega je nas Srba približno desetak posto, odnosno između četiri i pet stotina. U odnosu na spomenutu godinu taj je broj smanjen, jer su se ovamo vraćali uglavnom stariji, koji su u međuvremenu umirali. Dobna struktura stanovništva je i dalje nepovoljna, jer je puno mladih otišlo u druge zemlje EU-a u potrazi za kruhom i boljim životom. Voljeli bismo da se ovi prostori budu naseljeni ljudima, neovisno o njihovoj nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Pusti su krajevi najgori.
Lani je obnovljen dio prostorija slunjskih mjesnih odbora. Je li to bar donekle pozitivno utjecalo na teške životne uvjete ovdašnje zajednice?
Ništa se posebnog nije događalo prošle godine, jer nas je epidemija Covida omela u planovima i zacrtanim aktivnostima. Vesele podaci da je ono malo zaposlenih mlađih ljudi zadržalo svoja radna mjesta, odnosno da i dalje zarađuju za život svojim radom, unatoč tome što bi bilo dobro da se zaradi više. Većina je u tom smislu orijentirana prema Karlovcu, no neki rade u ovdašnjim poduzećima, primjerice u nekadašnjoj Jugoturbini u Mrzlom Polju ili u pogonu Karlovačke pivovare, privatnim tvrtkama ili trgovinama u kojima su uglavnom zaposlene žene s trgovačkom ili drugom srednjom školom. Moram reći da su se uvjeti života ipak popravili, jer su članovi mjesnih odbora protekle četiri godine bili prilično aktivni, a i naše manjinsko vijeće im se pridružilo, pa smo često zajedno i uporno istupali, makar pritom nekome dosađivali. Zahvaljujući tome, putovi su se redovito nasipavali i puno je kilometara asfaltirano. VSNM je već treću godinu financiran putem gradskog budžeta, pa smo tako za ovu dobili 15 hiljada kuna, što nam je dovoljno za rad i aktivnosti. Dakako, da je sredstava više, to bi išlo u prilog našim planovima, ali smo svjesni toga da se ništa ne može preko noći. Pomaže nam i SNV, pa dio novca preusmjeravamo u Primišlje, gdje sljedeće godine namjeravamo dosta toga učiniti, uz ostalo u zgradi tamošnje škole renovirati bar jednu prostoriju za rad Mjesnog odbora i okupljanje građana. Dakle, borimo se, barem mi nešto mlađi: organiziramo radne akcije, uređujemo naša groblja, održavamo spomenike i komemoracije našim žrtvama.
A što je s prostorijama MO-a u Veljunu, nastavljate ih uređivati?
Da, iako dosta toga moramo raditi sami. Nasreću, naši se ljudi u puno toga razumiju, pa smo lani uredili prostoriju VSNM-a, a ove smo godine uspjeli prikupiti za materijal potreban za obnovu hodnika i dijela krova. Namjera nam je doskora zamijeniti još jedan dio stolarije, pa se nadamo da ćemo dogodine za to dobiti više novca, možda čak i dvostruko više od 11.000 kuna uloženih u PVC-prozore i vrata ili sedam hiljada potrošenih za druge radove. Od ostalih aktivnosti, izdvajam novu ploču na zgradi MO-a i VSNM-a te obnovu natpisa na antifašističkom spomeniku uz cestu D-1.
Kako surađujete s novoizabranom vlašću Slunja i kakvi su međunacionalni odnosi u cijelom kraju?
Suradnja s donedavnim vlastima bila je dobra, a nadamo se takvoj i s novom garniturom predvođenom gradonačelnicom Mirjanom Puškarić, koja je dvije godine bila direktorica Crvenog križa, dok smo kroz program Zaželi! pomagali starijim sugrađanima. Upoznala sam je kao korektnu suradnicu, pa vjerujem da ćemo u istom tonu i dalje surađivati, baš kao i sa svim gradskim službama. Što se međunacionalnih odnosa tiče, tu nema nekih tenzija. Za kraj, podsjećam da se u početku oktobra održavaju dopunski izbori za jednog člana ili članicu MO-a Veljun te za predstavnika naše zajednice u slunjskom Gradskom vijeću, a to nam je šansa da u još većoj mjeri poboljšamo živote ljudi.
