Nedavno ste izabrani za novog predsjednika Primišlja, jednog od mjesnih odbora u sklopu Slunja: predstavite ukratko čitateljima Novosti sebe i saziv MO-a kojem ste na čelu?
Rođen sam 1974. godine, a od 2004. sa suprugom i četvero djece živim u Primišlju. Bavim se poljoprivredom, točnije stočarstvom, pa na svom OPG-u trenutačno uzgajam dvije stotine crnih slavonskih svinja. Mjesni odbor našeg sela ima četvero članova, a sastanke održavamo u učionici Osnovne škole, koju smo prilagodili našim potrebama. Trenutačno je u Primišlju svega četrdesetak prijavljenih stanovnika, mahom starijih osoba, iako naš MO obuhvaća prilično velik teritorij: prije sukoba devedesetih, u selu koje se još diči svojom antifašističkom prošlošću bilo je oko tri tisuće žitelja i žiteljki, pa je ovdašnju školu nerijetko pohađalo i po tristo đaka. Danas se većina radno sposobnog stanovništva bavi poljoprivredom, najviše stočarstvom, odnosno mljekarstvom i uzgojem krava i ovaca.
U kakvom vam je stanju osnovna infrastruktura i kakvi su ostali životni preduvjeti vaše zajednice?
Nemamo se čime pohvaliti. Škola ne radi, nemamo ambulantu opće i dentalne medicine, baš kao ni trgovinu i poštu, pa po sve što nam treba moramo do Slunja. Javni prijevoz također ne postoji i ljudi su prisiljeni snalaziti se kako god umiju, unatoč tome što s gradskim vlastima imamo korektnu suradnju. Telekomunikacijskih signala nema ili su slabi, ali zato barem makadamske putove redovito nasipavaju i zimi čiste od snijega.
Kažete ipak da je suradnja sa slunjskim vlastima i gradskim službama dobra?
Što se tiče službenog odnosa gradske vlasti prema ovom mjesnom odboru, mogao bih čak reći da je on odličan. Premda je cijelo selo u Oluji doslovce uništeno, zajedno s nekadašnjom tvornicom, većina poratnih zahtjeva za obnovom je odobrena, a potom i realizirana. I trenutačne probleme nastojimo zajednički riješiti, a najveći nam je još uvijek nedostatak pitke vode, odnosno vodoopskrbne mreže. U blizini je Mrežnica, a ljudi se vodom opskrbljuju iz nekoliko prirodnih izvora i vrela. No oni ljeti nerijetko presušuju, pa nam se voda doprema vatrogasnim cisternama. Da bi se problem s vodopskrbom trajno riješio, postoji nekoliko mogućnosti financiranja izgradnje vodovoda, no za njih se valja dobro pripremiti, pa je izvjesno da će do finalizacije rješenja proći dosta vremena.
Mrežnica je jedan od turističkih potencijala vašega kraja: čini li Mjesni odbor štogod u tom smjeru?
Već smo po cijeloj Evropi poznati po festivalu tehno-glazbe koji se održava pored nas, uz jednu od zasigurno najljepših hrvatskih a možda i europskih rijeka. Međutim, ona se prečesto nekontrolirano i bez ikakvog nadzora iskorištava, kako od strane naših ljudi, tako i od stranaca. Stoga smo se povezali s turističkim zajednicama Slunja i Karlovačke županije, pa nastojimo zajednički osmisliti pravni način da od uživanja u tom prirodnom resursu svi imamo neke koristi. Osim zarade za Primišlje, takvim bismo okvirom mogli bolje zaštititi rijeku i njezine slapove, već dobrano oštećene sedrene barijere preko kojih se prelijeva još uvijek čista voda. Mislim da bi najprikladnija bila svojevrsna koncesija, u sklopu koje bi se svim domaćim i stranim agencijama koje ovamo dovode turiste naplaćivala naknada za rafting, kupanje i ostalo komercijalno iskorištavanje Mrežnice, od čega mi ovdje ništa ne dobivamo, što u ostalom dijelu Evrope baš i nije moguće. Sve takve aktivnosti trebalo bi zaustaviti pa prvo pravno regulirati, jer štetu sada trpe vlasnici zemljišta uz rijeku, dok brojna vozila oštećuju postojeće putove. Da se to regulira, stanovnicima Primišlja omogućilo bi se da se bave seoskim turizmom i ekološkim uzgojem hrane, pa bismo svi na neki način profitirali i imali koristi od Mrežnice.
