Do prije samo nekoliko godina Ivana Pavić (32) iz Zagreba bila je voditeljica tima u Centru za financijska vještačenja gdje je otkrivala financijski kriminal. Radila je i u velikom konzorciju na najvažnijim državnim infrastrukturnim projektima. Karijera perspektivne ekonomistice bila je u konstantnom uzletu, ali život je za nju posložio neke druge planove. Zagrebački asfalt i svoje radne kolektive zamijenila je za brdoviti Kordun i četiri konja. Prije velike životne odluke, Ivana o poljoprivredi i selu nije znala gotovo ništa. Cura iz gradske sredine koja se, kako kaže, u djetinjstvu toliko gnušala prirode da nije htjela bosim nogama hodati po travi, danas barata motornom pilom, čisti ispod svojih konja i melje im zob za ručak. Prije nešto više od četiri godine odlučila je sebi dati šansu izvan Zagreba, pa je tako kupila imanje u Primišlju kraj Slunja.

- Nikad mi se nisu previše sviđali moji poslovi, radila sam danonoćno. A na selo se nisam odlučila jer sam pretjerano hrabra, obiteljska tragedija me navela na promjenu. Pokojni suprug i ja smo sa strane bili i poduzetnici, imali smo velike planove. S ušteđevinom koja mi je ostala nakon svega imala sam novac za stan u Zagrebu. Potječem iz Hercegovine, znate li koliko je hercegovačkoj obitelji važno da imaš stan u Zagrebu? Premišljala sam se oko toga, a u to vrijeme sam krenula na jahanje i zaljubila se u konje, provodila sam puno vremena u prirodi. I tako mi je sinulo: zašto ne bih kupila neku zemlju umjesto stančić u gradu? Kroz EU fondove sam vidjela sve mogućnosti za poljoprivredu. Razmišljala sam, Europa će mi pomoći da si to priskrbim. S druge strane, nema takve mjere koja će nam pomoći da kupimo stanove - priča Ivana.

Dolaskom u novi komšiluk, odlučila je da svoje znanje i iskustvo usmjeri u pisanje projekata za poljoprivredne EU fondove. Kaže da su joj natječaji veliko veselje, da taj posao nikad ne bi mogla napustiti. Voli kad netko dobije sredstva i uloži ih u nešto što mu treba. Prvo je krenula od Primišlja, sela od jedva 30 pretežno starih stanovnika. Sve skeptične susjede je nagovorila da osnuju OPG-ove i da se prijave na natječaje uz njeno savjetovanje. Ljudi nisu bili upućeni u fondove, pitali su je što je to, je li to kredit, ma tko će to vraćati?

- U zadnjih godinu i pol u Primišlju sam napravila pomake, povukla sam šest milijuna kuna iz fondova. Susjedi u našem malom selu sad voze nove traktore, jače i veće nego u Komunalcu, grade se štale. Hodam po selu i sve oko sebe tjeram da se prijave na natječaj, hajde, idemo, ekipa, prilika je! Svi koji su se prijavili na mjeru 22 su dobili novce. Za selo je iznos od 8000 eura jako dobar - ponosna je Ivana.

Ispočetka su ljudi bili sumnjičavi prema njoj, mislili su što će ovdje tako mlada i sama žena? Stekla je dojam da su pojedinci uvjereni da ju je netko poslao, da nisu to baš čista posla. Ona na sve to odgovara šaljivo – ja sam samo jedna luda iz Zagreba! S običnim ljudima i službenicima u Slunju izgradila je korektne odnose, ali ima otežanu komunikaciju s gradskim rukovodstvom.

(Foto: Boris Ščitar/PIXSELL)

- S političarima nisam u harmoničnim odnosima. Grad Slunj favorizira samo jednog konzultanta za EU projekte. Ukazala sam im na nepoštenu tržišnu utakmicu, ali do danas je na njihovoj web stranici samo jedna firma. Kontaktirala sam po tom pitanju pučku pravobraniteljicu kako bih zaštitila svoja prava. Postupak je u tijeku. Bili su i natječaji za izgradnju društvenih domova i opremanje DVD-a, ja sam besplatno nudila svoje usluge Gradu, da se nešto od toga obnovi, ali nisam dobila odgovor. Grad je propustio tu šansu - objašnjava Ivana.

No i pored toga ona uspješno gura svoj posao. Oprema ured u Slunju u kojem pruža svoje usluge, organizira sastanke i radionice s poljoprivrednicima iz cijele Hrvatske. Njene usluge se mogu pronaći na stranici poljoprivrednica.hr.

Uz brigu o konjima i raspisivanje projekata, Ivana će uskoro steći još dvije diplome. Trenutno pohađa magisterij na Agronomskom fakultetu i poslijediplomski studij za pripremu i provedbu EU projekata. Na Agronomiji je izučila trajne nasade jer želi podići ekološki uzgoj oraha, trešanja i duda. Shvatila je da bi se na kršnom terenu dud dobro primio. Paralelno s trajnim nasadima rješava poljoprivredno zemljište. Ima 25 hektara u svom vlasništvu i isto toliko je dobila u zakup. Kroz naredne dvije godine planira zasaditi 30-ak hektara raznog voća.

U selu je, kako to obično biva, veliki problem s neuređenim vlasništvom, a u Slunju su zemljišne knjige u katastrofalnom stanju. Ivana priča da su skuplje usluge geodeta od zemlje. Osim toga, seoska infrastruktura ne postoji.

- Primišlje je zaboravljeno, centar je polurazrušen, zgrada bivšeg Doma zdravlja se raspada. Imamo asfaltnu cestu od Slunja do Ogulina, ali se loše održava. Svako malo se stvore rupe, ostajemo bez amortizera. Realno, za to bismo se mogli obratiti policiji i tražiti odštetu. A makadamska cesta u selu je kompletno u rasulu. To se malo uredilo ljetos. Preko zime po tom makadamu ne možemo ni voziti. Obećali su da će ukloniti raslinje sa strane. Prije je bilo jedno proljetno i jedno zimsko nasipavanje šljunka, a sad ni to. Put se raspadne s prvom kišom. Ne možemo osnovne stvari dobiti. Nema ni vodovoda. U prostornom planu nema programa za mjesta koja su napuštena - objašnjava Ivana.

Dodaje da se nešto od toga može riješiti putem fondova, ali da se jedinica lokalne samouprave mora na to prijaviti i za početak pristati. Komentiramo kako je sve stvar političke volje.

Kada nema natječaja, Ivana je u potpunosti posvećena svom OPG-u. Njene dvije arapske kobile i dvije hrvatske posavke su joj najvažnije. Životinje nisu zahtjevne za održavanje dok ima vegetacije. Ljeti im mora osigurati puno vode, a zimi je, kaže, izazovno, jer je nekad manje hrane. Kobile su na Ivaninom imanju slobodne, uživaju u životu i u širokom prostranstvu na desetine hektara. Ipak, ljubimice su svakodnevna obaveza. Ivana kaže da više ne može kao prije kupiti avionsku kartu i tek tako otići u New York, ali to joj, priča, ni ne fali. Od najtežih poljoprivrednih poslova izdvaja rad s mašinama.

- Rukovanje motornom pilom je teško, kombinirku mi je nezgodno voziti na brdovitim dijelovima, a ovdje je sve brdovito. Od traktora imam fobiju jer sam u njemu skoro nastradala, završila sam s polomljenom rukom. Ma, lakše mi je bilo napisati državni infrastrukturni projekt za odašiljače i veze na 770 milijuna kuna, nego što mi je bilo naučiti voziti traktor - pripovijeda Ivana svoje svakodnevne borbe.

 

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma