Novosti

Društvo

Нajбoљи прoфил зa упoзнaвaњe

Дoк љути дeсничaрски jуришници извршнe влaсти oтвoрeнo приjeтe и нajaвљуjу зaбрaнe, углaђeниja пoлoвицa с млaдим кaпитaлистичким лaвoвимa oдгoвaрajућeг Фejсбук-прoфилa кoнструктивнo плaнирa инвeстициje

35aczviz8xjg7qb9wyiqncony24

Пoдузeтник Maтe Римaц и прeмиjeр Tихoмир Oрeшкoвић (foto Željko Lukunić/PIXSELL)

Nitko nije toliko visoko pozicioniran da ga ne bi stigla duga ruka Fejsbuka, nijedna politička zvjerka toliko krupna da se ne bi dala uhvatiti u društvenu mrežu: zaželite li ovih dana ekskluzivni sastanak s kojim od resornih ministara, potpredsjednikom Vlade ili samim premijerom, dovoljno je da – uz privatnu tvrtku – u vlasništvu imate samo još profil na Cukerbergovom servisu. Dalje sve ide glatko: ulogirate se, popišete vlastite frustracije zbog spore hrvatske birokracije, stisnete ikonicu za objavu, pa sačekate da portali, novine i televizije zakotrljaju priču i onaj vaš mali stisak pretvore u veliki medijski pritisak. Sama činjenica da kritizirate nefunkcionalnu javnu upravu u javnosti pritom funkcionira kao dokaz da ste u pravu: već za dan-dva nadležni ministar, Božo Petrov ili Tihomir Orešković zasigurno će vas pozvati u službeni posjet. Ondje zatim uz pratnju reporterskih objektiva razmjenjujete subjektivne dojmove, s političarem šerate poslovna iskustva i međusobno lajkate prijedloge, pa se u zajedničkoj izjavi za medije složite oko toga da Hrvatskoj uglavnom nedostaje reformi, stručnosti i kolektivnog okretanja budućnosti.

‘Rješavanje ekonomskih problema će za sobom povući pozitivne pomake na svim drugim područjima – od socijalnih, etničkih, natalitetnih itd.’, kao što je u službenom dopisu aktualnoj Vladi objasnio popularni poduzetnik Mate Rimac, vlasnik uspješne tvrtke Rimac Automobili, zatraživši sastanak s Oreškovićem ne bi li mu iznio svoje zamisli; kako ovaj nije odgovorio, tekst dopisa objavio je na svome profilu. Čim je doveden pred Fejsbukov zid srama, premijer se pojavio i u Rimčevom autosalonu, pa ondje zadivljeno promatrao elegantni Koncept van, oduševljeno uzviknuo ‘Ovo je čudo!’ i pažljivo slušao dok je mladi entreprener razlagao navode iz svoga dopisa: kako ‘iz insajderskih izvora zna da je jednom našem klijentu premijer jedne istočnoeuropske zemlje osobno došao na razgovor o potencijalnoj lokaciji za novu tvornicu’, kako bi Hrvatska trebala otvoriti industrijsku zonu s posebnim uvjetima za ulaganja u automobilsku industriju i kako je ‘jedan sukses stori dovoljan da inspirira druge’.

Čim je doveden pred Fejsbukov zid srama, premijer se pojavio u Rimčevom autosalonu, pa ondje pažljivo slušao kako bi Hrvatska trebala otvoriti industrijsku zonu s posebnim uvjetima za ulaganja u automobilsku industriju i kako je ‘jedan sukses stori dovoljan da inspirira druge’

Okupljeni novinari, slijedeći dinamični dvojac kamerama i mikrofonima, bili su pritom dovoljno diskretni da ne postavljaju suvišna pitanja. Poput, recimo: na koji vas točno način proizvodnja luksuznih automobila kvalificira za sudove o ‘socijalnim, etničkim, natalitetnim itd.’ pitanjima, zašto su ‘insajderski izvori’ o ‘jednom istočnoeuropskom premijeru’ dovoljni za sastanak sa samim državnim vrhom i treba li, konačno, baš svaki poduzetnik koji se toga sjeti dobiti priliku da s najviših adresa vlasti javno traži specijalne povlastice za industriju kojom se bavi?

Čini se da treba, jer smo već nekoliko dana kasnije upoznali Tonija Katića, ‘poduzetnog Hrvata iz Njemačke’ i Rimčevog intimusa, koji je – inspiriran, valjda, prijateljevim sukses storijem – na svome profilu objavio usporedne fotografije centimetar visoke dokumentacije potrebne za izdavanje građevinske dozvole u Njemačkoj i 21 centimetar visoke hrpice papira potrebnih da bi istu dozvolu dobio u Hrvatskoj, napomenuvši još da ondje birokratska procedura traje samo jedan mjesec, a ovdje čak osam. Ponovno sasvim dovoljno za suspenziju elementarne novinarske radoznalosti: nitko se nije sjetio provjeriti što točno u fotografiranim papirima piše, ni jesu li dva projekta uopće usporediva. I ponovno dovoljno za sastanke na vrhu: prije nego što je gostovao u središnjim vijestima nacionalnih televizija, Katića je na Trgu sv. Marka primio Božo Petrov, a stigao je, praćen kamerama, svratiti i do Hrvatske banke za obnovu i razvitak; dozvolu je, naime, dobio, ali sada ga brinu previsoke kamate na kredit koji mu je potreban za željenu izgradnju turističkih apartmana.

Nakon što se u medijskom prajmtajmu pozabavio pokretanjem svoga biznisa, poduzetnik je dometnuo kako je za njega ‘jedini interes Hrvatska, a ne ni lijevo ni desno’ i dospio pokrenuti Fejsbuk-stranicu pod naslovom ‘Moj prijedlog za bolju Hrvatsku’: ondje sada i drugi poslovnjaci mogu iznositi vlastite ideje i zahtjeve, pa će raspored obaveza čelnih ljudi Vlade, po svemu sudeći, uskoro postati još gušći… Nije da će se oni zbog toga buniti: maleni medijski igrokazi neformalnih dogovaranja sastanaka na društvenim mrežama nude pregršt atraktivnih medijskih momenata – bijes i buku, fejs i bruku – ali nas naposljetku pouzdano vraćaju ekvilibriju dobro poznatih uloga. Poduzetnici su tu asertivni, novinari ne postavljaju nezgodna pitanja, država je troma, mentalitet socijalistički, a istinski interesi uvijek nadideološki: tehnokratsko krilo Vlade, zaduženo za njihovu promociju, dobiva onda priliku pokazati kako je otvoreno spram inicijativa, sugestija, dijaloga.

Pa dok ljuti desničarski jurišnici izvršne vlasti otvoreno prijete, straše građane i najavljuju zabrane, uglađenija polovica s mladim kapitalističkim lavovima odgovarajućeg Fejsbuk-profila konstruktivno planira investicije, razmatra opcije i dogovara niže rate kredita. To ne čudi, jer pravi su poduzetnici oduvijek bili indiferentni prema ideološkim razlikama, njih ne zanima prošlost, oni nisu ‘ni lijevo ni desno’: zašto onda, zaista, ne bi ponudili vlastiti profil da vladajućem kleronacionalizmu nakratko ustupe ljudsko lice?

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više