Prošlo je godinu dana od početka drugog premijerskog mandata Andreja Plenkovića, godinu dana od izborne pobjede koja je uvjerljivošću iznenadila i samog Plenkovića: u tih godinu dana premijer je sasvim etablirao durenje na medije i na građane kao politički stav, a durenje je reakcija na to što se u javnosti ne prepoznaju u dovoljnoj mjeri njegova golema postignuća u spašavanju Hrvatske od zdravstvene kataklizme i ekonomske propasti, od posljedica elementarnih nepogoda i međuetničke mržnje proizišle iz rata, od opozicijskih nesposobnjakovića i eventualnih sigurnosnih prijetnji iz zraka. Kad se sve zbroji i oduzme, što se tiče prošlih dvanaest mjeseci, ispada da je Plenković zadnji koji ima pravo da se duri.

"Da se mene pita, ne bih potrošio više ni jednu kunu na kampanju u korist cijepljenja", izjavio je nedavno predsjednik Vlade i pokazao potpuno nerazumijevanje vlastite dužnosti i trenutno najvažnijeg državnog zadatka

 

Covid-19

Plenković i njegov Nacionalni stožer Civilne zaštite, predvođen ministrom policije Davorom Božinovićem, zarana su smislili dva obrazloženja koja su im omogućila da protuepidemijsku borbu, prema potrebi, podrede političkim interesima HDZ-a i aktualne vlasti. Prvo glasi: "Kriv je virus". I drugo: "Balansiramo između zaštite zdravlja i zaštite ekonomije". Prvo je služilo skidanju odgovornosti s vlastitih leđa, a drugo je bilo i jest sredstvo političkog arbitriranja u pogledu restrikcija i ograničenja u pravima i slobodama građana. Ishod je više od 8.200 umrlih od Covida-19, oko dvije tisuće i sto na milijun stanovnika, što je Hrvatsku zasad svrstalo među petnaestak najneuspješnijih zemalja na svijetu.

Što se tiče ekonomije, Vlada je svojim subvencijama, kreditima i ostalim oblicima pomoći uspjela sačuvati veliku većinu radnih mjesta koja su postojala prije korona-krize, na što je potrošeno više od jedanaest milijardi kuna, dok ukupni dosadašnji državni trošak u vezi s epidemijom iznosi oko 34 milijarde kuna, ne računajući ogromne financijske injekcije u neodrživi zdravstveni sustav. Taj novac pribavljen je zaduživanjem, odnosno drastičnim povećanjem proračunskog deficita, što – iz nepoznatih razloga – nikoga previše ne zabrinjava.

Prema nekim procjenama, obnova Banije trajat će desetak godina, ali nitko ne spominje kako će biti namaknuto četrdesetak milijardi kuna potrebnih za tu namjenu, a još se manje govori o idejama koje bi obnovu učinile sredstvom razvoja

 

Potres na Baniji

Malo više od pola godine nakon katastrofalnog potresa na širem području Petrinje, Gline i Siska, obnova gotovo da se nije pomaknula s početne točke. Srušeno je ponešto objekata kojima nije bilo pomoći, ljudi koji su izgubili siguran krov nad glavom smješteni su, uglavnom, u stambenim kontejnerima i mobilnim kućicama, a u znatnijoj mjeri sanirana su jedino krupna infrastrukturna oštećenja. Kako preživjeti vrelo ljeto u metalnom kontejneru? I dokad će ljudi živjeti u takvim uvjetima, koliko još ljeta i zima? Zašto se ne grade stambeni objekti u kojima bi građani, umjesto u metalnim kutijama, čekali obnovu svojih kuća?

Prema nekim procjenama, obnova Banije trajat će desetak godina, ali nitko ne spominje kako će biti namaknuto četrdesetak milijardi kuna potrebnih za tu namjenu, a još se manje govori o konkretnim idejama koje bi obnovu istovremeno učinile i sredstvom razvoja te mehanizmom zadržavanja malobrojnih mladih ljudi na tom području.

 

Obnova Zagreba

Razorni potres u Zagrebu, koji je prouzročio štetu od oko osamdeset milijardi kuna, dogodio se u ožujku 2020., devet mjeseci prije onog banijskog, ali rezultati u obnovi nisu nimalo bolji. Ovih dana ruše se prve kuće koje su označene nepogodnima za obnovu, izdaju se prva rješenja o gradnji i raspisuju se prvi natječaji za izvođače radova. Sve što je dosad popravljeno i obnovljeno zasluga je samih građana koji grade svojim novcem i nadaju se da će im država i Grad Zagreb jednog dana nadoknaditi veći dio troškova. Dodatni problem jest i vidljiva netrpeljivost koju premijer Plenković i ostali HDZ-ovci uzgajaju prema Damiru Vanđeliću, ravnatelju Fonda za obnovu, jer Vanđelić, na kraju, nije pristao biti HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba. Nitko, naravno, još nema ni približno cjelovitu viziju o tome kako će izgledati glavni grad nakon obnove, niti itko zna kako će se naći deseci milijardi kuna za taj posao.

 

Cijepljenje

Dosad je u Hrvatskoj prvu dozu cjepiva primilo nešto više od milijun i petsto tisuća građana, što je 45 posto odraslog stanovništva. Podsjetimo, Vladin plan bio je da se do 1. srpnja ove godine cijepi 55 posto građana: kako sada stoje stvari, taj plan neće biti ostvaren ni do 1. rujna, a za visoki stupanj kolektivne zaštite od koronavirusa potrebno je da se cijepi najmanje 80 posto građana. Nitko u Vladi i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo ne osjeća se odgovornim za taj teški podbačaj u najvažnijem državnom poslu, a ono premijerovo durenje prerasta u ovom slučaju u srdžbu prema građanima koji se ne žele cijepiti ili koji su rezervirani prema vakcini. Vidjet ćemo u kojoj će se mjeri rečena srdžba preliti u konkretne državne mjere protiv necijepljenih, no nije mudro očekivati da će te mjere polučiti velike pozitivne efekte.

Plan od 55 posto cijepljenih nije ostvaren (Foto: Slavko Midžor/PIXSELL)

"Da se mene pita, ne bih potrošio više ni jednu kunu na kampanju u korist cijepljenja", izjavio je nedavno predsjednik Vlade i pokazao potpuno nerazumijevanje vlastite dužnosti i trenutno najvažnijeg državnog zadatka. Već je sad jasno da će se morati potrošiti još brdo državnih kuna i da će premijer ubrzo shvatiti da nisu sišle s uma vlasti u onim državama koje raznim pogodnostima, pa i novčanim nagradama, stimuliraju svoje građane da se cijepe.

 

Europske milijarde

Malo je bilo Plenkovićevih javnih nastupa u prošlih godinu dana u kojima nije naglasio da je Hrvatskoj – zahvaljujući isključivo njegovim lobističkim i pregovaračkim sposobnostima – dodijeljeno više od deset milijardi eura iz kriznog budžeta Europske unije za oporavak od posljedica korona-krize i za stvaranje ekonomije otpornije na eventualne buduće udare slične ovome, a od toga nešto više od šest milijardi eura bespovratnog novca. U tome sigurno ima ponešto istine, ali istina je i to da nitko drugi nije ni mogao lobirati i pregovarati, pa nema mogućnosti za usporedbu, odnosno za samohvalu. Druga je stvar to u kojoj će mjeri Hrvatska uspjeti iskoristiti taj veliki novac, kao i to hoće li projekti u koje će biti usmjeren donijeti razvoj, nova radna mjesta, proizvodnju novih vrijednosti i rast BDP-a. U tom pogledu, hrvatski Plan oporavka i otpornosti 2021. – 2026. malo kome može biti izvor optimizma i ohrabrenja.

 

Sudstvo

Inzistiranje na neovisnosti pravosuđa Plenkovićevo je sredstvo za skidanje vlastite odgovornosti za loše stanje u toj grani vlasti, a kakvo je stanje – uz trajno negativnu percepciju među građanima – ponajbolje govori to što je Zdravko Mamić, odbjegli osuđenik za financijske malverzacije u nogometu, svojim izjavama i dokazima o korupciji u nekoliko tjedana poprilično razbucao Županijski sud u Osijeku.

Zlata Đurđević (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

HDZ-ovo odbacivanje izbora Zlate Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda pokazalo je da Plenković i ovdašnja sudačka elita odbijaju razlikovati nezavisnost i autarkičnost. Pod nezavisnošću se nikako ne može podrazumijevati pozicioniranje sudačke kaste iznad društva, to jest u sferu nedodirljivosti u kojoj suci sami sebi postavljaju kriterije i ne obaziru se na trivijalnosti poput demokratskog legitimiteta. Takvo shvaćanje nezavisnosti nije ništa drugo nego perfidni pokušaj cementiranja kadrovske strukture koju je presudno dizajnirao HDZ i zadržavanje statusa quo kad je riječ o HDZ-ovom utjecaju u pravosuđu.

 

Avioni

Vlada je krajem svibnja konačno donijela odluku o nabavi eskadrile višenamjenskih borbenih aviona: bit će kupljeni rabljeni francuski dvomotorni avioni Rafale F3R – deset jednosjeda i dva dvosjeda – i to će koštati milijardu eura. Ugovor s Francuskom trebao bi biti potpisan do kraja ove godine, a prvi zrakoplovi trebali bi biti isporučeni 2024. godine. I to je gotovo sve što je javnost službeno doznala o tom impresivnom trošku. Nije precizirano čak ni to što sve uključuje cijena od milijardu eura, nije ni naznačeno što sve mora biti izgrađeno na tlu da bi Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uopće moglo prihvatiti francuske avione i potpuno drukčiji borbeni sustav od dosadašnjeg, niti koliko će koštati ti relativno sofisticirani zahvati u vojnoj infrastrukturi. A ti dodatni troškovi mjerit će se u stotinama milijuna kuna.

 

Euro-zona i Schengen

Hrvatska je na najboljem putu da 1. siječnja 2023. uđe u krug zemalja u kojima je moneta euro, a priključenje šengenskom prostoru očekuje se i prije toga, to jest tokom 2022. godine. Premda je riječ o krupnoj promjeni, u Hrvatskoj nema ozbiljnije debate o mogućim negativnim posljedicama uvođenja eura, uza sve nesporne pozitivne efekte, kao što se u našoj kući ne govori ni o prljavom poslu kojim se u protekle dvije-tri godine bavi hrvatska policija da bi dokazala da Hrvatska zaslužuje biti unutar Schengena. Radi se, naravno, o brutalnom, nehumanom i često protuzakonitom postupanju prema migrantima koji pokušavaju ući u Hrvatsku sa sjeverozapada Bosne i Hercegovine, pa nastaviti prema Austriji, Njemačkoj, Francuskoj i Švedskoj. Mnogi migranti na svojim su plećima osjetili što znači kad vlast odluči da viši cilj opravdava sredstva.

Nema službene zabrane ustaške ikonografije (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)

Hrvatsko-srpska normalizacija

Imenovanje Borisa Miloševića iz SDSS-a za potpredsjednika Vlade bilo je dosad najvidljivija manifestacija Plenkovićeve strateške orijentacije prema prevladavanju nepovjerenja i smanjivanju tenzija između Hrvata i Srba, tenzija proizišlih iz ratnih devedesetih i razilaženja u pogledima na ratna događanja. Zbilo se i nekoliko obostranih simboličkih gesti kad je riječ o komemoriranju ratnih žrtava, ali desničarski radikalizam – koji je kulminirao oružanim napadom Danijela Bezuka na Banske dvore u listopadu prošle godine – nije bitnije utišan, niti se izgradnja međuetničkog razumijevanja u ozbiljnijoj mjeri spustila u život s političkih visina i s razine plemenitih načela. A kako i bi kad Plenković i HDZ već mjesecima, ili godinama, oklijevaju s jasnom zakonskom zabranom veličanja ustaških simbola i pokliča: ako jednog dana i napravi taj korak, HDZ će svakako gledati da ga ublaži paralelnom kriminalizacijom javnog isticanja simbola komunizma i Jugoslavije.