U okviru Dana srpske kulture, u prostorijama Prosvjete u Preradovićevoj ulici u Zagrebu, 3. novembra održano je predavanje "Subverzivna pedagogija beogradskog nadrealizma" Aleksandra Boškovića s njujorškog sveučilišta Columbia University. Nakon predavanja održana je i rasprava o nedavno objavljenoj knjizi "Nepredvidiva prošlost budućnosti" u kojoj su učestvovali urednica knjige Ivana Momčilović iz Bruxellesa, historičarka književnosti Biljana Andonovska iz Beograda i novinar Srećko Pulig iz Novosti.
Boškovićevo predavanje baziralo se na djelovanju beogradskog nadrealističkog kruga od početka 20-ih do sredine 30-ih kad su se nadrealisti pod pritiskom kraljevskog režima i hapšenjima većine njih prekinuli djelovanje.
Osnovna tema rasprave bila je nadrealistička knjiga iz 1933. godine "Podvizi družine Pet petlića" koja označava kraj povijesnih avangardi u Jugoslaviji i rezultat je kreacije dvaju istaknutih beogradskih nadrealista - Aleksandar Vučo napisao je stihove, a Dušan Matić predgovor i prateće prozne tekstove o kolažima, koje je složio.
- "Podvizi" predstavljaju jedan od primera avangardnih fotopoetičkih knjiga za decu i redak su primer nadrealističkog romana u stihovima praćenog fotomontažama - rekao je Bošković, koji je govorio i o manje poznatim praksama beogradskih nadrealista, objašnjavao njihovu sklonost ka obnovi dječje književnosti, posebno se fokusirajući na "Podvige", i raspravljao o estetskim i ideološkim konceptima koje su beogradski nadrealisti razvijali i stavljali u službu revolucije, s obzirom da su od početka bili ljevičarsko nastrojeni, kao i subverzivnoj ulozi unutar simboličkih ekonomija suvremenog jugoslavenskog društva.
Na kraju je Bošković govorio kako su i u ratu (Koča Popović) i nakon njega, beogradski nadrealisti imali važnu ulogu u socijalističkom društvu. Koča Popović bio je dugogodišnji rukovodilac, kao i Marko Ristić koji je djelovao u diplomaciji ili Oskar Davičo koji je uz bogato stvaralaštvo niz godina bio urednik u izdavačkim kućama. Što se "Podviga" tiče oni su u 50-im i 60-im doživjeli dva izdanja.
Tema kasnije rasprave bio je tekst Ivane Momčilović "Budućnost (bez) Budućnosti" o prvom komunističkom književnom časopisu za djecu u Kraljevini SHS i jedinstvenom socijalno-političko-znanstveno-fantastičnom-dječjem-utopističkom romanu u nastavcima "Šetnja kroz budućnost" nastalom prije sto godina u kojem se željena budućnost projicira u središte društvene i političke emancipacije da bi školu budućnosti gradila od znatiželje, mašte, osjećanja slobodnih, jednakih, solidarnih i pobunjenih ljudi.
Roman potpisan pseudonimom Mala Zora, objavljen je u Ediciji Jugoslavija "Nepredvidiva prošlost budućnosti", bio je jedinstveni primjerak dječje proletersko-socijalno-utopijske znanstvene fantastike, pogotovo što je nastajao u vrijeme zabrane komunističkog djelovanja, rečeno je u razgovoru.
