Tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća Zapad se spojio s Istokom i na taj način omogućio brojnim guruima uhljebljivanje u različitim sektama i duhovnim grupama. Svako malo bi se pojavila neka nova sveta osoba s novom tehnikom meditacije i svojim sljedbenicima obećavala pristup vratima raja. Zajedno s hipi pokretom i studentskim pobunama, sve je izgledalo kao početak nekog novog, drugačijeg svijeta. No ubrzo je nastupilo veliko razočaranje. Svijet je ostajao kao prije, a većina spomenutih gurua se pretvorila u sebične manipulatore koji su iskorištavali naivnost svojih učenika. Kako su godine prolazile, postepeno se formiralo svojevrsno New Age tržište koje je sada imalo potrebu za nekim novim junacima. Uz pomoć Carlosa Castanede i njegovih romana o avanturama s misterioznim, a možda i izmišljenim duhovnim učiteljem Don Juanom, u svijetu se sve više počela koristiti riječ 'šaman'.
Sama riječ vjerojatno dolazi iz sjeverne Azije, gdje se odnosila na ljude koji su putem dosezanja promijenjenih stanja svijesti odlazili u duhovne svjetove i tamo poticali promjene u interesu svih članova zajednice kojoj su pripadali. U prijevodu, šaman znači 'onaj koji zna', što nas potiče na povezivanje s kasnijom varijantom gnostika u razdoblju neposredno iza razdoblja Isusa Krista. Zanimljivo je da su ime 'onih koji znaju' imali i inicijanti u sklopu različitih misterijskih škola. Po svemu sudeći, šamani bi trebali biti ljudi koji posjeduju iskustvo direktnog kontakta s duhovnim nivoima postojanja.
Živimo u takozvanim tranzicijskim vremenima u kojima su duhovna rješenja iz prošlosti u mnogočemu izgubila svoj smisao, a ona buduća još se ne naziru. Ljudima koji su navikli da im sve bude ponuđeno ovakva situacija stvara nelagodu
Da bi netko mogao postao šamanom, trebao je imati posebna psihička i mentalna svojstva. Tradicionalno su to bile vrlo ekscentrične osobe čija su tijela također odstupala od prosjeka. Šamanima je najčešće jedna noga bila kraća ili su na rukama ili nogama imali dodatni prst. Šamane je često pratila sklonost epilepsiji. Njihova misija nije bila osobna, nego u interesu čitave zajednice, pa se zbog toga vjerovalo da su pod vodstvom određenih viših bića. Često su se budući šamani na početku odupirali namijenjenoj im ulozi, no na kraju bi pobijedila volja spomenutih viših bića. Sama inicijacija uključivala je doživljaj smrti i ponovno buđenje uz sveukupnu promjenu tjelesne strukture.
Iako su šamani u svojoj zajednici liječili druge ljude i poticali povoljne okolnosti za opstanak, ponekad su se i međusobno sukobljavali. Tom prilikom bi preuzimali različite životinjske oblike i borili se do konačne destrukcije nekog od suparnika. Pobjednik bi nakon toga preuzimao magične moći druge strane. Sve to zvuči prilično brutalno i daleko od modernog mita o šamanima koji je stvoren u sklopu tržišta New Age literature, gdje se redovito prikazuju kao vrlo miroljubiva i ekološki osviještena bića koja priskaču u pomoć svakome kome je potrebno. Istinski šamani iz prošlosti bili su nešto posve suprotno. Njihova nepredvidljivost i divljina pomagali su im da izađu izvan zadanih pravila i upuste se u fantastična putovanja.
Glorificiranje šamanizma dovelo je postepeno do pojavljivanja jedne nove kategorije kvaziduhovnih učitelja spremnih da naplate neupućenost svojih obožavatelja. Oni najčešće predstavljaju tradicije u kojima uopće nisu rođeni i pritom putuju svijetom držeći radionice koje obećavaju instant-rješenje problema. Kako bi se sve dodatno mistificiralo, uz uobičajeno bubnjanje koriste se i magične biljke koje nepripremljeni sudionici ceremonija gutaju i misle kako su time ušli u svijet šamanske tradicije. Da ironija bude veća, u svijetu se osnivaju i šamanske škole i akademije koje za pozamašne svote novca obećavaju adekvatnu edukaciju za postizanje svih potrebnih moći. Čak možete dobiti i svjedodžbu o završenom tečaju. Uskoro možemo očekivati i ponude za posao sa specifikacijom 'diplomirani šaman'.
Širenju lažnog šamanizma u svijetu pogodovala je halabuka koja se podigla oko 2012. godine i kraja majanskog kalendara. Očekujući najavljeni kraj svijeta, brojni su ljudi poželjeli doći u kontakt s nekim kompetentnim koji će im pomoći da nakon završne kataklizme u duševnom stanju odu u pravom smjeru. Famozni 21. 12. 2012. je došao i prošao, a ovaj svijet je i dalje nastavio postojati sa svim svojim apsurdima i kontradiktornostima. Oni koji su ranije najavljivali potpunu dematerijalizaciju i dolazak novog zlatnog doba, sada su bez ikakvog pardona počeli pomicati granicu velikih promjena prema budućnosti. Novi kvazišamanizam su na čudesan način počeli koristiti i najnotorniji pristalice teorije zavjere, ističući kako je on put za oslobađanje od sila mraka koje su zarobile ljude i koriste ih za postizanje negativnih ciljeva.
Živimo u takozvanim tranzicijskim vremenima koja su označena posvemašnjom konfuzijom na svim nivoima postojanja. Duhovna rješenja iz prošlosti u mnogočemu su izgubila svoj smisao, a ona buduća još se ne naziru. Ljudima koji su navikli da dolaze na gotovo i da im sve bude ponuđeno ovakva situacija stvara nelagodu. Oni nisu spremni sami kreirati nešto novo, pa panično traže putokaze koji bi im locirali ispravan smjer kretanja. Pritom će se uvijek pojaviti vješti trgovci duhovnošću i prodati im nešto isprazno, ali lijepo upakirano.
