Poznat po tome što je od 7. kolovoza do 10. rujna 1888. godine počinio jezive zločine, ubojica prozvan Jack Trbosjek ostao je više od jednog stoljeća neidentificiran. O njemu su napisane gomile knjiga u kojima su kao potencijalni krivci otkrivani brojni mali i veliki ljudi tog doba, a bio je i tema brojnih filmova. Unatoč svemu, saznanja o toj zagonetnoj osobi nisu se pomaknula dalje od početne točke. Ili možda ipak jesu?
Russell Edwards, amaterski detektiv iz hobija, potrudio se i analizirao šal jedne od žrtava u potrazi za DNK-om okrutnog ubojice. Uz pomoć stručnjaka našao je tragove koji upućuju na Aarona Kosminskog, Židova poljskog podrijetla koji je bio na listi brojnih osumnjičenika. Tri godine nakon ubojstava ovaj mladić je završio u ludnici i tamo ostao do svoje 54. godine, kada je umro od posljedica sifilisa. Russell Edwards je o svojim otkrićima odmah napisao knjigu koja se sjajno prodaje i sigurno mu donosi financijsko zadovoljstvo.
Jack Trbosjek je odgovoran za ubojstva pet prostitutki 1888. godine, koja su počinjena unutar jedne milje i uključivala su četvrti Whitechapel, Spitalfields, Aldgate i City of London u istočnom dijelu Londona. Nikada nije uhićen. U vrijeme napada objavljeno je kako nadimak Jack Trbosjek potječe od pisma koje je napisao netko tko je tvrdio da je mesar iz Whitechapela. Da bi čitava stvar bila još gora, nekoliko pisama ubojica je sam poslao londonskoj Metropolitan policiji, poznatoj kao Scotland Yard, podrugujući se policajcima i njihovom nagađanju u vezi budućih ubojstava.
Tijekom proteklih desetljeća nastalo je nekoliko različitih teorija o identitetu Jacka Trbosjeka, uključujući i one koja prozivaju poznatog viktorijanskog slikara Waltera Sickerta, više poljskih useljenika, pa čak i unuka kraljice Viktorije. Od 1888. godine navedeno je više od stotinu osumnjičenih osoba, čime su se poticali jezivi folklor i zabava koji su pratili ova ubojstva.
Nije jasno kako je Kosminski, sa svojim užasno lošim engleskim, mogao uvjeriti nepovjerljive prostitutke da ga slijede u mrak. Također, Jack Trbosjek je policiji slao vješto napisane uvredljive poruke, koje svojom formom i sadržajem nadilaze znanje poljskog useljenika
Krajem 1880-ih godina londonski East End je bio mjesto koje su građani doživljavali ili sa sažaljenjem ili s krajnjim prijezirom. Unatoč tome što su u tu četvrt dolazili radišni useljenici, uglavnom Židovi i Rusi, koji su tamo započinjali novi život i svoje obiteljske poslove, ona je bila poznata po bijedi, nasilju i kriminalu. Prostitucija je bila ilegalna jedino ako bi njezino upražnjavanje dovelo do uznemiravanja javnosti, pa su tako u kasnom 19. stoljeću seksualne usluge pružale tisuće bordela i jeftinih kuća za iznajmljivanje.
U ono vrijeme, smrt ili ubojstvo neke djevojke iz radničke klase rijetko je objavljivano u tisku ili se o tome raspravljalo u pristojnim društvenim krugovima. Stvarnost je bila takva da su 'dame noći' bile objekti fizičkih napada, što je ponekad rezultiralo i njihovom smrću. Među tim uobičajenim kriminalnim radnjama bio je i napad na englesku prostitutku Emmu Smith, koja je bila pretučena i silovana nekim predmetom od strane četvorice muškaraca. Kasnije je umrla od upale potrbušnice, a zapamćena je kao jedna od mnogih nesretnih žena koje su ubili pripadnici bandi što su za zaštitu zahtijevali novac.
No serija ubojstava koja su započela u kolovozu 1888. godine isticala su se od ostalih kriminalnih djela toga vremena: njihov prepoznatljiv znak bilo je sadističko mesarstvo, što je upućivalo na sociopatski um ispunjen mržnjom. Jack Trbosjek ne bi samo prekinuo život žrtve nožem, već bi i unakazio i ponižavao žene, tako da su ti zločini bili slika njegova gađenja prema cjelokupnom ženskom rodu.
Kada su u jesen 1888. godine njegova ubojstva konačno prestala, građani Londona željeli su znati odgovore, no za njih su bili zakinuti više od jednog stoljeća. Slučaj su pratile brojne smetnje, uključujući nedostatak dokaza i niz krivih informacija i lažnih svjedočenja. Više od 120 godina Jack Trbosjek bio je tema novih priča, a vjerojatno će biti i dalje, bez obzira na najnovije dokaze.
Ne tako davno, 2011. godine, britanski detektiv Trevor Marriott koji je posvetio mnogo vremena istraživanju tih ubojstava, dospio je na naslovne stranice kada mu je Metropolitan policija onemogućila pristup necenzuriranim dokumentima u vezi ovog slučaja. Prema članku iz ABC Newsa iz te godine, londonski policajci su odbili Marriotu dati dosjee s obrazloženjem da sadrže zaštićene podatke o policijskim dojavljivačima, a tvrdili su i da bi predaja dokumenata mogla utjecati na mogućnost budućeg svjedočenja suvremenih dojavljivača. Ukratko, totalno glupa isprika. Svatko normalan bi zaključio kako policija očigledno krije nešto što bi bilo neugodno za objavljivanje, tim više što je jedan od onih na koje se sumnjalo bio unuk kraljice Viktorije.
U tom kontekstu, stručna analiza šala žrtve i DNK analiza mogle bi biti samo zavaravanje u svrhu odvlačenja pažnje. Iako Edwards tvrdi da je Aaron Kosminski traženi ubojica, nije jasno kako je taj mladić, sa svojim užasno lošim engleskim, uopće mogao uvjeriti nepovjerljive prostitutke da ga slijede u mrak. Također, Jack Trbosjek je policiji slao vrlo vješto napisane uvredljive poruke, koje svojom formom i sadržajem nadilaze znanje poljskog useljenika. Izgleda da nas opet žele nasamariti i pritom dobro zaraditi.
