Jedan popularan ezoterijski časopis nedavno je čitateljima na dar nudio moćan amulet pod imenom Marijina ruka. Pritom ih je pokušao uvjeriti kako će ih on zaštititi od negativnih sila i uroka, te donijeti blagostanje i veselje u njihove živote. Iako je već na prvi pogled svima jasno da je riječ o jeftinom marketinškom potezu kako bi se u carstvo lažnih proricatelja budućnosti privukli i naivni potrošači koji se deklariraju kao kršćani, sama Marijina ruka u mnogo čemu ilustrira aktualne trendove prekrajanja starih simbola i njihovog korištenja u drugačijem kontekstu. Kada bismo na ulici upitali slučajne prolaznike znaju li što je Marijina ruka, velika je vjerojatnost da nijedan od njih ne bi raspoznao njezinu simboličku zaštitničku vrijednost. Razlog je vrlo jednostavan: ono što trgovci amuletima nude širom svijeta poznato je kao Fatimina, a ne Marijina ruka. Naziv je izmijenjen iz već spomenutih razloga.
Amajlija Marijina ruka koristi se u tradiciji levantinskih kršćana koji su u islamskom okružju preuzeli famoznu Fatiminu ruku i prilagodili je svom svjetonazoru. Na sličan su način u kršćanstvo pod imenima pojedinih svetaca uključivani različiti bogovi iz poganskih tradicija. Većina važnih godišnjih praznika održavala se u vrijeme svetih rituala iz prošlosti, pa se čak i Isusova biografija simbolički prekrajala u skladu s obožavanjem nebeskih tema.
Očigledno je da nam za stvaranje promjena u ovom svijetu trgovine iluzijama trebaju neki novi, autentični simboli koji nam definitivno neće biti ponuđeni izvana. Možda u jednom trenutku možemo sami sebi pružiti ruku i probuditi se iz sna u kojem nas iskorištavaju
Vremena se mijenjaju, no ljudi ostaju isti. U svrhu postizanja svojih interesa, oni koji žele vladati s neopisivom će lakoćom prigrabiti tuđe vrijednosti i uklopiti ih u svoj aktualni scenarij. Toj praksi će se jednako prikloniti kako duhovnjaci tako i predstavnici političke i poslovne elite. Više ništa nije sveto.
Prvo pojavljivanje Marijine ruke vezano je uz drevnu Mezopotamiju, koja se prostirala na području današnjeg Iraka. Tamo su se pojavile amajlije koje su prikazivale ruku boginje Inane. Ova moćna boginja bila je sposobna ukloniti sve negativne utjecaje i u živote ljudi donijeti veselje i ljubav. Simbolika se nastavila i u staroj Grčkoj, gdje se naziv promijenio u Afroditinu ruku. Baš kao i Inana, Afrodita je bila boginja ljepote i ljubavi. Njezina ruka je štitila brak i porodicu, a mladim ženama donosila sigurnost pri začeću i održavanju trudnoće. U Egiptu se ustalio običaj prikazivanja ruke s okom u sredini. Spomenuto oko je simboliziralo boga Horusa, Izidinog i Ozirisovog sina. Na taj se način isticala pozitivna strana zaštitničkog utjecaja roditelja nad svojom djecom i potencirao sklad u porodici.
Svima poznat naziv Fatimina ruka pojavio se s uključivanjem amajlije u islamsku tradiciju. Samo ime dolazi od Fatime Zahre, kćeri proroka Muhameda. U kontaktima s arapskim zemljama Židovi su vrlo brzo preuzeli običaj korištenja Fatimine ruke. Za razliku od Arapa koji su u ovoj amajliji tražili samo zaštitu od loših utjecaja, Židovi su Fatiminoj ruci pridružili i simboliku usmjeravanja pažnje na božansku prisutnost i nazvali je hamsom. Pet prstiju predstavlja ovdje pet osjetila koja su okrenuta prema nebu i odvajaju se od tjelesnog i materijalnog. Umjesto senzualnih boginja Inane i Afrodite, sada se štuje apstraktni bog koji se skriva negdje u nebeskim visinama. Hamsa je ušla i u mističnu kabalističku simboliku, postavši svetim simbolom uzdizanja svijesti.
S vremenom su se profilirale različite varijante Fatimine ruke. Kada bi bila prikazana s raširenim prstima, ona je rastjerivala zle sile, dok su stisnuti prsti označavali prizivanje dobre sreće. Rastjerivanje zlih sila uobičajeno se povezivalo s urokljivim pogledima, fenomenom koji se povlačio od davnih vremena. Ljudi koji su imali izražajne oči ili oči boje koja nije bila uobičajena u određenim krajevima, etiketirani su kao da imaju mračne moći i da mogu donijeti lošu sreću. Fatimina ruka sprečavala bi prodiranje urokljivih pogleda, pa se zbog toga smatrala vrhunskom zaštitom. Egipatsko Horusovo oko koje se na nju stavljalo pojačavalo je neutralizaciju ljudskih zlih pogleda i na taj način vlasnika amajlije činilo neranjivim.
Brojni simboli koje koristimo u našim životima u pravilu imaju svoju prošlost i sežu u drevna vremena. Dolazeći kontakt s njima, dolazimo u kontakt i sa svima onima koji su ih koristili. Svi oni koji su iskoristili ponudu spomenutog ezoterijskog časopisa, uz Marijinu su ruku dobili i onu Fatiminu, Afroditinu i Inaninu. Nismo baš sigurni da su se svi željeli rukovati s tolikim brojem boginja, no vjerojatno su se barem na trenutak osjetili važnima i zaštićenima. Tu zaštićenost će možda u nekoj bliskoj budućnosti dodatno platiti nazivajući neku ezoterijsku telefonsku liniju putem koje će im biti ponuđeni dodatni rituali za sretan život. Očigledno je da nam za stvaranje promjena u ovom svijetu trgovine iluzijama trebaju neki novi, autentični simboli koji nam definitivno neće biti ponuđeni izvana. Možda u jednom trenutku možemo sami sebi pružiti ruku i probuditi se iz sna u kojem nas iskorištavaju.
