Uvriježeno je mišljenje da vitkost i dug život idu ruku pod ruku. U suvremenom svijetu nastala je eksplozija debelih ljudi, od one "normalne" debljine, pa sve do pretilosti. Istovremeno imamo eksploziju predlaganja najrazličitijih dijeta koje bi trebale dugoročno pomoći ljudima da postanu vitki, a time zdraviji i dugovječniji.
Najveći dio tih dijeta traži smanjenje unosa kalorija u organizam ili pokušava potaknuti metabolizam da poveća potrošnju masti. Stvarni učinci tih pristupa nisu dovoljno istraženi, jer ovise o mnogo faktora, a oni se mijenjaju od osobe do osobe. Zbog toga je provedeno iscrpno istraživanje na laboratorijskim miševima. Rezultati su prije nekoliko dana objavljeni u uglednom časopisu Nature.
Studijom je obuhvaćeno 960 miševa, u tri režima prehrane. Jedna je grupa bila u režimu stalnog reduciranog unosa kalorija, od malih iznosa pa sve do smanjenja od 40 posto, druga je bila u režimu povremenih perioda gladovanja, a treća se grupa hranila sasvim slobodno. Miševi u prve dvije grupe zaista su izgubili na težini i pokazali s tim povezane metaboličke promjene. Pokazalo se da je grupa stavljena na dijetu od unosa kalorija smanjenog za 40 posto imala najveće produljenje života i metaboličke promijene uz smanjenje tjelesne masti i sniženja razine šećera u krvi. No slične, nešto manje efekte pokazali su i miševi iz druge grupe. To je vrijedilo i za manje striktne režime dijeta. Na veliko iznenađenje istraživača, umirali su ranije oni miševi koji su pokazali najveći gubitak težine.
Istraživanje je također pokazalo da su najduže živjeli neki miševi koji su izgubili malo tjelesne mase. To su bile životinje koje su imale najveću otpornost na utjecaj smanjenja unosa hrane. Prema zaključcima studije, to je posljedica genetskih osobina koje čuvaju zdravlje metaboličkog sustava i funkcije crvenih krvnih zrnaca. Očigledno je da sveukupna otpornost organizma ima veliku ulogu na produljenje života kao i to da zdravstvena dugovječnost i životna dugovječnost nisu ista stvar.
Neki znanstvenici iz područja istraživanja starenja ljudi upozoravaju da nije dobro davati preveliki značaj istraživanju na miševima. U do sada najiscrpnijem istraživanju s ljudima koji nisu bili debeli nađena je korelacija između smanjenog unosa kalorija i usporavanja procesa starenja. Ova istraživanja s miševima pokazala su da se u obzir pri objašnjenju ovakvih korelacija moraju uzeti u obzir i drugi faktori, osim samog smanjenja količine hrane. Sasvim laički rečeno, umjerena i uravnotežena prehrana ne škodi ni miševima ni ljudima. Miševima je to nemoguće objasniti. Mnogi ljudi to znaju, ali ne haju.
