Civilno društvo jedan je od temeljnih stupova demokracije i društvenog razvoja i imalo je ključnu ulogu u podizanju standarda demokratskih procedura, izjavila je Mirela Travar iz Savjeta za razvoj civilnog društva na nedavnoj konferenciji za novinare inicijative Za snažno civilno društvo održanoj u povodu najavljene Vladine uredbe o raspodjeli dijela prihoda od igara na sreću, prema kojoj bi organizacije civilnog društva dobivale dvostruko manje novca nego dosad. Tri dana nakon toga, za vrijeme sjednice Savjeta, ta je uredba i usvojena, čime je rad Savjeta obezvrijeđen, a demokratske procedure i ustaljene prakse oblikovanja javnih politika dokinute, pa su članovi Savjeta odlučili podnijeti ostavke.

Ministar financija Zdravko Marić bio je najavio odgodu donošenja uredbe o raspodjeli dijela prihoda od igara na sreću, rekavši da će taj novac ostati neprofitnom sektoru, odnosno udrugama koje brinu o mladima, populacijskoj politici, kulturnim i sportskim djelatnostima, braniteljima?

To što je izjavio samo je djelomice točno. Naime, način na koji se raspodjeljuju lutrijska sredstva ima svoju logiku i smisao: najvećim dijelom idu ministarstvima, koja potom raspisuju natječaje za udruge, u skladu sa svojim resorima. Međutim, nijedno ministarstvo, kao i bilo koje tijelo državne uprave, ne dodjeljuje novac za infrastrukturnu podršku udrugama, to može samo Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, koja već 12 godina putem natječaja pruža institucionalnu i dugoročnu podršku udrugama; bez nje one ne mogu realizirati planirane projekte i aktivnosti, premda će putem drugih natječaja eventualno dobiti sredstva za njih. Stavka koja je uredbom sada drastično srezana zove se ‘Razvoj civilnog društva’: kako je to sada onemogućeno, udruge mogu samo stagnirati i grcati u provedbi svojih aktivnosti… Tako je narušen dugo građen model komplementarnog tipa podrške udrugama – rušenjem jednog od dva stupa, urušava se cijela konstrukcija.

Iza zatvorenih vrata

Je li drastičnim rezanjem budžeta udrugama (s lanjskih 50-ak na 26 milijuna kuna) Vlada podlegla žestokoj kampanji protiv Nacionalne zaklade koju su vodili timovi okupljeni oko Željke Markić i Ladislava Ilčića, i to unatoč tome što je Sabor prihvatio izvještaj o njezinu radu i odobrio joj petpostotno povećanje sredstava? Koliko je takvo prozivanje organizacija koje su dale velik doprinos razvoju demokracije uopće primjereno?

I mi na to pitanje još pokušavamo dobiti odgovor; javne akcije i jesu pokrenute zato što je prostor dijaloga odjednom dokinut. Proteklih su se godina javne politike donosile kroz dijalog i rad različitih strana, podrazumijevalo se da je međusektorska suradnja neobično važna za uspješno provođenje politika i reformi. Javno smo, na sjednici Savjeta za razvoj civilnog društva, pitali zašto se sada drastične odluke donose i bez prethodnih analiza i bez strateške podloge i bez ikakvog dijaloga, no odgovora nema, pa možemo samo nagađati što se događa iza zatvorenih vrata, pa tako i je li Vlada podlegla kampanji vođenoj protiv Zaklade i, ključno, namjerava li od sada na takav način provoditi svoje politike. Dakako, etiketiranje i prozivanje organizacija koje su dale nemjerljiv doprinos da se uopće osvijesti kako građani i građanke imaju svoja zajamčena ljudska prava, ne može biti primjereno, pogotovo kad je odnos moći tako neravnomjeran – kad oni koji prozivaju imaju političku moć, a prozvani su samo slobodno udruženi građani. Tu se gubi temeljno razumijevanje toga da jedno uređeno, demokratsko društvo ne može funkcionirati bez svoga kritičkoga glasa, glasa onih koji u njemu žive i rade. Urušavanjem modela podrške građanima koji su se aktivirali u lokalnim zajednicama zbog različitih interesa i dobrobiti tih zajednica urušava se politički konsenzus koji je postojao neovisno o tome koja je politička opcija bila na vlasti.

Koga će Vladina uredba najviše pogoditi, hoće li se neke udruge i ugasiti te što će to značiti njihovim korisnicima?

Uredba će pogoditi udruge različitih profila, od onih koje se bave djecom i mladima, beskućnicima, osobama s invaliditetom, promicanjem i razvojem volonterstva, do onih koje zajednički interes vide u zaštiti okoliša, zelenoj ekonomiji i održivom razvoju. Ako je riječ o malobrojnijoj udruzi koja djeluje u manjoj lokalnoj zajednici i ako je podrška Zaklade jedina infrastrukturna podrška koju ostvaruje, izvjesni su otkazi: hoće li udruga preživjeti nakon što otpusti možda jedinu osobu u njoj zaposlenu veliko je pitanje, jer su zakonodavni i računovodstveni propisi prema udrugama iznimno obimni. Naravno, smanjit će se i obim usluga za korisnike udruga, a u slučaju onih manjih možda će doći do gašenja nekih dragocjenih pomoći koje su pružale.

Alternative nema

Politika ove Vlade temelji se i na povlačenju sredstava iz EU-fondova, u čemu bi joj udruge trebale biti partneri. No čini se da će biti ugroženi kapaciteti putem kojih bi i na taj način pridonosile punjenju domaćeg proračuna?

Tako je, kapaciteti za povlačenje sredstava iz EU-a bit će ozbiljno ugroženi i to na dva načina. Prvo, Zaklada je sve do ove uredbe provodila sada obustavljeni program ‘Europa plus’, kroz koji je udrugama osiguravala međufinanciranje u trenutku kad im je likvidnost bila ugrožena zbog toga što su sredstva iz fondova kasnila, a aktivnosti se moraju provoditi u strogo određenom okviru, neovisno o uplati sredstava iz fonda. Dakle Zaklada bi im omogućavala beskamatne posudbe, kako banke ne bi zarađivale na programima za društvenu korist. Nadalje, stavka uredbe o drastičnom smanjivanju sredstava odnosi se i na Vladin Ured za udruge i to upravo ona kojima je pomagao pri povlačenje EU-sredstava. Naime, ako uspješno aplicirate na neki EU-natječaj, nećete dobiti sto posto novca potrebnog za program nego samo dio, a ostatak morate osigurati iz drugih izvora, u čemu vam je kroz natječaje dijelom pomagao i Ured. Sada to više nije moguće.

Koje su alternative, mogu li udruge nekako sanirati štetu?

Alternative nema. Osim Nacionalne zaklade, nijedna druga institucija na lokalnoj ili europskoj razini ne daje infrastrukturnu podršku. A kako od prijave na natječaj do rezultata i potpisivanja ugovora zna proteći i do godine i pol, jasno je da snalaženje od danas do sutra ne funkcionira u neprofitnom sektoru. Najapsurdnije od svega je da sredstva oduzeta Nacionalnoj zakladi i Uredu za udruge ove godine vjerojatno neće biti utrošena, i to stoga što ministarstva nemaju ni kapaciteta ni razrađene strateške prioritete u slučaju povećanog obujma sredstava.