Osnivačica ORaH-a Mirela Holy u ožujku je napustila stranku iz osobnih i profesionalnih razloga. Predaje nekoliko kolegija na veleučilištu Vern, završava dvije knjige (od kojih je jedna politička satira), a bavi se i kostimografijom. Nedosanjani san joj je karijera modne dizajnerice. Iako je bila saborska zastupnica i ministrica, najveći dio svoga života provela je nastojeći se dodatno obrazovati i to ponajviše u području odnosa s javnošću za koje se i danas, kako sama kaže, ‘zubima čvrsto drži’. Bila je i polaznica prve generacije socijaldemokratske Političke akademije, na kojoj se obrazovala u području političke kulture. Svojim najvećim uspjehom u politici smatra to što usprkos svim pritiscima nikada nije prekršila danu riječ i odustala od svojih uvjerenja. Područja interesa su joj održivo gospodarstvo, ljudska prava, posebice jednakopravnost spolova i, naravno, zaštita okoliša.
Ponovno se aktualizira pitanje TTIP-a, Transatlantskoga trgovinskog i investicijskog partnerstva između EU-a i SAD-a: smatrate li, kao aktivistkinja za zaštitu okoliša (koja je koordinirala kampanje protiv GMO-a), opravdanim strah građana EU-a od TTIP-a i što vas posebno brine?
Smatram da je izuzetno sumnjivo kada se važni pregovori vode pod velom tajni, daleko od očiju javnosti, a s izuzetno snažnim utjecajem brojnih lobista moćnih kompanija i industrija. Kompanije se bore za profit, to je legitimno, no to ne znači da je njihov interes i javni interes. Dosadašnja iskustva upućuju na zaključak da će javni interes, interes građana Europe, biti ugrožen. Tri su glavne komponente TTIP-a: pristup tržištu koji ne obuhvaća samo trgovinu robama i uslugama nego i javnu nabavu; regulatorna suradnja i otklanjanje tehničkih prepreka trgovini, što obuhvaća sanitarne i fitosanitarne standarde u sektorima lijekova, kemikalija, medicinskih uređaja, kozmetike, motornih vozila, tekstila, ICT-a i pesticida; pravila o podrijetlu, zaštiti intelektualnog vlasništva, olakšavanju trgovine, zaštiti tržišnog natjecanja, trgovini energentima i sirovinama, odredbama o malim i srednjim poduzećima, kretanju kapitala i plaćanju i drugom. Iz toga se može lako zaključiti da je TTIP puno više od običnoga trgovinskog sporazuma. Nastoji se infiltrirati i u javni sektor, zdravstvo i obrazovanje, što ne spada u trgovinske ugovore. Iako su pregovori i mogući sadržaj sporazuma još nepoznati, prema dosad dostupnim informacijama najspornijim mi se čine daljnja deregulacija i ‘usklađivanje’ tržišta SAD-a i EU-a, privatizacija sektora javnih usluga i ugrožavanje socijalne države kakva postoji u članicama EU-a te uvođenje štetnoga pravnog mehanizma Investor to State Dispute Settlement koji djeluje jednosmjerno (korporacija protiv države) i omogućuje kompanijama tužbu i naplatu štete od države donesu li se zakoni ili regulatorni standardi koji mogu utjecati na smanjenje njihova profita.
Strah je opravdan
Je li realan strah od svojevrsne korporokracije – vlasti u rukama privatnih kompanija, a na štetu demokratski podržanih vlada? Što bi to konkretno značilo za Hrvatsku?
Jest, taj je strah apsolutno opravdan. Globalizacija je pokazala kako su mnoge moćne multinacionalne korporacije danas financijski snažnije i politički utjecajnije od mnogih država, posebice od ekonomski slabih poput Hrvatske. One u srazu s njima nemaju nikakvu šansu i stoga moraju biti posebno oprezne u obrani svog interesa i interesa svojih građana. I prošla i ova Vlada prezentirale su se kao sluge korporativnih interesa, a ne braniteljice dugoročnih interesa države i svih njezinih građana. Prošla je dala bezuvjetnu podršku TTIP-u, iako nije znala sadržaj sporazuma i nije imala studiju njegova utjecaja na domaće gospodarstvo i društvo u cjelini. Tek nakon pritiska javnosti dala je, reda radi, izraditi tu studiju. Zašto reda radi? Zato što je posao izrade studije povjerila revizorskoj kući PricewaterhouseCoopers i Centru za međunarodni razvoj Zagreb, koji se ne mogu smatrati objektivnima zbog poznatoga pozitivnoga stava pojedinaca u tim organizacijama prema TTIP-u. Sadašnja Vlada nastavlja politiku prethodne. Prije nekoliko dana Ministarstvo vanjskih poslova na svojim je web-stranicama objavilo tu studiju, pa se građani mogu i sami informirati i o njezinoj objektivnosti i o objektivnosti sadašnje Vlade prema TTIP-u. Neosporna je činjenica da će TTIP najviše koristiti razvijenim gospodarstvima snažno orijentiranima na izvoz, dok će slabija, kakvo je i hrvatsko, imati negativne posljedice. Za razliku od naše, slovenska je vlada dala izraditi nezavisnu studiju prema kojoj su pozitivni učinci TTIP-a na rast njihova BDP-a zanemarivi; pokazalo se i da mogu očekivati pad broja radnih mjesta zbog smanjene konkurentnosti farmacije, autoindustrije i poljoprivrede. Rezultat TTIP-a bit će 35-postotno povećanje izvoza u SAD, ali to neće kompenzirati očekivani pad izvoza u druge članice EU-a.
Konsternirana sam količinom nesposobnosti i apsolutne nezainteresiranosti Vlade da radi u javnom interesu. Bave se sami sobom i svađaju oko podjele političkog plijena. Prethodna Vlada bila je loša i nesposobna, no u odnosu na sadašnju bila je kao intergalaktička republika
Koji je cilj TTIP-a?
EU-birokrati i političari TTIP predstavljaju kao najvažniji bilateralni trgovinski i investicijski ugovor na razini Unije koji će donijeti goleme koristi europskom gospodarstvu, a naše Ministarstvo vanjskih i europskih poslova papagajski ga promovira kao ugovor koji će europskom gospodarstvu donijeti 119 milijardi eura godišnje, ukidanje carina, smanjenje visokih troškova izvoza u SAD i priliku za male i srednje poduzetnike. Svjesna sam toga da će TTIP donijeti profit nekim korporacijama, samo je pitanje hoće li od toga koristi imati građani. Naime, i North American Free Trade Agreement (NAFTA), trilateralni trgovinsko-investicijski sporazum SAD-a, Kanade i Meksika, donio je gospodarstvima uključenih država rast, no danas, više od dvadeset godina otkako je na snazi, mnogi upozoravaju da je nanio goleme štete malim privrednicima, posebice meksičkim poljoprivrednicima. Nažalost, uvijek je tu pitanje distribucije ostvarenog rasta BDP-a i profita te koliku će cijenu platiti društvo, obični ljudi i okoliš za ostvarenje tog profita, od kojeg će koristi imati tek malobrojna elita.
Unatoč tome što cjeloviti TTIP još nije predstavljen, recite nam nešto o njegovim prednostima i negativnim posljedicama: koja bi područja bila posebno ugrožena?
TTIP je dostupan EU-parlamentarcima i to u zatvorenoj sobi u koju ne smiju unositi sredstva kojima bi ga mogli reproducirati. Već sam istaknula da bi štete imali mali privrednici, posebice poljoprivrednici, koji već sada uvelike trpe zbog uvoza hrane. Zbog snižavanja europskih standarda u području zaštite okoliša i zdravstvene ispravnosti hrane golema bi šteta bila prouzročena okolišu. Posljedično, šteta bi bila počinjena i zdravstvenom sustavu jer se zbog lošije kvalitete hrane može očekivati više bolesnih, pa će rasti troškovi za njihovo liječenje.
Vlada samo kalkulira
Kako ocjenjujete prvih sto dana aktualne Vlade? Sindikati su rekli ‘ne’ reformama za koje smatraju da idu preko leđa građana, no premijer Tihomir Orešković misli da su one fer, kvalitetne i u njihovu interesu?
Konsternirana sam količinom nesposobnosti i apsolutne nezainteresiranosti Vlade da radi u javnom interesu. Bave se sami sobom i svađaju oko podjele političkog plijena. Prethodna Vlada bila je loša i nesposobna, no u odnosu na sadašnju bila je kao intergalaktička republika. To, nažalost, pokazuje da uvijek može gore. No uvjerena sam da može i puno bolje i da građani zaslužuju više, puno više.
Premijer govori o bušenju nafte u Slavoniji, dok za Jadran, kaže, nisu sigurni, treba pokrenuti širu raspravu, no ne odgovara na pitanje za koga se namjerava kupiti deset tisuća hektara slavonske zemlje, zbog čega nezavisni zastupnik Stipe Petrina traži njegov opoziv. Spominje se i dolazak Monsanta, odnosno GMO proizvodnje u Hrvatsku. Kako to komentirate?
Vlada nema strategiju, nema nikakav plan, iako kontinuirano lamentira o reformama. Čini se da joj je jedini cilj ostanak na vlasti. Jer ako ne znate što hoćete, još manje možete to i postići. Dosadašnja Vladina politika se svodi na to da predlože neki nedorađeni prijedlog, nakon kojeg se suoče s bijesnim reakcijama javnosti, pa promijene stav. Kontinuirano kalkuliraju i ništa ne rade. No s obzirom na kvalitetu dosadašnjih prijedloga, možda je i bolje da ništa ne rade – tako će napraviti manju štetu nego da realiziraju te ‘divne’ ideje.
ORaH, koji ste osnovali 2013. i dvije godine uspješno vodili, napustili ste iz osobnih i profesionalnih razloga: je li upitan opstanak stranke utemeljene na plemenitoj ideji?
Za mene je politika instrument za realizaciju projekata i ideja koje smatram dobrima za društvo. Nisam fascinirana vlašću i foteljama, a to sam i dokazala djelima. Vjerojatno se razlikujem od velike većine hrvatskih političara, jer politiku ne smatram igralištem moći, nego prilikom da radim u javnom interesu. Znam da me mnogi zbog toga smatraju naivnom, pa i glupom, ali za mene je politika prevažna da bih radila nemoralne kompromise. Ne želim biti članica stranke koja se svojim djelovanjem ni po čemu ne razlikuje od stranaka koje služe za političko uhljebljivanje, a ne za promociju i realizaciju kvalitetnih političkih rješenja. Ideja ORaH-a je prekrasna, no pokazalo se i odveć napredna za ljude u Hrvatskoj, ali sam iznimno ponosna na to što sam pokrenula stranku osmišljenu za realizaciju idealnog društva. Nažalost, birači još ne prepoznaju takve vrijednosti i ideje.
U kavezu ženskog geta
Kakav je danas položaj žena u Hrvatskoj, posebice u politici?
Isti kao i u ostatku društva. Živimo u patrijarhalnom društvu u kojem je normalno da muškarci i žene nisu ravnopravni, u kojem se seksualno ponašanje žena s crkvenih oltara proglašava droljastim, a ambiciozne žene se smatraju ‘nemilosrdnim i neprirodnim kučkama’. Dopustit će vam kao političarki da se krećete u kavezu ženskog geta, ali bolje da vas nema ako se usudite baviti ‘muškim’ temama poput energetike, velikih projekata ili nacionalnom sigurnošću. Posebno ako pritom pokažete da imate svoju glavu koju želite zamarati tim temama – koliko god mala bila ta moja ženska glava, da parafraziram bivšeg kolegu iz Vlade.
Ne tako davno govorili ste da ste u politici jer ste ambiciozni i mislite da možete pozitivno djelovati na podizanju standarda i svijesti o zaštiti okoliša i prirode, smanjenju neravnopravnosti u društvu, i to ponajprije između žena i muškaraca, te unutar depriviranih skupina. Što se promijenilo?
Nije se ništa promijenilo. I dalje sam vrlo ambiciozna i smatram da sam kvalitetna osoba, jer živim u skladu sa svojim uvjerenjima. Politiku i dalje smatram najboljim poslom na svijetu, jer ona pruža instrumente kojima možemo pozitivno utjecati na društvo. No ne možete mijenjati društvo ako se ono samo ne želi promijeniti, ne možete pomoći onima koji ne žele pomoć. Parlamentarni izbori su pokazali da se društvo ne želi mijenjati, jer je dvije trećine građana izabralo one koji ih već godinama varaju, lažu i kradu.
Oko 70 posto mladih se izjašnjava da će napustiti Hrvatsku jer u njoj ne vide budućnost: je li javni prostor uistinu već toliko zagađen netolerancijom, mržnjom, beznađem?
Jest, i to nije slučajno. Ta kontinuirana kontaminacija podjelom na ‘ustaše’ i ‘partizane’ je namjerna i osmišljena, jer osigurava političko preživljavanje onima koji su pokazali da ih nije briga za javni interes i napredak društva. A mnogi u društvu, nažalost, nasjedaju na to i biraju tzv. manje zlo po svojim ideološkim preferencijama.
Svjedoci smo ukidanja sredstava neprofitnim medijima i udrugama; jedna naša kolegica nedavno je na HTV-u iznijela podatak da je na Zavodu za zapošljavanje i 1.600 novinara. Kome može biti u interesu da padne i zadnja brana demokracije, slobodni mediji?
Ona je već davno pala, sada samo otvaramo ormare iz kojih ispadaju leševi. To odgovara političarima koji nemaju znanja, volje, hrabrosti i sposobnosti raditi u društvenom interesu.
Kako ocjenjujete dramatično obraćanje građanima predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, u kojem zbog eskalacije netolerancije i govora mržnje poziva Vladu da zaustavi međusobne svađe i uhvati se posla? Je li bila dovoljno decidirana?
Camille Paglia je napisala: ‘Nemoguće je uhvatiti goli mač Prirode, a da krv ne poteče.’ Neodgovorna politika podjele društva kad-tad dođe na naplatu. Bojim se da je Kolindi Grabar Kitarović došla na naplatu ne stoga što je sama osvijestila tu opasnost i vlastitu odgovornost za takvo stanje, nego zato što su je pritisnuli međunarodni subjekti.
Građani odlučuju kakvo ćemo društvo biti
Kakvi su vam planovi, usmjeravate li se još više prema modnom dizajnu i kostimografiji? Svojedobno ste sami sebe opisali kao osobu koja je dala najviše ostavki u povijesti hrvatske politike: biste li to preporučili još nekim političkim kolegama?
Planiram do kraja svibnja završiti knjigu o politici ‘Vražica nosi Pradu, bogovi konfekciju’, a ostatak godine provesti pišući fantasy roman ‘Pad Matrie, uspon Patrie’. Potkraj ovog mjeseca predstavit ću se i svojom održivom kolekcijom na modnom događanju ‘Circular de la mode’. Intenzivnije ću se baviti akademskim djelovanjem, karijeru sam nastavila kao profesorica na Vernu, te pisanjem znanstvenih i stručnih radova. Željela bih napisati i komunikacijski priručnik, da svojim studentima olakšam pripremu ispita. I dalje se planiram baviti politikom, no ne na dosadašnji način, kao članica stranke, nego političkom edukacijom i osvještavanjem građana. Daljinski upravljač u politici uvijek je u rukama građana, samo što to moraju osvijestiti i birati ono što je dobro, a ne manje zlo. Građani očekuju da će im netko dati moć, no moć se nikada ne daje, ona se uvijek uzima. Moć se može preuzeti samo ako kritična masa u društvu stekne to nužno političko samopoštovanje. Ako će i dalje birati one koji je kradu, lažu, varaju, političari se nikada neće promijeniti, uvijek će raditi za sebe, a ne u interesu društva. Zato ne dajem preporuke političarima, oni su samo prosjek i presjek društva u kojem živimo – dajem savjete građanima, oni odlučuju kakvo ćemo društvo biti. Daljinski je na kraju uvijek u njihovim rukama, pa neka biraju odgovorno i sa samopoštovanjem. I na kraju, kao osoba koja je dala najviše ostavki u hrvatskoj politici, osjećam se sjajno: samopoštovanje i integritet nemaju cijenu, nema te fotelje koja može nadomjestiti taj osjećaj.
