Kakvo je trenutačno stanje u Vrhovinama, pogotovu u oblasti gospodarstva?
Bez obzira na krizu vezanu uz pandemiju bolesti Covid-19, ovdašnja privreda – a to su ponajprije drvna industrija i poljoprivreda - nije previše pogođena, jer se cijelo vrijeme radi. To se, nažalost, ne može reći i za uslužne djelatnosti, pogotovu turizam koji je u u odnosu na 2019. u padu za 65 posto: lani je tako ovdje zabilježeno tek 35 posto od broja preklanjskih noćenja.
Jesu li vlasti i stanovnici općine sudjelovali u pomaganju potresom pogođenim krajevima i ljudima Hrvatske?
Naravno, svi ljudi dobre volje pomagali su Baniji i Banijcima u skladu sa svojim mogućnostima, ali smatram neprimjerenim licitirati iznosima i oblicima te pomoći, jer je svatko pomogao onoliko koliko je u tom trenutku mogao. Vjerujem da će tako biti i dalje, s obzirom na to da će obnova zasigurno godinama potrajati. Sugerirali smo ljudima da je bolje pomoći s manje stvari, ali onih doista potrebnih i upotrebljivih, jer smo svjedočili da je bilo i 'pomoći' od koje nitko od postradalih nije imao nikakve koristi.
Bliže se lokalni izbori, pa nas zanima što je vlast Vrhovina činila protekle četiri godine: jeste li se, radi blizine NP-a Plitvička jezera i najduljega europskog zip-linea, uspjeli napokon brendirati kao poželjno turističko odredište?
Brendiranja traje godinama, a rekao bih da smo mi negdje na pola puta do cilja, a to je da postanemo službeni zapadni ulaz u najstariji hrvatski nacionalni park. Stoga smo uz kapitalne infrastrukturne projekte postavili internetsku platformu www.plitvicewestgate.com, putem koje vodimo marketinšku kampanju i za domaće i za strane goste. U protekle se četiri godine zaista mnogo toga učinilo po pitanju poboljšanja životnih uvjeta i sve potrebne infrastrukture; je li to dovoljno da zadržimo povjerenje ljudi, vidjet će se 16. maja.
Već godinama vas bije glas općine koja povlači dosta novca iz EU-fondova i putem natječaja: stoji li to još uvijek i kako prolaze lokalni OPG-ovi sa svojim projektima?
Općina, njeni proračunski i izvanproračunski korisnici redovito se odazivaju na javne pozive i natječaje, kako one strukturnih fondova tako i one nadležnih tijela državne uprave. Uspjeh je relativna stvar, ali recimo da povlačimo dosta nepovratnih sredstava; po meni, mogli bismo i više. Problem su nam, kao i svagdje, ljudi – odnosno, nedostatak onih koji će s javnom imovinom što im je povjerena znati postupati i upravljati na najbolji mogući način, kao da je njihova vlastita. Kod nas je proces ekipiranja potrajao gotovo deset godina, ali čini mi se da sada imamo pošten tim mladih ljudi koji dobro rade svoj posao. Što se tiče OPG-ova koji su se odazivali na natječaje vezane uz tzv. mjere ruralnog razvoja, njih zamalo 90 posto je ugovorilo i realiziralo svoje projekte. Naravno, kao općinske vlasti smo im pomagali u izboru konzultanata, popunjavanju aplikacija i za realizacije programa. Kad pričamo o razvojnim projektima, mogu reći da svaka sredina ima svoju strategiju, a segment u kojem se može surađivati je razmjena iskustava. Sve ostalo je na čelnicima lokalnih samouprava, na njihovoj upornosti i vještinama koje posjeduju.
Koliko se mladi i žene žele uključivati u politiku i rad naše manjinske zajednice?
U protekla dva desetljeća uspjeli smo pomladiti ovdašnji sastav manjinskog i općinskog predstavničkog tijela: započeli smo, jasno, s onima koji su nam tada bili na raspolaganju, no dobar dio tih ljudi se povukao uslijed životne dobi, pa već godinama u rad uključujemo nove snage, odnosno mlade i obrazovane ljude. Tako da sam sada i ja među starijima, premda nisam ušao u šestu deceniju života.
Što mislite, kakve će demografske podatke pokazati predstojeći popis stanovništva?
Pokazat će realnost ove općine – da smo ostali bez gotovo četvrtine stanovništva, neovisno o nacionalnoj strukturi. Slaba nam je utjeha da ništa bolje nije ni u drugim dijelovima Ličko-senjske županije.
