Aktualni crnogorski predsjednik Milo Đukanović je najveće zlo koje destabilizira ovu državu, složili su se učesnici tribine "Crna Gora pobijediti mora" koja je, u organizaciji "Privrednika" i VSNM-a Grada Zagreba. održana 20. decembra ove godine. Govornici su također uputili i niz kritika na poteze pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su prisutni saznali i da se radi na promjeni imena SPC-a.

Govoreći o intenzivnom pisanju medija o situaciji uoči i za vrijeme ustoličenja mitropolita Crne Gore Joanikija, vladika pakračko slavonski Jovan naglasio je da je problem crkvenog čina u Cetinju, s jedne i protesta s druge strane, bio u nefunkcionalnosti MUP-a da legitimnoj crkvenoj zajednici omogući funkcioniranje, a nekim drugim da mirno protestiraju.

U komentaru na pisanje medija o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi vladika je rekao da CPC ne postoji.

- Za razliku od toga, Makedonska pravoslavna crkva postoji. Dio episkopa se pod pritiskom vlasti 1967. odvojio i proglasio autokefalnost što ostale pravoslavne crkve ne priznaju. Dakle, taj raskol je crkveni problem, ali što se tiče CPC-a tu se nitko nije odvojio već su se četiri bivša sveštenika okupila na ulici i proglasila crkvu. Donošenje zakona koji bi ugrozio imovinu SPC-a lani je uzrokovao mobilizaciju po crkvenoj liniji jer se okupilo preko 150.000 ljudi govoreći da ne daju svetinje. Tu su bili i Srbi i Crnogorci, hrišćani, pripadnici drugih vjera i ateisti, svi združeni u nečemu što je bila čisto crkvena stvar. Pogrešno je govoriti da su lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević odrazi tog bunta. Njih dvojica pripadaju istoj prošlosti kao i Milo Đukanović, dok o premijeru Krivokapiću imam načelno pozitivno mišljenje - rekao je vladika Jovan.

Podsjetio je da su svi crnogorski vladike hirotonisani u Pećkoj patrijaršiji, osim Petra Petrovića II Njegoša, kojeg je hirotonisao ruski car.

- Jedna od tradicija Crne Gore je teokratija jer su njom vladali mitropoliti. Oni su od vremena kneza Danila do uspostavljanja Kraljevine SHS bili službenici kneza ili kralja koji su jedino mogli da odluče koje će čarape moći da obuku. Crna Gora je imala jednu vlast od kneza Danila do kralja Nikole koji su htjeli zadržati vlast nad crkvom, preko kralja i poslije predsjednika u Beogradu, sve dok na scenu početkom 90-ih ne dođu mitropolit Amfilohije i Milo Đukanović.

- Druga tradicija jeste stravična represija u kojoj je od 1945. do 1990. pobijeno 109 sveštenika. Kad smo došli dočekalo nas je 20-ak ustrašenih sveštenika, monaha i monahinja, kao i stotine razorenih hramova od kojih su neki bili biseri vizantijske kulture. Crna Gora je do 1990. bila najsličnija sovjetskom modelu, pa osim Makadama tamo nije bilo ni jedne rok grupe - kazao je vladika koji je i reagirao na pitanje kad je počeo raspad Jugoslavije.

– Propast Jugoslavije, kojoj je nakon Titove smrti nedostajalo vizije, počela je ne s Osmom sjednicom ili Memorandumom SANU već 1981. pobunom Albanaca na Kosovu i paljenjem zgrade Pećke patrijaršije. Represija se, rekao je vladika, nastavila i nakon 1990.

- Ni ja ni itko drugi od sveštenika u Crnu Goru nije išao ni Srbima ni Crnogorcima. Išao sam svima. Od jutra do mraka isterivao sam koze i ovce i iznosio izmet iz crkava na Skadarskom jezeru koje su služile kao štale. A učenici cetinjske bogoslovije, gdje sam predavao 25 godina, su bili maltretirani i prebijani; desetine dece dolazile su s razlupanim glavama i razbijenim nosevima. U ime te dece tražim da se to zna jer to što se tada nije znalo nije opravdanje- objasnio je.

Vladika je govorio i o mogućoj promjeni imena SPC-a.

- Svi nacionalni prefiksi potiču iz druge polovine 19. veka. To je smislila Bugarska pravoslavna crkva, a Carigradska patrijaršija odobrila. Moskovska patrijaršija zadržala je ime do danas, iako je svi nazivamo Ruskom pravoslavnom crkvom. Isto tako, Jerusalimska patrijaršija je unazad 2.000 godina do danas najstabilnija institucija. Nacrtom Ustava naše crkve predviđeno je obnavljanje imena Pećka patrijaršija. Uostalom, mitropolit Amfilohije brzo po dolasku tražio je da se nacionalnost deteta izbaci iz krštenice. U cetinjskom manastiru od 1992. niko nije postavio pitanje nacionalnosti za bilo šta u crkvi. Mi smo Božja crkva u kojoj, kako je rečeno pre 2.000 godina, "nema ni Grka i Jevrejina" i to je suština Crkve i put kojim ona dalje treba da ide, ujedno jedini put crkve u budućnosti - podvukao je vladika.

Milo je najveće zlo u Crnoj Gori i on mora otići; što prije to bolje za sve, rekao je Stevo Đurašković s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, ocijenivši da bi se Đukanović, da je htio, CPC itekako upregao da je osnuje. Kritizirao je pristrano pisanje medija i kazao da je Milo, da se spasi pitanja kriminala i sprege s Vučićem, aktivirao nacionalizam i to onaj iz 19. vijeka.

- Nacionalnost nije određenje; na pitanje kako vide Hrvatsku Tomislav Tomašević i Stephen Bartulica dali bi dijametralno suprotne odgovore. A Amfilohija vidim kao svojevrsnog Dartha Vadera i najboljeg učenika Nikolaja Velimirovića u čemu je njegovo iznimno obrazovanje otežavajuća okolnost – tvrdi Đurašković.

Za aktualnu vladu rekao je da je heterogena i da su ljudi u njoj okupljeni zbog zajedničkog stava da Milova vladavina mora prestati.

- Iako mi je DF dalek kao sjeverni pol, podržavam tu Vladu, ali ne mislim ići na izbore. Najveća je perverzija da dijaspora glasa o životu zemlje u kojoj ne živi i ne plaća porez, ali glasom utječe na sve, od cijene hljeba do svakodnevnog života - rekao je Đurašković, koji se osvrnuo i na BiH.

– Milorad Dodik je blefer koji uz svu retoriku povlači poteze ka jačanju državnih institucija. Srpski predsjednik Vučić pragmatično igra igru "srpskog sveta", ali da se nekim čudom dogodi da se RS prisajedini Srbiji, njeni građani bi brzo htjeli izići iz nje - ocijenio je Đurašković.

Zoran Pusić iz Građanskog odbora za ljudska prava ukazao je na 30-godišnje postojanje trajne devijacije u SPC-u od deklariranih ciljeva.

- Drago mi je da je mitropolit Porfirije došao na čelo SPC jer sam identitetom mnogo bliži njemu nego Velimiru Bujancu ili Zlatku Hasanbegoviću iako su oni, kao i ja, Hrvati. Iz iskustva s njim, smatram da je Porfirije dobronamjeran i pošten čovjek te mu je pitanje Kosova težak teret otkako je patrijarh – kazao je Pusić.

Tribine se nastavljaju naredne godine.